U jeku snimanja stanja u posrnulim hrvatskim brodogradilištima iz grupacije Uljanik, u kojem u partnerstvu s Brodosplitom sudjeluje i najveći europski brodograditelj talijanska grupacija Fincantieri, iz Bruxellesa stižu vijesti da je Fincantieri pod lupom Europske komisije.

Službeno je, naime, prije dva dana Komisija pokrenula postupak utvrđivanja dopuštene koncentracije Fincantierija nakon što je prije pola godine preuzeo francusko brodogradilište Chantiers de l'Atlantique iz Saint-Nazairea. Taj je postupak od Bruxellesa zatražila Francuska, koja je prošlog ljeta Talijanima i prodala većinski udjel u svom brodogradilištu, koje se tada zvalo STX France. Ugovorena cijena za 50 posto-tni paket bila je gotovo 60 milijuna eura, uz darovanje zlatne dionice.

Francuskom zahtjevu Komisiji za utvrđivanjem utjecaja na tržišno natjecanje ovog preuzimanja pridružila se, pak, i Njemačka. Ocjenjivanje koncentracije zatraženo je za tržište putničkih brodova, u kojima je Fincantieri vodeći proizvođač, a zanimljivo je što će osim na europskoj razini Komisija u razmatranje uzeti i moguće učinke ove koncentracije na globalno tržišno natjecanje. Fincantieri je, naime, glavni europski proizvođač putničkih brodova, s natpolovičnim udjelom u tom segmentu, u kojemu inače europska brodogradilišta drže 95 posto svjetskog tržišta i to je jedina brodograđevna niša na kojoj ih azijska brodogradilišta još nisu pretekla.

Svoju politiku držanja tržišnih principa u brodograđevnoj industriji Europa proteklih godina nije uspjela nametnuti ostalim zemljama s jakom brodogradnjom, štoviše državnim potporama se u uvjetima još uvijek prisutne slabe potražnje u azijskim državama još čvršće nastoji pomoći držati konkurentnost njihovih škverova. Apsurdno, no Fincantieri neće biti pošteđen pridržavanja europske regulative čak ni u mjerenju njegovog utjecaja i tržištima izvan EU.  Ispitivanje potencijalnog narušavanja odnosa na tržištu ima i širu pozadinu.

Fincantieri se, osim kruzerima, bavi i gradnjom vojnih brodova, a dvije su države, Italija i Francuska, u čijim su vlasništvima ova brodogradilišta, osim preuzimanja STX-a dogovorila i stratešku suradnju u tom segmentu, povezivanjem Fincantierija s francuskom Naval grupom specijaliziranom za vojne brodove. To povezivanje, kako je lani pojašnjeno, za cilj ima odupiranje konkurenciji iz Kine i SAD-a, no čini se da Njemačkoj nije svejedno, te da se reakcijom na preuzimanje Chantiers de l'Atlantiquea iskazuje zapravo brigu za svoje proizvođače i njihove pozicije u tom financijski i proizvodno sve vrednijem tržištu.

Ocjenjivanje koncentracije nije neuobičajen postupak, posebice kad su posrijedi veliki kompanijski sustavi kakav je Fincantieri, koji ima 19 tisuća zaposlenih i prihode od 5 milijardi eura, no u situaciji kada se spominje kao potencijalni investitor u Uljaniku otvara dilemu je li to razlog što Fincantieri ne nastupa samostalno ili kao glavni partner, nego kao manjinski partner Brodosplitu. Na upit o dogovorenoj suradnji s Fincantierijem u Brodosplitu ne daju puno odgovora, pozivajući se na poslovne odnose s talijanskom grupacijom.

"Postupak koji navodite nema nikakve veze sa zajedničkim pismom namjere Brodosplita i Fincantierija koje je ministar gospodarstva spominjao javno već krajem listopada", kratko odgovara Darko Pappo, član uprave DIV-a u čijem je vlasništvu splitski škver. Detalje zajedničkog pisma namjere i dogovoreni angažman na ovom projektu, dodaje, ne može komentirati, no podsjeća da s Fincantierijem Brodosplit ima dugogodišnju suradnju na gradnji dijelova njihovih brodova. Da se Fincantieri u slučaju utvrđivanja stanja u Uljaniku potpuno oslanja na Brodosplit potvrđuju i informacije iz Pule da u tamošnji data room dosad još nisu došli predstavnici iz Italije.

Pappo pojašnjava kako su za potrebe dubinskog snimanja i analize zajednički Brodosplit i Fincantieri angažirali neovisnu konzultantsku kuću. Iz pulskih izvora doznajemo kako se radi o Deloitteu. Ako je suditi prema reakcijama iz Brodosplita, briselsko ocjenjivanje Fincantierijeve veličine i utjecaja na tržištu ne bi trebalo imati utjecaja na njihovu moguću zajedničku ponudu za strateško partnerstvo u Uljaniku, a drže da ni Brodosplitovo eventualno preuzimanje 3. maja i Uljanika ne bi predstavljalo prijetnju za uravnotežene tržišne odnose. U odnosu na ukupni obuhvat gradnji putničkih brodova, hrvatski je udjel, nažalost, gotovo nevidljiv. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“