Ostvarenje punog ekonomskog potencijala koji donosi automatizacija i digitalizacija, ali i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti zahtijevat će suradnju svih dionika – to su tvrtke te javne i obrazovne ustanove kao i sami pojedinci, kako bi proaktivnim djelovanjem našli načine kojima će radnoj snazi u Hrvatskoj omogućiti preobrazbu i usvajanje vještina koje će se tražiti u budućnosti.

Analiza McKinseya

Jedan je to od zaključaka analize tvrtke McKinsey & Company Adriatic u suradnji s McKinsey Global Institute pod naslovom Budućnost rada u Hrvatskoj – Preobrazba hrvatske radne snage u dobu automatizacije i digitalizacije.

Promjene su globalno u tijeku: čak 68% organizacija ubrzalo je usvajanje automatizacije ili tehnologija umjetne inteligencije tijekom pandemije, 50% je digitaliziralo kanale komunikacije s kupcima i klijentima, a čak 35% je digitaliziralo lanac opskrbe.

Za mnoge je ovo usvajanje realnost, i samo će se povećavati njihov udio, dok je za RH bitno kako će se nositi s time, zbog pitanja konkurentnosti i dugoročne održivosti gospodarskog rasta te rasta prihoda u svim segmentima stanovništva koje demografski gledano sve više stari.

Ispitivanje utjecaja automatizacije, umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija na razne sektore, zanimanja i poslove te zajednički utjecaj svega toga na kombinaciju vještina koje će hrvatska radna snaga trebati imati do 2030. pokazalo je da će Hrvatska do 2030. ostvariti stopu usvajanja automatizacije od cca 22%, tj. 22% od ukupnog broja radnih sati bit će automatizirano.

I to najviše u proizvodnji, veleprodaji, poslovnim funkcijama koje služe kao potpora administraciji te državnoj upravi.

Sveukupno novi procesi za stvaranje produktivnije i konkurentnije radne snage traže upravljanje rizicima, pa tako i kroz odgovore na razna pitanja, počevši s time kakva ćemo radna mjesta imati, koliko će biti produktivna i koje će bruto plaće kreirati.

Važnost prekvalifikacija

Naime, očekuje se da će do 2030. oko 340 tisuća radnih mjesta nestati zbog automatizacije i trendova koje je potakla pandemija, pri čemu će neto razina ostati ista jer će biti zamijenjena gotovo istim brojem novih radnih mjesta u novim zanimanjima i rastućim industrijama te uslijed općeg porasta proizvodnosti. Značajne promjene očekuju se i u strukturi zanimanja.

Zdravstvena zaštita, financijski sektor, kreativni i kulturni sektori te građevina će vidjeti najveći rast, dok su očekivana zanimanja s najvećim rastom potražnje zdravstveni profesionalci – doktori, STEM profesionalci i menadžeri.

Očekuje se da će promjene u potrebnoj razini obrazovanja dovesti do rasta potražnje za radnicima s fakultetom i novim vještinama, a do kraja desetljeća gotovo 140 tisuća radnika trebat će promijeniti zanimanje da bi ostali zaposleni.

Uz 240.000 očekivanih novih radnih mjesta pod utjecajem makro i post COVID trendova u rastućim branšama, otvorit će se još 100.000 novostvorenih radnih mjesta u novim zanimanjima, za koje se očekuje da će 25% potreba za radnicima doći kroz sustav obrazovanja, te 75% kroz prekvalifikacije.

Zanimanja koja će doživjeti najveći broj tranzicija su uredski službenici, zatim knjigovođe, računovođe i revizori te radnici u proizvodnji.

Ubrzana digitalizacija može biti najvažniji novi pokretač rasta, i prema ovom reportu hrvatsko digitalno gospodarstvo u svim gospodarskim sektorima čini približno 5% BDP-a, tj. cca ‘teško’ je 2,4 milijarde eura, dok do 2025. može doseći 11% BDP-a, što znači da će doprinijeti vrijednosti ukupnog gospodarstva s 8,3 milijarde eura.

No da bi se procesima upravljalo i dobici što pravednije raspodijeli na građane potrebno je uključiti snažne mehanizme za koordinirano djelovanje tako da je jedna od preporuka da tvrtke i javne ustanove krenu u strateško planiranje radne snage i kroz akcijske planove premoste nestašicu ljudi s potrebnim vještinama i stvore radnu snagu koja će se moći nositi s izazovima budućnosti.