Kada se govori o gospodarenju otpadom, uglavnom priča završava s prikupljanjem i reciklažom, no javnost bi trebala biti bolje upoznata s time što reciklaža znači za ekonomiju kroz nove sirovine i čitav princip cirkularne ekonomije, rečeno je na panel diskusiji “Stanje na tržištu” koja se održala u sklopu konferencije 11. Croatia Waste Expo 2021. u organizaciji Poslovnog dnevnika u ponedjeljak u Zagrebu.

Dinamična situacija

Dijana Varlec, viši stručni savjetnik u Odjelu za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore (HGK), ističe da je situacija na tržištu dinamična, a da se zadnjih mjeseci uvelike primjećuje manjak sirovina. “Problem je da nema sustavnog modela nego je sve usitnjeno i radi se ad hoc. Za vjerovati je da će se velike tvrtke bolje organizirati i naći model da mogu više reciklirati i ostvariti zaradu od oporabljenih sirovina”, kazala je Vrlec. Dodala je da će tržište i tvrtke na njemu same izgraditi sustav kakav im najbolje odgovara, a institucije nisu tu kako bi nametale rješenja već da pomogne tvrtkama koje se time bave. “Ako tvrtke u Turskoj ponude dvostruko veću cijenu za otpad iz Hrvatske nego što to nude domaće kompanije, onda je vidljivo da problem postoji i treba ga riješiti”, upozorava ekspertica HGK.

Dodaje da ne vidi veliki problem u činjenici da najveći dio recikliranih sirovina u Hrvatskoj završava u izvozu jer u našoj zemlji nema interesa. To će tržište regulirati kada tvrtke nađu profitabilnost u tome. Anđelko Švaljek, direktor Regeneracije, tvrtke iz Zaboka koja je najpoznatija po svojoj produkciji opreme za građevinsku industriju, ističe da oni trenutno čak 96 posto svojih potreba za sirovinom ostvaruju iz reciklaže, a samo šest posto je originalne sirovine.

“Godišnje proizvedemo 750 tegljača robe, a to znači da bi bez reciklaže to završilo negdje na odlagalištu ili u prirodi. Činjenica je da od 6500 tona otpada, koliko nam godišnje treba, svega 1500 tona osiguramo u Hrvatskoj, a ostatak iz uvoza, uglavnom Italije. Procjene se da u Hrvatskoj ima oko 50.000 tona otpadne tkanine, iz kućanstava i industrije, ali je potrebno bolje urediti sustav prikupljanja”, kaže Švaljek.

Prije šest godina Regeneracija u Hrvatskoj nije uspijevala prikupiti otpadnu tkaninu tako da ih ovih 25 posto za sad zadovoljava, no nadaju se kvalitetnijem modelu prikupljanja i većim količinama materijala, ističe Švaljek čija tvrtka drži oko 30 posto EU tržišta ovog građevinskog materijala. Željko Teufel, član Uprave CE-ZA-R-a, naglašava da ova tvrtka izvozi čak 85 posto svojih prerađenih materijala.

Nemamo željezara

“Uglavnom se bavimo prikupljanjem i preradom metala koji gotovo u potpunosti završava u izvozu jer Hrvatska nema više željezara – postoji Željezara Sisak u smanjenom obimu te nekoliko manjih ljevaonica. Nedostatak konkretne industrije u našoj zemlji znači i manju ili nikakvu potražnju za željeznom sirovinom iz reciklaže. Smatram da je cijena manji problem jer nju određuje globalno tržište, problem je nedostatak kapaciteta”, pojašnjava Teufel. Marijana Palijan, direktorica EKO-FLOR Plusa, ističe da oni imaju razvijeni sustav razdvojenog prikupljanja otpada, njegove reciklaže te prodaju sirovine zainteresiranim tvrtkama.

“Primarni nam je cilj da sirovinu koja nastaje u procesu reciklaže prodamo u Hrvatskoj, no za dobar dio sirovine nema interesa u našoj zemlji. Okvirno nam domaće tržište čini 60 posto, a izvoz 40 posto prodaje sirovina”, pojašnjava Palijan. Dodaje da privatni kapital uvijek ide tamo gdje ima zarade te odnos domaćih i inozemnih tvrtki u reciklaži i potrebi za sirovinama iz oporabe će uvijek biti stvar profitabilnosti.