Koji je od tri scenarija kretanja kamatnih stopa najizgledniji i gdje se na gospodarskoj karti svijeta nakon dva desetljeća nalazi Hrvatska u odnosu na G20 po pitanju nominalnog BDP-a, BDP-a per capita (PPP), udjela države potrošnje i javnog duga u njemu? Otkrili su nam glavni govornici ovogodišnjeg Investments Foruma, ekonomski analitičar Andrej Grubišić te direktorica Hrvatske udruge banaka (HUB) Tamara Perko.

“Nominalni globalni BDP 2000. iznosio je 34 bilijuna dolara, a porastao je na više od 100 bilijuna dolara u 2023. godine. U apsolutnim iznosima nitko nije padao, no u relativnim je došlo značajnih promjena.

Na primjer, Kina je bila 4% svjetskog BDP-a, danas čini 17%. Značajno u svom udjelu padaju Europljani, a u potpunosti pada Japan koji je s 15% pao u 20 godina na manje od 4%. Život na staroj slavi ne vrijedi želimo li napredovati. Moramo cijelo vrijeme titrati”, rekao je Grubišić.

Tektonske promjene
Sve projekcije prije 30-ak godina, govorile su da će do 2020. Kina premašiti SAD, no Amerikanci su “jako žilavi” i dalje predstavljaju 26% globalnog nominalnog BDP-a. Što se tiče najvećih svjetskih ekonomija (G20), kineska je porasla za 1400%, na gotovo više od 17 bilijuna dolara. Italija, Argentina i Japan imaju jako malu stopu rasta i nisu u 23 godine uspjeli udvostručiti ekonomiju.

Češka ima gotovo pet puta veći nominalni BDP nego prije 20 godina. Austrija je 2000. imala veću ekonomiju nego Rumunjska, Bugarska, Češka i Hrvatska s još nekoliko zemalja. Danas je samo bivša Čehoslovačka već na razini Austrije. Češka je bila pola ekonomije Portugala prije 20 godina, a danas ima 30% veću ekonomiju od Portugala”, kazao je Grubišić.

Kada se govori o tome da Hrvatska ima najveći rast BDP-a u EU, dugoročno gledano, to nije točno. “Više ili manje sve bivše socijalističke zemlje imale su znatno veću stopu rasta BDP-a od Hrvatske u promatranom periodu”, govori analitičar.

Kad je riječ o PPP-u, najviše su ga povećali Turci i Rusi, Južnoafrička Republika i Indija. “Stopa rasta realnog BDP-a per capita u G20 bila je 4% u zadnje 23 godine. Europa je rasla otprilike 4,6%, no nisu svi rasli jednako brzo. Norveška je rasla 73%, Italija samo 90%, a ako za prosjek uzmemo rast od 200%, možemo dobiti dojam je li to puno ili malo. Hrvatski realni BDP je u zadnjih 20 godina, rastao za 5,5 posto godišnje”, istaknuo je analitičar.

Konferencija Investments Forum privukla je brojne stručnjake i poduzetnike, a prezentaciju je održao Andrej Grubišić/M. Habljak/PIXSELL

U zadnjih 7-8 godina, došlo je do snažne aprecijacije tečaja dolara koji je uvelike utjecao na paritet kupovne moći. Što se udjela državne potrošnje tiče, “G20 su u prosjeku su trošile 32 posto”, a udio državne potrošnje raste. “Samo otprilike 16 posto realnog BDP-a per capita može biti objašnjeno državnom potrošnjom. To je bitno kazati kada nas netko uvjerava da je povećanje državne potrošnje nužno dobro za BDP”, napomenuo je Grubišić.

Što se tiče Hrvatske i europskih zemalja, prosječni udio potrošnje bio je 46 posto, pa je narastao na 50%. U 2022. nominalni BDP je silno porastao zbog inflacije, a nije došlo do prilagodbe državne potrošnje”, istaknuo je analitičar. Mnoge bivše socijalističke zemlje u pravilu imaju znatno nižu državnu potrošnju, a Hrvatska je uz Mađarsku i Sloveniju u samom vrhu državne potrošnje.

Udjel javnog duga u BDP-u bio je 59% za zemlje G20 koje predstavljaju 80% svjetskog BDP-a, narastao je na 77%. “Generalno, vidimo trend snažnog povećanja javnog duga. Japan s 250% BDP-a, Italiju sa 130%. Francuska, SAD, Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo, mnoge zemlje koje idealiziramo su zapravo strašno postale zadužene u zadnjih 20 godina. Što se tiče Hrvatske, u zadnje dvije godine spominje se smanjenje javnog duga u odnosu na BDP s 80 na 64%.

Perko: Scenarij B, zadržavanje kamatnih stopa, najmanje je izgledan zbog rizika od recesije.

“Ne podcijenimo činjenicu da je javni dug ostao nominalno isti, a BDP je nominalno snažno porastao. Pogledamo li duži period, javni dug je prije 20 godina bio neusporedivo manji u odnosu na BDP. Iako u javnom narativu dominira priča da mnoge zemlje smanjuju javni dug u odnosu na BDP, kad usporedite sve zemlje svijeta i dug u 2019. i 2023. vidite da većina zemalja nije smanjila javni dug. Upravo suprotno, povećala je udio javnog duga u BDP-u”, primijetio je Grubišić.

Tamara Perko, direktorica HUB-a u predavanju pod nazivom “Inflacija i kamatne stope – nova stvarnost” govorila je o mogućim scenarijima pada kamatnih stopa i kako će se njihov mogući pad osjetiti u Hrvatskoj.

Najvjerojatniji scenarij A
“Nakon pandemije uslijedio je troškovni udar, rat u Ukrajini i rast cijena energenata zbog čega je središnja banka počela dizati kamatne stope. Trenutačno se nalazimo u fazi stagnacije odnosno deflacije, a specifičnost hrvatskog tržišta je da u vrijeme sezone, inflacija raste. Imamo scenarije A, B i C. Najvjerojatniji je scenarij A, prvo smanjenje kamatnih stopa mogli bismo vidjeti u lipnju.

Do kraja godine mogli bismo se nalaziti na 3,5% referentne kamatne stope. Scenarij B, zadržavanje kamatnih stopa, najmanje je izgledan i ne proteže se do kraja godine jer je europska ekonomija u blagoj recesiji i dugo razdoblje održavanja trenuačtnih kamatnih stopa prijeti izazivanju ozbiljnije, dublje recesije. Scenarij C je da ćemo imati veći pad i da ćemo kraj godine dočekati na razini od 3%”, pojasnila je Perko.

Objasnila je koliko se rast kamatnih stopa prelio na Hrvatsku. “Kamatni prijenos na desetogodišnje državne obveznice bio je čak i nešto veći od prosjeka europodručja. Kamatni prinos na stambene kredite bio je 25%, samo četvrtina se prelila na rast kamatnih stopa u RH. Kod nas je postojao snažan amortizer rasta kamatnih stopa i tu je Hrvatska jako dobro prošla”, napomenula je direktorica HUB-a.