Jedini u Hrvatskoj proizvodi teletinu na ekološki način, u Lici, kod Udbine. Meso prodaje u mesnici na Kvatriću u Zagrebu. Okus, boja i miris. Zbog toga se kupci vraćaju. Unatoč višoj cijeni, pogotovo u usporedbi s akcijama u trgovačkim centrima.

“Nije problem kupovna moć. Naše cijene jesu 10 do 15% skuplje od drugih mesara koji reklamiraju svoje domaće meso. Ekološki proizvedena hrana jest nešto skuplja, ali troškovi liječenja ljudi zbog nekvalitetne prehrane puno su veći. Na mobitele i aute se troši, ali na kvalitetnu hranu ne, a hrana je zapravo najjeftinija. Bolje kupiti pola kile nečeg kvalitetnog nego natrpati u košaru dvije kile lošeg.

Ispred svake škole imate kioske s pekarskim proizvodima. Uvozimo ih smrznutih u vrijednosti više od 500 milijuna eura, a pšenicu izvozimo!? I onda imamo najveći postotak pretilih u Europi. Što je onda skupo?”, niže pitanja Mladen Kušeković, direktor tvrtke Natura Beef.

Oni su, veli, jedini proizvođač eko govedine i teletine i tipičan primjer onog “od polja do stola”. Imaju rasplodna grla i telad, sami proizvode glavninu hrane za životinje, bez pesticida, herbicida i umjetnih gnojiva, ne koriste hormone, konzervanse i aditive, imaju klaonicu i riješen plasman.

Osim u maloprodaji, mesom snabdijevaju restorane te dva centra u Ljubljani, gdje eko teletinu s Velebita prodaju uz bok s desetak najpoznatijih svjetskih brendova.

“Hrvatska ni u jednom proizvodu ne može kvantitetom konkurirati velikim proizvođačima, ali kvalitetom može. Možda je teže, ali isplati se. Kod nas je, nažalost, mentalitet takav da se svi žele obogatiti preko noći”, kaže nam Kušeković.

Prodaja na oko 2%

Do 2030. sve države članice EU trebale bi imati najmanje 25% zemljišta pod ekološkom proizvodnjom. Iako se u Hrvatskoj bilježi značajan trend rasta ekoloških poljoprivrednih subjekata i površina pod takvom proizvodnjom, tek je na 7%. No, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović smatra da će cilj od 25% biti ostvaren.

“Krš pretvorite u ekološke pašnjake, Slavonci malo pojačaju kapacitete prerade i silosa koji fale, i cilj je tu. Optimist sam”.

Smatra da treba mijenjati percepciju građana prema ekološkim proizvodima. Ne ulaže se dovoljno u edukaciju.

“Imamo sve više ekoloških proizvoda, ali nemamo kupovnu moć za njih. Kod hrvatskih kupaca prvi kriterij je cijena. U Hrvatskoj je ekološka proizvodnja na 3 do 4%, makar su površine na nešto više od 7%. Prodaja ekoloških proizvoda je u Hrvatskoj na oko 2%. Razlika završi izvan Hrvatske”, ističe Jakopović.

Prema podacima HGK iz 2019., udio vrijednosti maloprodaje ekoloških prehrambenih proizvoda u ukupnoj maloprodaji u Hrvatskoj je oko 2,5%, a u EU oko 5%. Prosječna vrijednost potrošnje ekološke hrane po stanovniku u Hrvatskoj triput je manja nego u EU gdje je više od 60 eura. Uz edukaciju i bolji marketing važna je i veza s turističkim sektorom.

“Nedostaje malih prerada i mikroklaonica. Ne smijete imati mikroklaonicu da zakoljete vlastito tele i prodate ga trgovcu. Na nekom otoku gdje nema klaonice, ovca se mora prevoziti na drugu lokaciju. Mnogima je to preskupo pa se javlja sivo tržište. U ovčarstvu imamo 75% sivog tržišta, a bez potrebe. Samo treba fleksibilniji pravilnik o klanju”, nabraja Jakopović.

Prije osam godina u Upisniku subjekata u ekološkoj proizvodnji bilo je 1789 subjekata, a 2019. čak 5548. U tih su šest godina površine pod ekološkom proizvodnjom narasle s 40.660 hektara na 108.169, što je 7,18% ukupnih poljoprivrednih površina koje se koriste.

Najveći rast je kod trajnih travnjaka pa je površina eko pašnjaka upeterostručena. Očekuju se podaci za 2020. Među državama članicama razlike su velike i kreću se od 0,5 do više od 25%.

Najdalje je otišla Austrija. Prosjek za cijelu EU je oko 8,5%, a nastavi li se dosadašnja stopa rasta, do 2030. prosjek će iznositi 15-18%. Ekološka sirovina iz poljoprivrede ne služi samo za hranu nego i za kozmetiku, sredstva za čišćenje, igračke, suvenire i drugo.

Ako se na proizvodima navode pojmovi “bio”, “eko” ili “organski”, a nisu označeni ekološkim znakom, potrošači trebaju obavijestiti Državni inspektorat.

Novi propisi od Nove 2022.

Na razini EU donijet je akcijski plan koji bi brzorastućem ekološkom sektoru pomogao u postizanju cilja od 25%. Sastoji se od 23 mjere za poticanje potrošnje, povećanje proizvodnje i daljnje poboljšanje održivosti sektora. Važna je i kontrola. Ekološkim proizvođačima dolazi svake godine. Uzimaju se uzorci i šalju u ovlaštene laboratorije.

Kad se analizom uzvrdi da u biljci nema tragova pesticida i drugih kemikalija, dobiva se eko certifikat. Pravila su jasna. Za one koji poštuju zakon, no koliko je onih koji prodaju hranu koju reklamiraju kao ekološku, a korov uništavaju herbicidima, teško se može izračunati.

Novi propisi o ekološkoj proizvodnji stupit će u EU na snagu 1. siječnja 2022., a njima će se osigurati pošteni tržišni uvjeti za poljoprivrednike te spriječiti prijevare i održati povjerenje potrošača.

Sustav kontrola učvrstit će se pojačanim mjerama predostrožnosti i strogim kontrolama duž lanca opskrbe, proizvođači u trećim zemljama morat će poštovati pravila EU, a pravilima o eko-proizvodnji obuhvatit će se veći broj proizvoda – sol, pluto, pčelinji vosak, lišće vinove loze, palmina srčika.

Uvode se dodatna pravila proizvodnje za jelensku divljač, kuniće i perad, olakšat će se i certificiranje za male poljoprivrednike i drugo.