Poljska je lani proizvela 127 tisuća tona malina. Godišnja proizvodnja u Srbiji, gdje malinu zovu i 'crvenim blagom', iznosi 80 do 90 tisuća tona.

Čak su se i bosanskohercegovački voćari ubacili na visoku poziciju svjetske rang-liste, u skupini su 20 najvećih proizvođača te voćne vrste, s godišnjim urodom između sedam i devet tisuća tona. Hrvatska, pak, u kalendarskoj godini, ne proizvede ni 50 tona malina, i to uključi li se i urod iz svih obiteljskih dvorišta koja imaju tek po jedan-dva grma, kaže poznati voćar Frane Ivković. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je ovaj utorak podatke o urodu voćnih vrsta u 2014. među kojima maline uopće nema. Malinu ne vode zasebno, odgovaraju nam u Zavodu na izravni upit, već su je uvrstili u kategoriju 'bobičasto voće'. No, među objavljenim voćnim podacima nedostaje i detalj o lanjskom prinosu  bobičastog uroda.

Unatrag pet godina, iz podataka koje iznosi statistika, vidljivo je da se ne možemo baš pohvaliti ni ukupnom proizvodnjom bobičastog voća, najveći urod zabilježen je 2011. i iznosio je manje od 1200 tona. Intenzivni nasadi malina, iznosi Ivković, prostiru se ukupno tek na 4-5 hektara (u Srbiji na 15.000 ha), najveći uzgajivač je u Molvama s površinom manjom od hektara. Ivković godinama upozorava na to kako je s obzirom na zemljopisno-klimatske uvjete Hrvatska bogom dana zemlja za voćarstvo te bi uz izdašnu opskrbu domaćeg tržišta kroz izvoz voća godišnje mogla ostvariti više od 300 milijuna eura. Domaću potražnju prerasle su samo jabuke i mandarine, sve ostale voćne vrste uvoze se u golemim volumenima.
 

Podaci državne statistike otkrivaju tek značajan rast uroda trešanja tijekom proteklih godina, ali uz golemi pad u 2014. Robert Hadžić iz Udruge OPG Život bavi se i uzgojem trešanja. Za prošlogodišnji katastrofalan rezultat u  okrivljuje kišnu godinu. Trešnje su, kaže, rizična voćka iznimno osjetljiva na vlagu pa su obilne lanjske padaline poharale voćnjake i na kontinentu i u priobalju. Interes za podizanjem nasada trešanja sve je izraženiji, na više dalmatinskih lokacija podignute su plantaže velike po 30 i 50 hektara, iznose Hadžić i Ivković te procjenjuju da se ta voćna vrsta danas prostire na 400 do 500 hektara.

"S obzirom da su uzgojene nove sorte koje brzo daju urod, a na europskom tržištu trešnja postiže dobru cijenu to je mnogim pojedincima bio motiv za ulazak u biznis s trešnjama," pojašnjava Ivković i dodaje kako su trešnje postale jako interesantna voćna vrsta baš kao što su to prije nekoliko godina bile jagode, kada su iz dana u dan nicale nove plantažne površine s jagodama.Iako su posljednjih godina podignuti brojni voćnjaci s trešnjama podatak Državnog zavoda za statistiku da je u 2013. urod trešanja bio veći od 3900 tona Hadžiću je potpuno dvojben.

Nepoznanica mu je, kaže, iz kojih izvora u DZS-u crpe brojke koje objavljuju, no ova je, ističe, apsolutno netočna. "Nikada, ni u godini s najboljim prinosom nije ubrano više od 2000 tona trešanja," tvrdi Hadžić. Glavnina voćnjaka, podsjeća, još je vrlo mlada, punu rodnost imat će za četiri-pet godina i tek tada je moguće očekivati godišnji urod i do šest tisuća tona trešanja, što je količina dostatna i za značajan izvoz. Hadžić dvoji da se u optimističnim brojkama DZS-a zapravo kriju i voćnjaci koji su u međuvremenu zapušteni, bilo da je riječ o vlasništvu tvrtki koje su nestale s tržišta, poput Vrni, ili su pak fiktivno podignuti radi uzimanja izdašnih potpora kroz kapitalna ulaganja.