Emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog zrakoplovstva i plovidbe znatno su se povećale u posljednja tri desetljeća. Iako zrakoplovstvo i pomorstvo čine otprilike 4 posto ukupne emisije stakleničkih plinova u EU-u, oni su najbrže rastući izvori emisija koji doprinose klimatskim promjenama.

U nastojanju da smanji emisije za 55 posto do 2030. i da do 2050. postigne neto nultu emisiju, Europski parlament trenutno radi na prijedlozima koji imaju za cilj smanjenje emisija iz zrakoplova i brodova.

Deset puta više energije
Kako potraga za rješenjima za rješavanje utjecaja zrakoplovstva na klimu postaje sve veći prioritet, postoji veliko zanimanje za alternativne pogonske tehnologije, kao što su zrakoplovi na vodikov, električni i hibridni električni pogon.

Target True Zero, inicijativa Svjetskog ekonomskog foruma koja okuplja lidere iz cijele zrakoplovne i zrakoplovne industrije, uz podršku partnera Aviation Environment Federation, McKinsey i Aviation Impact Accelerator Sveučilišta u Cambridgeu, pripremila je analizu koja bi trebala pomoći u rasvjetljavanju nekih od ključnih pitanja oko uvođenja novih tehnologija u zračni promet.

Zrakoplovi na baterije i pogon vodikom mogli bi činiti između 21 i 38 posto svih zrakoplova do 2050. godine, što predstavlja 15 do 34 posto ukupnih potreba sektora za energijom. Alternativni pogon mogao bi zahtijevati između 600 i 1700 Teravatsati čiste energije do 2050. godine globalno, što je ekvivalentno energiji koju generira oko deset do 25 najvećih svjetskih vjetroelektrana ili solarna farma veličine Belgije.

Otprilike 89 do 96 posto energije koristilo bi se za zrakoplove s pogonom na vodik, dok bi se samo 4 do 11 posto koristilo za pogon manjih zrakoplova na električni pogon, poput turboelisnih, regionalnih mlažnjaka i manjih uskotrupnih zrakoplova.

Kako alternativni pogon bude sve popularniji, zračne luke će trebati više energije za svoje operacije. Za veliko središte koje želi ulagati u ukapljivanje vodika na licu mjesta i punjenje za zrakoplove na električni pogon, ukupna potrošnja električne energije za terminale, zemaljsku podršku i druge namjene mogla bi biti između 1250 i 2450 Gigavatsati godišnje, što je oko pet do deset puta više električne energije nego što trenutno troši London Heathrow.

Kako bi zadovoljile te zahtjeve, zračne luke će morati poduzeti korake za nadogradnju mrežne, lokalne infrastrukture za distribuciju električne energije i vlastitih elektrana. Alternativni pogon razvijat će se kroz dva nova lanca vrijednosti, jedan će uključivati zrakoplove na baterijski električni pogon, a drugi će biti za zrakoplove na vodikov pogon.

Ti vrijednosni lanci mogu uključivati mnoge nove partnere koji trenutno nisu dio zrakoplovnog ekosustava, a djelovat će zajedno s infrastrukturom potrebnom za održivo zrakoplovno gorivo i konvencionalno gorivo. Sektoru će trebati novi postupci za prikupljanje, skladištenje, obradu i upravljanje energijom, kao i sredstva za distribuciju te energije do zrakoplova.

Većina zračnih luka ima prostora za infrastrukturu za ukapljivanje i skladištenje vodika, ali nema dovoljno zemlje za proizvodnju čiste energije potrebne za pogon zrakoplova putem električnih baterija i vodika. Razmjer potražnje za energijom za alternativni pogon otežat će cjelokupnu proizvodnju energije u zračnim lukama. Zračnoj luci Paris-Charles De Gaulle primjerice bilo bi potrebno približno 5800 hektara solarnih panela za proizvodnju dovoljno električne energije za zadovoljenje njezinih zahtjeva, prema razboritom scenariju Mission Possible Partnership.

To daleko premašuje veličinu same zračne luke koja sada zauzima 3300 hektara. S obzirom na tako značajne potrebe za prostorom, većina zračnih luka vjerojatno će se oslanjati na partnerstva s drugim dobavljačima električne energije unutar svojih regionalnih ekosustava kako bi ih ispunila.

Partnerstva će biti presudna
Prijelaz na alternativni pogon zahtijevat će kapitalna ulaganja između 700 milijardi i 1,7 bilijuna dolara u cijelom lancu vrijednosti do 2050. godine. Otprilike 90 posto ovog ulaganja bit će za infrastrukturu izvan zračne luke, prvenstveno za proizvodnju električne energije te elektrolizu i ukapljivanje vodika.

Kapitalni izdaci samo za proizvodnju zelene energije za zrakoplovstvo udvostručili bi trenutne projekcije kapitalnih izdataka za globalne zračne luke (1,68 trilijuna dolara do 2040., odnosno 84 milijarde dolara godišnje). Zbog toga je gotovo sigurno da će igrači u zrakoplovstvu morati uspostaviti partnerstva s tvrtkama u drugim industrijama, poput dobavljača energije i onih u industrijama koje troše vodik, kako bi osigurali potrebna ulaganja.