Donošenje novog Zakona o turističkom zemljištu od ključne je važnosti za hrvatski turizam jer se njime napušta stari model suvlasničke zajednice i predviđa 50-godišnji zakup, čime se može osloboditi sav investicijski potencijal turističkog sektora Hrvatske koji se procjenjuje između 3 i 5 milijardi eura.

Bude li novi zakon operativan i razvojan, hrvatski kamping sektor bit će u mogućnosti zauzeti čvrsto mjesto koje svojim potencijalom zaslužuje – postati vodeći na Mediteranu i pozicionirati Hrvatsku kao zemlju za kampiranje, istaknuo je u razgovoru za Poslovni dnevnik Adriano Palman, direktor ureda Kamping udruženja Hrvatske (KUH). Inače, kamping čini oko 25 posto ukupnih smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj, i po kvaliteti je jedan od najjačih segmenata hrvatskog turizma prema ocjenama njemačkog ADAC-a, zbog čega postiže cijene konkurentne u odnosu na ostale zemlje Mediterana.

S Palmanom razgovaramo nakon teške predsezone u kojoj je kiša rastjerala goste, te na početku izazovne sezone u kojoj će trebati dosta sreće i umješnosti da se ponove rezultati prošle godine.

Kakvi su polugodišnji rezultati kampova, kakve su rezervacije za ostatak sezone? Kakvu godinu očekuju hrvatski kampovi?

Od otvaranja pa do kraja lipnja kamping je kumulativno ostvario 4,55 milijuna noćenja, ili 1,7 posto manje u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Na žalost, ali to je očekivano.

Zbog rasporeda školskih praznika i prva dva tjedna srpnja bit će lošiji nego lani, od 1.7. do 7.7. na primjer kumulativ noćenja je u padu za 8 posto. Ostatak sezone obilježit će neizvjesnost i nitko zasad ne može točno prognozirati konačne rezultate. S druge strane, treba reći da je ista takva slika i u kampingu kod svih naših mediteranskih konkurenata, jer je ona odraz određenih tržišnih zbivanja, povratka na tržište zemalja istočnog Mediterana, ali i dobrih vremenskih prilika na sjeveru Europe, u Nizozemskoj i Njemačkoj.

Dobra vremenska prognoza na sjeveru može pridonijeti nastavku prošlogodišnjeg trenda kada su kampisti u tim zemljama odlučili godišnji odmor provesti doma i tako njihove kampove doveli do ostvarenja povijesnih rekordnih brojki.

Može li se očekivati rezanje cijena zbog pada rezervacija?

Prosječna cijena obiteljskog kampiranja u Hrvatskoj (dvoje odraslih i jedno dijete, jedna noć na parceli) iznosi oko 38,66 eura, a europski prosjek je 37,56 eura. U odnosu na ostale zemlje, na šestom smo mjestu po cijenama, skuplje od nas su Nizozemska, Španjolska, Danska, Švicarska, a najskuplja je Italija.

U KUH-u smatramo da cijena nije previsoka s obzirom na kvalitetu koju nudimo. U kampingu je prisutan isti trend na cijelom Mediteranu, koji je vidljiv i kod ostalih oblika smještaja u Hrvatskoj, kvalitetni objekti, koji su uložili i proširili ponudu te povećali kvalitetu, od strane tržišta prihvaćeni su i imaju dobru popunjenost, dok se nažalost sve više problema pojavljuje u poslovanju objekata kod kojih podizanje cijene nije pratilo podizanje kvalitete kao i oni kod kojih se nije dovoljno ulagalo.

Upravo zato sve se češće provode potpune obnove i rekonstrukcije koje su usmjerene u višestruko podizanje kvalitete te podižu kvalitetu kampa s dvije ili tri zvjezdice na čak pet zvjezdica. Takvih potpunih obnova u zadnjih par godina bilo je čak tri, po jedna u Dalmaciji, Kvarneru i Istri, a planiraju se i u budućnosti.

Kakva je trenutno slika hrvatskog kampinga u odnosu na konkurente?

Hrvatska ima ukupno 785 kampova, od kojih je 66 u kategoriji 4 ili 5 zvjezdica, a kapacitetom pokrivaju čak 40,5 posto ukupnog kapaciteta kampova Hrvatske.

Sukladno njemačkom ADAC, koji izdaje vodič kampova Europe i koji se još uvijek smatra kao najrelevantniji i najpotpuniji sustav ocjenjivanja kampova, Hrvatska je u 2019. svojom kvalitetom kampova na visokom drugom mjestu u Europi, iza Nizozemske. Naša direktna konkurencija na Mediteranu, Francuska je na trećem, Italija na petom, a Španjolska je na sedmom mjestu.

Prosječna ocjena kampova u Hrvatskoj je 6,31, Nizozemska na prvom mjestu ima 6,74, a prosjek kampova u Europi je 5,46.

U svim elementima ocjenjivanja bolji smo od prosjeka Europe, a najbolji smo u trgovačkoj i ugostiteljskoj ponudi u kampu, treći smo u elementima kvalitete, broja i veličine sanitarija i parcela unutar kampa, a najlošiju poziciju, četvrto mjesto, držimo u kategorijama ponude za slobodno vrijeme i animaciji te kupališnoj ponudi, odnosno kvaliteti i opremljenosti plaža, bazena i vodenih centara unutar kampova.

Na koji način je dosadašnji zakon predstavljao barijeru za ulaganja? Jer, vidimo da se ulagalo?

