Ovih dana ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat intenzivno radi na više frontova kako bi organizirao pokretanje obnove potresom stradalih područja, a jedan od važnijih su mu trenutno, kako sam priznaje, pregovori s bankama o njihovu uključivanju u proces.

Kakvo je raspoloženje banaka?

Imali smo do sada već nekoliko konstruktivnih sastanka. U tim razgovorima iznjedrilo se i nekoliko različitih mogućnosti, odnosno potencijalnih financijskih proizvoda koji bi se mogli ponuditi građanima. Prvi od njih se odnosi na onih 20% iznosa za obnovu koje moraju osigurati vlasnici zgrada. Drugi se odnosi na razliku između konstrukcijske i cjelovite obnove, a treći na projekt cjelovite obnove zgrada koji bi pokrenuli vlasnici. Dakle, ideja je da mi ponudimo pretvaranje kredita u beskamatan zajam. To bi bio prvi korak. Imamo li uopće fiskalnog kapaciteta za nešto takvo, to još treba utvrditi s ministrom financija. No, ukoliko bi za tako nešto postojale mogućnosti i ako bi to bili krediti na 10 godina, pokriti ljudima kamatu od 2 do 2,5% i dati priliku za komercijalna sredstva, mislim da bi država mogla ući u aranžman s bankama. Idući tjedan bismo trebali dobiti i prve obrise takvih projekata. Također, razgovaramo i o konceptu u kojem bi pojedine banke, ako bi za tako nešto postojao interes, mogle pratiti državu i gradova, bude bi dinamika radova postala brža od one kojom ćemo uspijevati pribavljati potrebna sredstva iz Fonda solidarnosti i Nacionalnog programa oporavka, Višegodišnjeg financijskog okvira EU, zajmova Svjetske banke, ali i nekih drugih izvora.

S kojim bankama se razgovara?

Imali smo za stolom predstavnike 14 banaka s kojima se prvotno razgovaralo oko programa APN-ovog subvencioniranja stambenih kredita i svi su iskazali interes za kreditne aranžmane za obnovu potresom pogođenih područja. Na idućem sastanku očekujem na stolu imati pregled ponuda, odnosno financijskih paketa koje bi banke željele staviti na tržište, te zatim ostaviti dovoljno prostora za razmotriti u kojoj mjeri bi mi u te proizvode uključili državne subvencije. Ukoliko bi sve išlo željenim tijekom, mislim da bi do kraja ožujka mogli imati otvorene kreditne linije za obnovu koje će naši građani moći koristiti. Bankarski sustav ima ogromnu likvidnost koju relativno jeftino može staviti na tržište i već u ovoj godini to može biti kockica mozaika gospodarskog oporavka.

Kako doživljavate nervozu i prozivanja da obnova kasni?

Pritisak koji dolazi sa svih strana je normalan i razumljiv. Na nama je da se s njime nosimo, ali i istovremeno radimo sve ono što je potrebno kako bi se u obnovu krenulo na način kako smo i prvotno komunicirali, a to je maksimalno transparentno. No, to sa sobom povlači i određeno vrijeme koje je potrebno kako bi se zadovoljili svi potrebni kriteriji – od provedbe postupaka javne nabave, osiguranja potrebnih sredstava koja su golema, kreiranja kvalitetnog zakonodavnog okvira, uključivanja struke, pronalaska rješenja za privremeni smještaj ljudi, snimanja jasnog stanja oštećenja na terenu, a sve to s ciljem da kad se već upuštamo u proces organizirane obnove koji će u najvećem dijelu financirati država, to bude provedeno na kvalitetan način koji će za građane u konačnici značiti sigurnije stanovanje.

Isto tako, važno je znati i razumjeti s kojim se sve poteškoćama, a koje postoje još od mnogo ranije, svakodnevno susrećemo. Tako, primjerice, imamo neriješene prostorne planove i sad nam je prilika da to konačno sredimo. Na temelju toga ćemo moći određivati gdje će se graditi nove kuće i pozicionirati ih točno na one prostorne čestice gdje je ucrtan prostor na kojem se smije graditi. Nakon toga nema nikakvog razloga da, ako je to tipski projekt za kojeg su svi atesti na stolu i prostorni planer kaže da je na tom mjestu moguća gradnja, odmah legaliziramo gradnju i upišemo osobu koja je podnositelj zahtjeva. Očekujemo da će na tom području biti potrebno oko 5 do 5 i pol tisuća novih kuća. One će se graditi tamo gdje će procjene ukazivati da je trošak sanacije veći od 40%, kada je isplativije graditi nove objekte po novim standardima. Još veći plus će biti ako to budu hrvatski proizvođači, kojima bi ti poslovi digli prihode u sljedećih najmanje pet godina za barem 50%.

