Glavni dio ovogodišnje turističke sezone je prošao, s vrlo obećavajućim naznakama odlične financijske žetve. Samo u kolovozu, tradicionalno najboljem turističkom mjesecu, sektor od kojeg ovisi čak petina vrijednosti domaćeg gospodarstva naplatio je 1,3 milijarde eura, koje je evidentirao sustav fiskalizacije. Naravno, glavnina zasluga za obilnu novčanu žetvu ide sveprisutnoj inflaciji.

Dok je fokus javnosti ovoga ljeta bio na astronomskim cijenama u “zimmer frei” segmentu, pomalo ispod radara je prošla daleko bitnija stvar, a to je poboljšanje profitabilnosti hotelskih kompanija. Upravo je niža profitabilnost u odnosu na konkurenciju bio dugogodišnji problem domaćeg organiziranog smještaja, kakvog bi na hrvatskoj obali trebalo biti daleko više ako želimo održiviji, financijski izdašniji i općenito kvalitetniji turizam. Brojke pokazuju da je u zadnje tri godine profitabilnost hotela narasla između 30 i 40 posto.

No, ova je sezona još jednom pokazala da se u Hrvatskoj profitabilnost i dalje povezuju s masovnošću. Opet se temeljito brojalo pridošle turiste, navlačile su se brojke samo da ne ispadne da je gostiju manje nego lani. Sve to pokazuje da će se mentalni sklop masovne destinacije u našim glavama teško izbrisati, iako smo očito sve dalje od onoga što je temelj masovnosti – niskih cijena. Činjenica da zbog ovisnosti o takvom masovnom turizmu zanemarujemo praktički sve ostale grane gospodarstva malo koga brine. Postavke održivog turizma, koji počiva na pretpostavci da je zarada možda i nešto manja, ali da je destinacija daleko manje fizički opterećena, za mnoge su potpuno apstraktne.