Iako je kapacitet u kampovima sa 4 i 5 zvjezdica povećan za čak 2,8 puta od 2010. kada je zakon bio donesen, realizacija investicija bila je značajno otežana.

Posebno se problem isticao u kampovima koji su imali značajne površine takozvanog ‘turističkog zemljišta’. Tu su se, zbog neodgovarajućeg zakonskog rješenja i različitih ograničenja koja su bila propisana, investicije planirale smo u ograničenom opsegu u dijelovima kampova u kojima su se mogle realizirati, a ne na lokacijama gdje su takve investicije (vodeni centri, sanitarni čvorovi…) sa stajališta gostiju i koncepta proizvoda bile idealne.

Novi zakon trebao bi omogućiti kvalitetno planiranje i pripremu dugoročne razvojne strategije u kampingu koja će rezultirati obogaćivanjem ponude i rastom kvalitete, ali i otvaranjem novih, kvalitetnih radnih mjesta.

Kako trenutno na globalnom tržištu izgleda moderni kamp? Koriste li hrvatski kampovi moderne tehnologije i koja je njihova važnost u ovom segmentu turizma?

Dolaskom nove generacije milenijaca naši kampovi počinju postajati sve popularniji, a napretkom tehnologije raste i njihova raznolikost. Kampovi svoju kvalitetu, ugrubo, temelje na broju i kvaliteti sanitarija, opremljenosti i veličini parcela, trgovačkoj i ugostiteljskoj ponudi u kampu, ponudi za slobodno vrijeme i animaciji, kao i kvaliteti i opremljenosti plaža i ostalih sadržaja kupališne ponude. Sve dalje od toga ovisi o pozicioniranju samoga kampa i gostima koje želi privući.

Sukladno tome, postoje dva glavna razvojna pravca kampinga, prvi su veliki kampovi koji imaju sve moguće sadržaje i pozicionirani su kao prava odmorišna naselja u kojima je dostupna raznovrsna ponuda smještaja, od mobilnih kućica pa sve do glampinga. Drugi su manji ili mali obiteljski kampovi, koji su nasuprot raznovrsnoj ponudi sadržaja više orijentirani na iznimno gostoljubiv i blizak odnos domaćina i ističu se intimnom atmosferom unutar kampa.

No, osim ova dva glavna razvojna pravca ‘opće namjene, ima mnogo drugih mogućnosti posebnog pozicioniranja i pronalaženja pravog gosta i tržišta, od jednostavnih oblika avanturističkih kampova, kampova na otocima, uz gradove, kampova za ljubitelje posebnih interesa (jahanja, promatranja ptica, biciklista, kajakaša…), pa sve do najluksuznijih modernih glamping kampova.

U što se trenutno najviše ulaže u hrvatskim kampovima, jesu li mobilne kućice i dalje najveći hit?

Kada govorimo o ulaganjima, u posljednjim godinama se dotadašnji trend ulaganja većinom u proširenje ponude mobilnim kućicama značajno promijenio, i do danas postao uravnoteženiji.

U zadnje dvije do tri godine kampovi ulažu s ciljem da ujednače i podignu na višu razinu cjelokupnu ponudu i sadržaj objekta, te na taj način dobiju balansirani proizvod koji u svim elementima odgovara postavljenim standardima kvalitete kampa i nema velikih odskakanja u cjelini kvalitete ponude i proizvoda. To obuhvaća investicije u nove vodene centre i bazene te plažu (kupališna ponuda), investicije u kontekstu bogatstva i kvalitete trgovačke ponude unutar kampa, zabave, animacije, investicije u opremanje i povećanje površine parcele kao osnovnih smještajnih jedinica unutar kampa, uređenje sanitarija.

Također, u kampingu se pojavio jedan novi tip ponude smještaja, a to je luksuzni glamping šator, te trenutno upravo glamping postotno ostvaruje najveći rast u odnosu na ostale kapacitete, te se predviđa da će se sljedećih nekoliko godina taj trend i nastaviti.

Kako stojimo s ponudom kampova koji su otvoreni cijele godine?

Suprotno općem uvjerenju, i u usporedbi sa samo jednim desetljećem unazad, trend i mogućnosti cjelogodišnjeg poslovanja kampova u Hrvatskoj je s razlogom primio maha, i danas se možemo pohvaliti s čak 14 kampova diljem zemlje koji rade cijele godine, i to 2 na kontinentu, 6 u Dalmaciji, 3 na Kvarneru i 3 u Istri.

Time već danas Hrvatska ima kvalitetnu mrežu kampova koji zimskom kampistu omogućavaju kvalitetna kružna putovanja između raznih destinacija i dijelova naše zemlje, a po informacijama tih samih kampova, sve više gostiju iz godine u godinu prepoznaje taj proizvod i pozicionira hrvatski kamping ne samo kao sezonsku, već prvenstveno kao cjelogodišnju priču.

Mogu li zimski kampovi proširiti 
sezonu destinacije?

Naravno da mogu. Zimski, cjelogodišnji kampovi su važni ne samo kao proizvod smještaja, već i stoga što su kampisti po svojoj prirodi aktivni i znatiželjni, te kako bi se zadovoljile njihove želje i očekivanja, zimski kamp mora poticati i pokrenuti destinaciju i u razdoblju izvan same glavne sezone, kada je ona uglavnom uspavana.

Taj proces mora biti prisutan u svim segmentima, od ponude restorana i agroturizama, preko izleta, aktivnosti (zip line, jahanje, wellness, biciklizam, proslave i dočeci) do međusobnog umrežavanja s drugim objektima i destinacijama, tako da su u konačnici koristi višestruke za cijeli 
prostor.