Jeste li ikad jeli brancina ili srdelu iz Podravine? Zvuči nevjerojatno, no već 2014. bi čak 100 tona morske ribe uzgojene na kontinentu moglo biti ponuđeno domaćim i inozemnim kupcima. Za više od 1,8 milijuna eura vrijedan projekt izgradnje modernog bioplinskog postrojenja u sklopu kojeg će se proizvoditi električna energija, ali i morska riba, napokon su riješeni papiri. Lokacija je u sklopu Poljoprivredne zadruge Imbriovec (općina Đelekovec pored Koprivnice), a nositelj projekta je tvrtka Archea biogas. "Projektiranje je krenulo. U sklopu poljoprivredne zadruge na površini od dva hektara izgradit ćemo najmodernije i najinovativnije bioplinsko postrojenje u Hrvatskoj",  kaže nam Zvonko Bratuša, direktor tvrtke Archea biogas.

Dobrodošla njemačka veza
Riječ je o, na ovim prostorima, jedinstvenom projektu kojim se zbrinjava biootpad, proizvodi energija, a istodobno ekološki uzgaja riba. Glavni partner u ovom projektu je MARIBIC – tehnološki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu iz Stona. Bratuša je već godinama poslovno i indirektno vlasnički povezan s kompanijom  Archea Anlagenbau iz Hannovera, koja se bavi izgradnjom bioplinskih postrojenja, i tijekom jednog posla u Njemačkoj upoznao je Juricu Jug-Dujakovića, direktora MARIBIC-a. Dujaković je 12 godina radio u Americi kao direktor istraživanja i razvoja tvrtke upravo iz ovog područja. Njemačka tvrtka koja ih je angažirala razvila je i liniju svježih proizvoda ribe i povrća i zaštitila ih kao tri različita brenda, a MARIBIC je upravo na osnovu tog iskustva i definirao svoju buduću poslovnu strategiju. S obzirom na povijest dvaju partnera, ideja da se takav projekt realizira u Hrvatskoj bila je posve logična.

U Podravini startaju u srpnju
No, tipično za domaće investicijske prilike, nije odmah sve teklo glatko. Izgradnja je isprva trebala biti na drugoj lokaciji (Orehovica u Međumurju), ali tamo entuzijasti da proizvedu morsku ribu na kopnu niti nakon godine dana čekanja nisu imali riješeno pitanje zemljišta. "S izgradnjom u Podravini startamo u srpnju, a treba nam oko četiri mjeseca da objekt bude gotov. Proizvodnja ribe mogla bi krenuti do kraja godine", prognozira Zvonko Bratuša. Njegova tvrtka u projekt investira 51 posto sredstava dok se ostatak ulaganja odnosi na projektantsku firmu Intrag u vlasništvu poduzetnika Josipa Jurčevića i Viadukta. "Poljoprivredna zadruga Imbriovec daje nam zemljište i svoj supstrat tj. mulj koji ćemo prerađivati. Dio biootpada koji ćemo prerađivati dolazit će i iz Podravke. Više od 80 posto tvrtki koje će sudjelovati u izgradnji bioplinskog postrojenja i uzgajališta ribe bit će iz Hrvatske. Čak su i moji partneri u Njemačkoj iznenađeni što se sve zapravo može proizvesti kod nas. Primjerice, mozak čitavog pogona – hidrolizer – proizvest će čakovečka tvrtka Midi", precizira Bratuša. U Hrvatskoj, gdje se bioplinska postrojenja mogu izbrojati na prste jedne ruke, leži ogroman potencijal za njihovu izgradnju.

Njemačka ih ima čak 8000, a Archeina su specifična jer, osim što prerađuju otpad, u konačnici proizvedu nezagađenu biomasu koja se može sušiti i pretvarati u pelete ili korisno gnojivo. "Trenutno u Hrvatskoj planiramo investicije od oko 20 milijuna eura. Pred sklapanjem smo ugovora o zbrinjavanju otpada s nekoliko poznatih kompanija", otkriva Bratuša. "Kao poduzetnik smatram da nam u Hrvatskoj treba manje birokracije. Vlada bi trebala natjerati banke da prate ovakve projekte jer, kao što je poznato, do 2020. godine moramo ispuniti kvotu o proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Još smo daleko od ispunjenja tog cilja", upozorava Bratuša. S obzirom na to da je Archein savjetnik za čitavu regiju prije tjedan dana je bio u Novom Sadu, znaju da Vojvođani pokazuju veliki interes za izgradnju bioplinskih postrojenja. I dok na regionalnim tržištima priča o bioplinskim postrojenjima, s uz to iznimno inovativnim rješenjima, ide puževim korakom, njemačka Archea nedavno je osnovala tvrtku u Brazilu. Već imaju narudžbe za gradnju čak dvije tisuće bioplinskih postrojenja. Prvi pozivi stižu im i iz Rusije… Ako Hrvatska neće, čini se da itekako ima zemalja gdje to hoće i na tome već naveliko rade.      

