S prošlomjesečnim isplatama lipanjskih plaća za oko 1,4 milijuna osoba zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj četvrti mjesec zaredom godišnja je stopa rasta prosječne neto plaće premašila godišnju stopu inflacije u referentnom mjesecu.

Prema najnovijoj objavi Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna neto plaća za lipanj iznosila je 1150 eura. U odnosu na mjesec prije to je za 17 eura ili 1,5 posto nominalno više, dok je u odnosu na lanjski lipanj neto u prosjeku veći za 127 eura ili 12,4 posto. U odnosu na stope zabilježene kod isplata za svibanj DZS-ovi podaci sugeriraju ubrzanje rasta.

No, ovaj put za to je ubrzanje prije svega zaslužan javni sektor. Točnije, privremeni dodaci (60 do 100 eura, s tim da su veći za one s nižim plaćama) koje su sindikati ispregovarali za 219 tisuća službenika u državnim i javnim službama.

Taj sporazum dogovoren je počevši upravo s plaćama za lipanj. Tako je primjerice, prosječna isplaćena lipanjska plaća u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi iznosila 1437 eura (nasuprot 1364 eura u svibnju), što je u odnosu na isti mjesec prošle godine povećanje za čak 17,6 posto (lani je za lipanj bila prosječno 1222 eura).

Usporedbe radi, prosječna plaća za svibanj na godišnjoj je razini rastom bila na manje od 4 posto. Sličan efekt vidljiv je na još nekim kategorijama djelatnosti koje se većim dijelom odnose na javni sektor.

Uzme li se u obzir inflacija, na mjesečnoj razini prosječno isplaćena plaća na razini svih djelatnosti realno je porasla 0,6 posto, dok u godišnjoj usporedbi 12,4 posto nominalnog porasta implicira realni rast od 4,5 posto.

Iako cijene i dalje rastu, tempo nominalnih plaća je nešto jači, a to znači da kupovna moć plaća barem posljednjih četiri-pet mjeseci raste. To za većinu zaposlenih ne vrijedi promatra li se prethodni kumulativni pad. Istodobno, nominalni godišnji rast bruto plaće premašuje stopu inflacije u svih šest mjeseci ove godine.

Prosječna bruto plaća za lipanj iznosila je 1590 eura (mjesec prije 1562 eura), što je 0,9 posto više nego za svibanj, a na godišnjoj razini taj iznos predstavlja povećanje za gotovo 200 eura (za šesti mjesec 2022. iznosila je 1393 eura) odnosno 14,1 posto. U realnim terminima, prosječna bruto plača u međugodišnjim je usporedbama šest posto veća.

Nešto jači rast prosječne bruto negoli neto plaće znači da usporedno s dizanjem plaća raste i prosječno porezno opterećenje. Uz nepromijenjene porezne pragove, dio zaposlenih koji je bio izvan poreznih škara povećanjem plaća je njima ipak malo zahvaćen, a dio onih koji su otprije bili u njima, i to na rubu višeg razreda, s povećanjem plaće zagazio je i u viši razred.

Učinci povećanja minimalne plaće više dolaze do izražaja u drugom i trećem kvartalu/P. Macek/PIXSELL

Zračni prijevoz drži vrh
U oporezivanju dohodaka stvari će se slijedom šestog paketa poreznih promjena za koji mjesec promijeniti. Što će to za koga značiti, odnosno koliko će tko pritom profitirati, zasad se, barem u dijelu promjena za koje je Vlada odlučivanje prepustila lokalnim jedinicama, ne zna.

Podsjetimo, za najniže plaće odnosno za one koji su najpogođeniji inflacijom Vlada je odlučila osigurati povećanje preuzimanjem dijela troška uplate mirovinskih doprinosa modelom olakšica, dok će kod ostalih dosta toga ovisiti o lokalnim vlastima gradova i općina. Oni se prije kraja ove godine moraju odlučiti hoće li i kojoj mjeri ukidanje prireza od početka 2024. nadomjestiti povećanjem stopa poreza na dohodak.

Što se tiče Vladinih odluka u sferi poreza na dohodak, osnovni osobni odbitak (a onda i za uzdržavane članove) povećat će se relativno malo, sa sadašnjih 531 na 560 eura. U svakom sluaju, daleko manje nego što su zagovarali neki ekonomisti ili poslodavci (HUP) čiji apetiti su se ogledali u prijedlogu povećanja sa 4000 na 5000 kuna, tj. na 663 eura.

Usto, s početkom primjene novih propisa o oporezivanju dohodaka za 5,5 posto će se podići i prag oporezivanja po višoj stopi poreza na dohodak, koji je sada na 47.780 eura (360.000 kuna) godišnje, a od iduće godine se podiže na 50.400 eura.

Kad je riječ o jučer objavljenim podacima državnih statističara, najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća isplaćena je, kao i mjesec prije u djelatnosti zračnog prijevoza (1943 eura), dok je prosjekom na samom začelju djelatnost proizvodnje odjeće (743 eura).

Inače, i efekti povećanja minimalne plaće više dolaze do izražaja u drugom i trećem kvartalu nego primjerice na samom početku godine, jer su to u ne maloj mjeri poslovi koji su zastupljeniji u to vrijeme nego primjerice zimi.

Rizik spirale rasta
Kumulativno gledano, u razdoblju od siječnja do lipnja prosječna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama iznosila je 1123 eura, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine povećanje za 11,9 posto nominalno, odnosno za 1,8 posto realno.

Medijalna neto plaća, pak, uobičajeno je 15-ak posto niža od prosječne. Za lipanj je iznosila 991 euro, tj. 159 eura manje od prosječne.

Inače, pritisci na rast plaća već duže vrijeme dolaze i od strane privatnog i javnog sektora, a usporavanje inflatornih pritisaka pogoduje realnom iskazu plaća. To poticajno djeluje na osobnu potrošnju, ali ekonomisti istodobno upozoravaju na rizik spirale rasta cijena.

U Raiffeisen banci s tim u vezi kažu kako će plaće nastaviti rasti u nominalnom izrazu po razmjerno visokoj stopi i do kraja godine, ali zbog i dalje visoke inflacije realne promjene bit će znatno skromnije. Osim kontinuiranog rasta troškova života, povoljna kretanja na tržištu rada također podržavaju daljnji pritisak na rast plaća.