Sada slijede natječaji za projektante, revidente, operativne koordinatore i tehničko-financijsku kontrolu?

Oni su već objavljeni. Fond za obnovu je objavio natječaje za područje Zagreba i Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Ovo je, inače, prvi put da testiramo tzv. dinamički model javne nabave. Idemo, dakle, u polupregovarački proces s identifikacijom sposobnosti, kojom ćemo utvrditi listu unutar koje se biraju stručnjaci koji će biti angažirani za određeni kvart ili blok ili zgradu. Takvi natječaji se pripremaju i za potpomognuta područja, za koja će biti zadužen Središnji državni ured za stambeno zbrinjavanje. Nama je želja da u tender za obnovu počnemo uključivati i Katalog hrvatskih proizvoda, koji izrađuju HGK i HUP. Dakle, ne ide se s isključivim natječajem, kako ne bismo dobivali upozorenja EK, već s transparentnim natječajem koji neće biti određen samo povoljnom cijenom jer teško je konkurirati onima s velikom serijskom proizvodnjom iz Njemačke, Skandinavije ili Kine. No, tenderom se može jasno postaviti kriterije i parametre koje treba zadovoljiti.

Jesmo definirali te kriterije?

Jesmo. HGK je pri kraju s verifikatorom Kataloga, a u iduća dva tjedna ćemo završiti i s građevinskom uzancom, tj. internim pravilima ponašanja na gradilištu. Do sada smo koristili model koji je u EU preslikan iz Francuske, a mi već dva mjeseca radimo na našem aktu kojim ćemo definirati pravila ponašanja u procesu obnove.

To je jedan paralelni proces koji se događa. Jednako važno je i da radimo na Strategiji obnove stambenog fonda do 2050., kojim bi se egzaktnim brojkama definiralo što će se obnavljati da nam ne samo Zagreb, nego i drugi gradovi izgledaju malo drugačije – ljepše, uređenije i sigurnije. To su ogromni novci, a izvorište su velikim dijelom europski fondovi koji prate i energetsku obnovu, ali i ono što smo zapostavili, a to je statička obnova, od čega sve kreće. Stavljanje fotonapona, ovojnica, nove bravarije dodatno statički opterećuje zgradu i zato smo rekli – energetska obnova da, ali uvodimo novi kriterij u obnovu, a to je statička sanacija objekta. Dakle, ne obnavljamo samo energetski objekt koji će kod idućeg potresa izgubiti statičku stabilnost, to ide u prošlost.

To će i usporiti daljnje projekte energetske obnove?

Možda ih neće usporiti. Javnosti je već dobro poznata priča oko energetske obnove i na svim tenderima imamo veći interes od sredstava kojima raspolažemo za energetsku obnovu. Dakle, kriteriji će biti malo složeniji, ali dugoročno će to biti jedini ispravan pristup kako obnavljati stambeni fond u Hrvatskoj.

Koju dinamiku u realizaciji obnove želite postići na godišnjoj razini?

Iskreno, u ovom trenutku još mi je uvijek teško o tome govoriti, ponajviše zbog postupaka javne nabave. Kad se počne ugovarati i krenu žalbe, glavno je pitanje kojom brzinom će se to rješavati. Ne bih volio da se događa praksa da se poništava natječaj, pa kreće ispočetka i gubi vrijeme, umjesto da se uzme ponuda drugog najboljeg ponuđača. Ako se to postigne, to bi puno pomoglo u smislu brzine. Vidjet ćemo i kakav će biti efekt dinamičke nabave. To mi je za projektante, revidente i kontrolu najlogičnija priča, jer ne može se odabrati jedan ured koji će pokrivati sva područja.

Što je s natječajem za izvođače?

Za prvi potres objavljeni su natječaji za škole, zdravstvene ustanove i kulturnu baštinu, te još četiri natječaja za Zagreb. Mi ćemo uskoro objaviti i novi natječaj za privremeni smještaj, dok bi Ministarstvo gospodarstva trebalo izaći s natječajem za energetiku, toplovode i elektroenergetsku infrastrukturu koja je stradala. Očekujem da bi se to moglo dogoditi tijekom idućeg tjedna.

Budući da je riječ o velikom poslu, paralelno se odvija i projekt energetske obnove, brine li vas hoćemo li imati dovoljno izvođača? U kojoj mjeri ćemo se morati ipak oslanjati na inozemne građevinare?

