Upute ministra financija Marka Primorca o značajnim uštedama koje bi na pojedinim stavkama svojih proračuna u ostatku godine trebali pronaći šefovi pojedinih resora nametnuli su propitivanja tekuće proračunske dinamike.

Dok je na rashodnoj strani već zbog pojedinih predizbornih obećanja i pratećih odluka već otprije jasno da bez istodobnih smanjenja nekih stavki znači ne malo iskakanje iz postojećeg proračunskog okvira, stanje punjenja proračuna u prvoj polovici godine u odnosu na planske veličine zasad je nepoznanica, ali prema podacima Ministarstva financija za prvi kvartal i prihodi su rasli znatno bržim tempom od predviđenog za cijelu godinu.

Doduše, dinamika rashoda premašila je onu planiranu na razini cijele 2024. i više nego kod prihoda.

Iako prva četvrtina godine nije baš najreprezentativnija, što je u slučaju Hrvatske i pitanje specifičnosti strukture ekonomije i značaja turizma, na tragu pogoršanja fiskalnog salda je i usporedni pregled glavnih pokazatelja stanja javnih financija koje je jučer objavio Eurostat za sve članice europodručja odnosno svih 27 država EU.

No, taj pregled potvrđuje zapravo i da su trenutne pozicije Hrvatske u pogledu deficita i javnog duga i dalje znatno bolje u odnosu na ostatak europodručja i EU.

Prosječna razina javnog duga na razini eurozone u prvom kvartalu u odnosu na kraj prošle godine porasla sa 88,2 na 88,7 posto BDP-a, za EU u cjelini sa 81,5 na 82 posto, a u Hrvatskoj je taj udjel sa 63 posto krajem 2023. porastao na 63,3 posto. Prosjek deficita opće države za članice europodručja i EU u prvom je tromjesečju, prema sezonski prilagođenim podacima iznosio 3,2 odnosno 3,0 posto BDP-a, a u Hrvatskoj 1 posto.

U usporedbi s ostalim državama hrvatski manjak i u prvom kvartalu ove godine ispada osjetno povoljniji nego kod većine drugih članica Unije, pa i onih iz tzv. Nove Europe s kojima se obično uspoređujemo.

Osim triju država koje su prvo tromjesečje zaključile sa suficitom (Irska, Portugal i Litva), niži deficit bilježe još Nizozemska i Luksemburg. Kad je riječ o javnom dugu, niži omjer duga od hrvatskih 63,3 posto BDP-a ima nešto više od polovice članica EU, s tim da među njima iz skupine zemalja Srednje i istočne Europe nisu, primjerice, Slovenija (70,7%) i Mađarska (76%).

Daleko razvijenija Njemačka je na tek nešto višoj razini duga (63,4% BDP-a), ali u odnosu na neke od najvećih zapadnoeuropskih ekonomija njezin dug je među najnižima. U šest država EU, naime, javni dug veći je od 100 posto, a uz Grčku (nepunih 160 posto) koja je otprije specifičan slučaj, u toj kategoriji su velike zemlje poput Italije (137,7%), Francuske (110,8) i Španjolske (109), te Belgije (108,2) i Portugala, koji najvećim koracima u tom klubu zemalja spušta dug i trenutno je nadomak spuštanja ispod granice od 100 posto BDP-a.

Manja ‘pomoć’ BDP-a
S obzirom na relativno jačanje utjecaja Francuske i Italije u smislu reformiranih fiskalnih pravila EU, neki ekonomisti reći će kako je realno očekivati da će u praksi i daljnjim podešavanjima ona biti rastezljiva, pa i da u interpretacijama treba računati na politički pečat. Ukratko, time se sugerira da se strogoća neće trenirati podjednako prema svima.

U tom kontekstu neki su tumačili i prošlojesenska propitivanja Europske komisije na hrvatski nacrt proračunskog plana za 2024., a uz fiskalnu relaksaciju u godini čak triju izbora u Hrvatskoj lako je pretpostaviti da bi se bez obuzdavanja rasta rashoda u ostatku godine ponovno propitivali fiskalni trendovi.

Koliko će se rebalansom ukrotiti rast rashodne strane u ovoj godini, odnosno koliko će se od navodno traženih 1,5 milijardi eura ušteda i pronaći, ostaje vidjeti. Kolike god na kraju bile, izvjesno je da one strukturno gledano neće biti najsretnije. Kao i obično kad se u to ide (pogotovo kad je to u već poodmaklom dijelu godine) prvo se žrtvuju investicije, što svakako nije baš najsretniji način.

Ministar Primorac svakako ustrajava na poruci da se deficit opće države treba zadržati na zacrtanih 2,6 posto BDP-a i da se u konačnici i ova godina zaključi spuštanjem javnog duga, s lanjskih 63 na 60 posto BDP-a. Nominalni BDP kao “nazivnik” pritom će pripomoći nešto manje nego u protekle dvije godine zbog usporavanja stope inflacije.

Napuštena praksa
Inače, kad je riječ o središnjem državnom proračunu, praksa da se stanje državne blagajne objavljuje sa samo mjesec dama pomaka, koju je daleke 2010. bila uvela tadašnja ministrica financija Martina Dalić, napuštena je odavno pa su tako danas posljednji dostupni originalni podaci oni za prvo tromjesečje.

Oni su pokazali solidan tempo punjenja proračuna, s 12 posto ili oko 700 milijuna eura većim prihodima u odnosu na isto lanjsko razdoblje, ali je istodobno potrošnja povećana za više od 21 posto (za 1,27 milijardi), što je u prva tri mjeseca rezultiralo s manjkom prihoda nad rashodima od 910 milijuna eura. Usporedbe radi, na istoj kontrolnoj točki državni proračun je lani bio u “plusu” od 342 milijuna.

Iako prvi kvartal nije osobito reprezentativan za ukupnu sliku 2024. na koju će opet bitno utjecati turistička sezona, oprez državnih financijaša zasigurno proizlazi i iz činjenice da se u turizmu nakon višegodišnjeg solidnog rasta više ne može računati s nekadašnjim stopama, a posustaje i utjecaj inflacije na prihode.