Jadranski naftovod (Janaf) prošlog je tjedna i službeno obilježio kraj velikog investicijskog ciklusa vrijednog milijardu kuna. O planovima i perspektivama tvrtke govori njezin čelnik Dragan Kovačević, inače doktor ekonomskih znanosti i sveučilišni predavač na predmetu financije.

Janaf je uspješno završio milijardu kuna vrijedan investicijski ciklus. Što to znači za kompaniju, a što za nacionalnu ekonomiju?
Prije svega, ovo znači jedno buđenje optimizma u društvu. Mi smo investiciju započeli u točki A i završili u točki B, a za to nam je trebalo i manje vremena nego što je bilo planirano. Kada bi svi projekti u Hrvatskoj funkcionirali na taj način, ovo bi vrlo brzo postala perspektivna zemlja. Janaf, Agrokor i svega još nekoliko tvrtki u Hrvatskoj su te vodilje kako trebaju funkcionirati kompanije, šira ekonomija, pa i država u cjelini. Dakle, to je naš doprinos.

Najznačajniji dio investicijskog ciklusa otpada na gradnju novih skladišnih kapaciteta na lokacijama u Zagrebu i Omišlju. Kako će se dovršetak tih objekata odraziti na poslovanje Janafa?  
Janafovi poslovni planovi je potpuno strateški usmjerena prema budućnosti. A naša budućnopst je da više ne možemo biti usmjereni isključivo na našu temeljnu djelatnost, a to je transport nafte, već da se moramo širiti i na nove sektore – prvenstveno poslove skladištenja nafte i naftnih derivata kako na Omišlju kao uvoznoj točki, tako i u Zagrebu gdje je koncentrirano oko 60 posto domaćeg tržišta. Dakle, s novim skladištima strateški smo se pozicionirali i spremni smo za sljedeći iskorak u poslovanju. 

Koji je to iskorak?
Moj cilj je da do kraja mandata pozicioniramo Omišalj kao jaku trgovačku točku na Mediteranskom tržištu nafte, naravno s orjentacijom prema izvozu.

Ideje o formiranju naftnog 'spot' tržišta na Krku nisu nove. Zašto očekujete da će se ovaj put realizirati? 
U pravu ste, o ovim se idejama već dugo govori, no ako nemate znanje i ostale preduvjete da realizirate te ideje, one nikad neće prerasti u nešto više. Mi napokon imamo sve potrebne preduvjete – osigurali smo reverzibilnost toka u našem naftovodu, kao i dovoljne količine skladišnih kapaciteta. Sad je vrijeme da to kapitaliziramo i stvorimo dodatnu vrijednost. To je jedna fantastična mogućnost koja nam se otvara, a samo je dio golemih mogućnosti koje se Hrvatskoj otvaraju u energetskom, pa i šire ekonomskom smislu.

Koje su to mogućnosti?
Evidentno je da se u energetskom pogledu, geostrateška važnost Jugoistočne Europe ponovno raste. Hrvatska je tu iznimno dobro pozicionirana i to je neprocjenjiv resurs. Kod nas se često može čuti negodovanje protiv tzv. 'rentijerske' ekonomije. To je potpuno krivo. Naša zemljopisna pozicija i geostrateški položaj definiraju nas kao 'rentnu' državu. Pitanje je samo kako ćemo kapitalizirati tu poziciju. Primjer Janafa pokazuje kako trenutno postoji prilika i da tu priliku moramo iskoristiti. To mora biti prioritet ove, sljedeće i svake buduće vlade. Naprosto, to nam je posljednja prilika da se vratimo na popis ekonomski perspektivnih zemalja.