'Projekata ima, ali novca nema – spas su EU fondovi'

Izgradnja ovog objekta iznimno je značajna za Hrvatsku s obzirom na to da bi to bio jedan od najmodernijih pogona za ekološki održivu proizvodnju ribe i bioplina u Europi", poručio nam je putem maila Jurica Jug-Dujaković, direktor MARIBIC-a, koji se trenutno nalazi u Americi. "To je jedan od brojnih sličnih projekata koje MARIBIC razvija s privatnim partnerima, ali je zbog trenutne situacije i nedostatka finacijskih sredstava realizacija velikog  broja ovakvih projekata upitna. Nadamo se da će dio takvih inovativnih razvojnih projekata biti moguće realizirati preko strukturnih fondova Europske unije, kao što je to slučaj s drugim europskim zemljama u kojima na taj način funkcionira većina tehnoloških centara", navodi Dujaković. Tehnološki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC, u vlasništvu je Sveučilišta u Dubrovniku. Osnovan je u lipnju 2008. godine iz Razvojno-istraživačkog centra za marikulturu, kao dio programa tehnološkog razvitka Republike Hrvatske – TEHCRO (to je jedan od programa Hrvatskog poslovno-inkubacijskog centra BICRO). Centar je djelomično financiran kreditom Svjetske banke. Osnovna mu je zadaća biti stručna, obrazovna i tehnološka podrška akvakulturnoj industriji u razvitku novih tehnologija i poticanju poduzetništva. Među najvažnijim zadaćama MARIBIC-a jest upravo pružanje usluga industriji: od onih konzultantskih do obuke djelatnika za korištenje različitih uzgojnih tehnologija. Nude razvoj novih proizvoda ili unapređenja kvalitete gotovog proizvoda, marketinšku potporu te zbrinjavanje nus-proizvoda životinjskog podrijetla, upravo upotrebom tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

Kako funkcionira postrojenje

Proizvodni objekt u Imbriovcu uz bioplinsko postrojenje sadrži i zatvoreni recirkulacijski sustav za proizvodnju ribe. On koristi toplinu koju otpušta bioplinsko postrojenje i električnu energiju koju ono proizvodi, a snabdijeva ga istodobno s dijelom biološkog materijala potrebnog za proizvodnju bioplina. Materijal se sastoji od koncentriranih ribljih fekalija i otpadaka od prerade ribe. Recirkulacijski sustav je dizajniran u MARIBIC-u, kao i sustav za obradu otpadne vode iz bazena za uzgoj ribe. Sustav za proizvodnju ribe recirkulira vodu iz uzgojnih tankova i ponovno ih vraća u proces, pa su potrebne minimalne količine zamjenske svježe vode (od 5 do 10 posto dnevno koja se gubi evaporacijom i procesom filtracije). Kontrola kvalitete vode održava se posebno izrađenim kompjuterskim softverom. Sustav za obradu otpadne vode prikuplja riblje otpatke i nepojedenu hranu koji onda odlaze u bioplinsko postrojenje. Tako su obje proizvodne aktivnosti povezane u zajednički sustav koji ne samo da eliminira negativan utjecaj oba proizvodna procesa, proizvodnje ribe i bioplina, na okoliš, nego koristi toplinu (koja se u konvencionaloj proizvodnji otpušta u atmosferu), te otpadne vode i  nusprodukte od prerade ribe čije uklanjanje predstavlja problem na svim ribljim farmama.

'Neka nam se javi inženjer koji zna njemački'

Potrebno je mlade ljude podržati u nastojanju da postanu poduzetnici. A mladi pak moraju ulagati u obrazovanje. Evo, Archea već neko vrijeme bezuspješno traži inženjera koji govori njemački jezik. Plaća je dvije i pol tisuće eura neto. Nadam se da će nam se netko javiti ako to objavite…", bez ustezanja nam je rekao Zvonko Bratuša, direktor tvrtke Archea biogas.