Nakon pet dana burnih rasprava i neprospavanih noći, koje su pratila i dramatična lupanja šakom o stol i poneka prijetnja napuštanjem summita, na Europskom vijeću u utorak u zoru naposljetku je dogovoren proračun i fondu za oporavak Unije.

Za narednih sedam godina 27 članica složilo se o 1074 milijardi eura teškom budžetu te instrumentu Next Generation EU (NGEU) vrijednom 750 milijardi eura za saniranje astromomskih šteta koje je ekonomijama Starog kontinenta nanio koronavirus.

Hrvatska će iz novoga Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), kako se formalno naziva sedmogodišnji budžet Unije, imati na raspolaganju oko 12,6 milijardi eura, a iz fonda za oporavak NGEU oko 9,4 milijarde. Pritom može računati na 5,9 milijardi bespovratnih sredstava, dok 2,35 milijardi eura dolazi u obliku zajmova.

“Ovo je postignuće bez presedana. Dobili smo više nego dvostruko sredstava nego u prvih sedam godina članstva”, rekao je premijer Andrej Plenković referirajući se na 10,7 milijardi eura koliko je iznosila prethodna omotnica od 2014. do 2020.

“Na ovaj način mislim da ćemo imati pravu, sjajnu, čvrstu polugu za provođenje reformi, za realizaciju projekata, za ulaganja i ono što je najvažnije za brzi gospodarski oporavak”, rekao je Plenković koji nije skrivao zadovoljstvo postignutim dogovorom koji se u pojedinim trenucima proteklog vikenda činio nedostižnim.

Dogovor Europskog vijeća, inače najvišeg političkog tijela Unije, koje čine šefovi država ili vlada, tek treba potvrditi Europski parlament koji ga može prihvatiti ili odbiti, no ne i mijenjati. Potom se odluka Europskog vijeća mora formulirati u zakone i uredbe, a sve zajedno mora biti odrađeno do kraja godine da bi se sredstva mogla početi koristiti od 1. siječnja 2021.

Na Hrvatskoj je, kao i ostalim članicama, da do sredine listopada pripremi nacionalni plan za oporavak koji će verificirati Europska komisija, a potom odobravati članice. O idućem potezu Hrvatske više će se znati sutra za kada je Plenković najavio predstavljanje plana oporavka u Saboru.

“Naš plan za oporavak naslanjat će se na program Vlade koju ću predstaviti u četvrtak u Hrvatskom saboru, na nacionalni program reformi, program konvergencije i na naše aktivnosti u sklopu pridruživanja eurozoni. Pripremit ćemo brojne projekte, brojne reformske aktivnosti”, najavio je novi/stari šef Vlade.

Ključni dio summita u Bruxellesu, oko kojeg su se najviše lomila koplja “štedljive četvorke” – Danske, Nizozemske, Austrije i Švedske – i “rastrošnog juga”, upravo je fond za oporavak. Točnije, dogovor da se 390 milijardi eura “podijeli” članicama u obliku bespovratne pomoći, a 360 transferira u obliku zajmova za oporavak koje, jasno, prate uvjeti koje zemlja mora poštivati.

“Europa je Fondom za oporavak, koji će se puniti zaduženjem na tržištu, odlučila u prosjeku povećati svoj javni dug za oko 6 postotnih bodova BDP-a.

Dodaju li se tome vlastiti paketi pomoći članica svojim gospodarstvima, govorimo o porastu javnog duga kod nekih zemalja u prosjeku oko 20 postotnih bodova”, ističe Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta, dodajući da ni Hrvatska nije daleko od te brojke.

Europa postaje visokozadužena

Ističe da se sada diljem Unije šalju politički signali da će članice “dobiti” 1,074 milijarde eura, ali no ne i što će uplatiti, pa tako ni komuniciranih 22 milijarde iznosa za Hrvatsku nije neto omotnica. Upozorava da ni bespovratna pomoć iz fonda za oporavak nije besplatna jer će taj novac vraćati kroz veće zajedničke poreze, spominje se, primjerice, nereciklirana plastika od 1. siječnja 2021., čije se osnovice, stope i obuhvat tek trebaju utvrditi.

“Svi zaboravljaju da će taj kreditni dio eksplicitno preuzeti u svoje dugove, ali i implicitno povećati obveze kroz veće poreze, uključujući i Hrvatsku”, objašnjava.

Ono što sada poduzetnici i upućena javnost nestrpljivo očekuje jest hoće li se najave o reformama pretočiti u stvarnost ili će ostati mrtvo slovo na papiru kao dosad. Oni optimistični ističu početak mandata kao jedino razdoblje kada su reformski potezi poput najavljene rošade javne uprave ili poreznog sustava mogući i realni, posebice u okolnostima ulaska u tečajni mehanizam i pripremama za euro.

Oni oprezniji pak, ne kriju bojazan da bi europski novac bez previše uvjeta, unatoč najavama o (politički rastezljivim) verifikacijama Bruxellesa, mogao pridonijeti nastavku statusa quo.

“Dogovor o trošenju 750 milijardi eura mogao bi biti ekonomsko-politička mješavina ocjena i planova uz puno administriranja i političke trgovine. Političari bi najradije voljeli vidjeti da se što više “grantova” povuče u nacionalne proračune pa da onda novac troše kako žele.

Ne treba zaboraviti da je taj fond instrument bez presedana koji Europu pretvara u visokozaduženi entitet, ali i da kreira model za rješavanje nekih budućih kriza. On ne bi bio realiziran bez Njemačke koja je pred zatvaranjem azijskih tržišta i neprijateljski nastrojenog SAD-a odlučila da su troškovi spašavanja zajedničkog europskog tržišta manji od koristi. Upitno je bi li se takva procjena ponovila da se dogodi neka veća ekonomska kriza koja je statistički pitanje vremena i prije nego se potroši taj novac”, ističe naš sugovornik.Europski dogovor oko instrumenta za oporavak, a posebno visine bespovratnih sredstava, pozdravlja i ekonomist Goran Šaravanja.

“Svaka bespovratna pomoć je dobrodošla u situaciji gdje je ekonomija u dubokoj recesiji. Šteta je što je inicijalni iznos sredstava u višegodišnjem financijskom okviru smanjen za inovacije, no kompromis je dokaz da EU funkcionira, no treba vidjeti što će reći Europski parlament”, kaže Šaravanja napominjući da je situacija ocrtala sve prednosti članstva u Uniji.

“Za jednu malu zemlju geografski na rubu EU zadnjih par tjedana vidi se što znači članstvo: bez restrikcija za turiste iz EU, ulazak u tečajni mehanizam, pad ‘spreadova’ na državne obveznice i sredstava da lakše prebrodimo krizu”, nabraja.

‘Stečaj nije smrtni grijeh’

Od zemalja članica sada se očekuju projekti i reforme, no pitanje je prioriteta. “Ulazak u tečajni mehanizam olakšava nam osmišljavanje reformi i rangiranje prioriteta, tu bih naglasio ubrzavanje stečajnih procesa. Stečaj nije smrtni grijeh već mehanizam da se kapital preseli iz neisplativih u propulzivne sektore, što posredno može unaprijediti pravosuđe i smanjiti neizvjesnost, a sve to može samo ubrzati rast”, zaključuje naš sugovornik.