Činjenica jest da vas je geopolitička situacija u regiji pomazila. Zbog sve manjih isporuka ruske nafte naftovodom Družba, srednjeuropske rafinerije prisiljene su okrenuti se alternativnim pravcima dobave, pri čemu je Janaf u jedinstvenoj poziciji.
Janaf je tijekom protekle godine bio suočen s padom prometa na svojim osnovnim tržištima, a to su rafinerije u Hrvatskoj, BiH i Srbiji koje prerađuju manje nafte nego ranijih godina. Mogli smo to mirno gledati, pokušati ostvariti prošlogodišnji rezultat  i tu stagnaciju proglasiti velikim uspjehom. Ili smo mogli krenuti u potragu za novim poslovima i rastom. Odlučili smo se za ovo drugo i uspjeli povećati naše poslovanje s partnerima u Mađarskoj i Slovačkoj. Tu su nam na ruku išli i događaji u okruženju, no da mi nismo imali mogućnosti da te nove perspektive iskoristimo, od svega ne bi bilo ništa. Iz našeg primjera bi mnogi, pa i na političkoj sceni, trebali izvući pouku. 

Pouku? 
Da, pouku da je pitanje upravljanja ključno pitanje budućnosti ove države. Upravljenje je ono što iz resursa kojima raspolažete stvara dodanu vrijednost. Mi smo u Janafu pokazali jedan primjer kako se stvara ta dodana vrijednost, no za ekonomski prosperitet potrebne su nam tisuće takvih uspješnih projekata na svim razinama. To se možda čini kao nekakav utopistički cilj, no ja sam uvjeren kako se problemi hrvatsek ekonomije mogu riješiti, i to poprilično jednostavno. Trebaju vam samo dvije stvari – volja i znanje. 

Iznimno ste optimistični, no neki bi vam kolege mogli prigovoriti da svijet ipak izgleda ljepše s kormila tvrtke kao što je Janaf, nego iz neke od tisuća dugovima opterećenih tvrtki u domaćoj industriji.   
Mnogi misle da je lako voditi Janaf, no i zlatni rudnik će propasti ako ga loše vodite. Dakle, ne postoje dobre i loše tvrtke, već samo dobro vođene i loše vođene tvrtke. Što se naše industrije tiče, reći ću tek da je najveći dio našeg investicijskog ciklusa otpao na domaće izvođače i da su po cijeni, kvaliteti i ostalim preferencama izvedbe napravile posao kojeg bi potpisala svaka svjetska komšpanija u ovom sektoru. Dapače, posao na Žitnjaku napravljen je i u rekordnom roku, čak i prema međunarodnim standardima. Moje pitanje je onda sljedeće: Ako naše tvrtke mogfu takve kompleksne poslove raditi u Hrvatskoj, zašto ne mogu i na stranim tržištima? Ako deseci naših tvrtki – velikih i malim – mogu usjpešno konkurirati na Janafovim natječajima, zašto ne mogu na sličnim tenderima u susjednim državama? To je, dakle, resurs koji imamo, a nije iskorišten. I opet se vraćamo na pitanje upravljanja.

Povratak ekonomskim osnovama

Ekonomski ste strateg HNS-a i sveučilišni predavač. Što Hrvatska, po vama, mora učiniti da bi napokon izašla iz ekonomske krize?

Mi ekonomiju moramo vratiti osnovama. Dakle, moramo početi činiti ono što danas možemo, a to je, prije svega, stvarati dodanu vrijednost. Ako mi u jesen posijemo više žita, u ljeto ćemo imati i veću žetvu. Može li to Hrvatska? Može. Može li žestoko napredovati u drvnoj industriji? Može. Može li povećati turističke prihode za barem dvije milijarde eura, ako uveže turizam s prehrambenom industrijom? Može. E u tom segmentu država, a to znači Vlada, mora biti puno aktivnija. Ne možemo to prepustiti tržištu. Mi danas imamo stalne promjene poreznog sustava, pravnu nesigurnost i jednu katastrofalnu javnu sliku poduzetnika u javnosti. Tako se ne može uspjeti i to sve treba hitno mijenjati. Na kraju, tu je i treća – tehnička – stvar. Svoj doprinos izlasku iz krize mora dati i monetarna politika. Ako svi propadaju, ne može HNB stajati sa strane i smatrati da radi dobar posao.