Mi smo na Građevinskom fakultetu već tri puta pozivali velike građevinske firme koje se mogu odazvati na velike tendere. Oni će na sebe vezati manje građevinare i obrtnike bez kojih neće biti cjelovite obnove. Naravno da razmišljamo i o kapacitetima, s obzirom na ogroman obim posla koji je pred nama, veći od svih trenutnih kapaciteta hrvatske građevinske operative. Pojavljuju se već i određene inicijative iz Grčke, Turske, Makedonije i BiH, a s obzirom na veličinu tendera, oni će morati biti međunarodni i za očekivati je da će se zainteresirana inozemna operativa na njih odazivati. No, bez obzira na sve, građevinarstvo u Hrvatskoj ima svoju dugu tradiciju i siguran sam da će naše domaće tvrtke u najvećem dijelu biti uključene u ovom poslu te ga odraditi na vrlo kvalitetan način. Na kraju krajeva, nakon što svi potrebni natječaji budu provedeni, ključ cijele priče bit će u kvalitetnom izvođenju radova i njihovom nadzoru.

Kada će biti objavljen natječaj za građevinsku operativu?

Taj natječaj u ovom trenutku još nije spreman za objavu. Segment konstrukcijske obnove, pogotovo u Zagrebu, bit će najsloženiji i najzahtjevniji. Na terenu postoji određena bojazan od pravog stanja zgrada, pogotovo na prostoru urbane jezgre, što će se detaljnije znati tek kada se naprave svi preliminarni elaborati. Na temelju toga će se donositi odluka o stupnju obnove za pojedine zgrade ili blokove. Kojom pak će se dinamikom stvari dalje odvijati, ovisit će uvelike o financijskoj konstrukciji, kao i odlukama samih vlasnika stanova i zgrada. Tu država može pomoći sufinanciranjem, no nema fiskalne snage da bi se sve napravilo po sistemu ‘ključ u ruke’, odnosno za stopostotnu obnovu svakom građaninu.

Što je s poslovnim objektima, koji su također stradali u potresu?

I oni ulaze u proces konstrukcijske obnove, a s obzirom na stroga europska pravila mi ćemo sufinanciranje države i grada za poduzetnike morati raditi novim programom. Njega će izraditi Vlada, a potom odobriti Komisija, kako nam se ne bi dogodio slučaj kao primjerice u Italiji, da subvencije za obnovu Komisija proglasi neregularnom potporom, pa ju poduzetnik s kamatama mora vratiti. Kao i za druge natječaje na koje se javljaju poduzetnici, Ministarstvo gospodarstva će i u ovom slučaju voditi program i raspisati tender za sanaciju pogona i objekata stradalih u potresu.

Jeste vi zadovoljni kako ide formiranje Fonda za obnovu?

Posao koji je pred Fondom, ali i svima nama, je nevjerojatno kompleksan i sigurno je da se radi o dugotrajnom procesu koji zahtijeva veliku odgovornost, strpljenje, ali i razumijevanje za sve građane čiji su stanovi i kuće oštećeni ili razrušeni u nekom od prošlogodišnjih potresa. Sigurno da je njima najteže i da će pritisak biti velik. Zbog toga je važno da na tim mjestima imate kvalitetne ljude s iskustvom, koji znaju što ih čeka i spremni su se uhvatiti u koštac s time. Iz našeg ministarstva do sada je u Fond prešao jedan kontingent ljudi, s time da će se to sada događati i sa službenicima iz nekih drugih ministarstava. Ono što je također važno, sada imamo i ravnatelja potvrđenog od strane Upravnog vijeća i siguran sam da će g. Vanđelić sa svojim bogatim iskustvom i punim fokusom na rad Fonda sigurno dati puni doprinos što skorijem pokretanju organizirane obnove.

Neće, dakle, on osobno morati komunicirati s građanima i davati im upute na društvenim mrežama?

Komunikacija se danas odvija na mnogim mjestima i ne vidim tu ništa sporno, dapače. No, onaj prvi kontakt s građanima održavat će se na za to predviđenim mjestima. Fond će imati svoj odjel za odnose s javnošću, a baš ovih dana zaokružujemo priču oko toga da se maksimalno približimo prema građanima kako bi im što je više moguće olakšali predstojeći proces obnove. Ministarstvo je prva adresa prema kojoj idu svi zahtjevi i koje donosi odluku o obnovi, no istovremeno otvaramo izmještene urede, kao što smo već napravili i u Petrinji. Iste ćemo u narednih tjedan do dva otvoriti u Sisku i Glini, dok čitav okolni prostor Banovine već tjedan dana obilaze mobilni timovi Ministarstva.