Hrvatska ima 23% tvrtki koje su implementirale digitalizaciju u poslovanje, samo malo niže od prosjeka EU od 26%, rečeno je na panelu Stanje u domaćem realnom sektoru u sklopu konferencije Smart Industry. Upozoreno je da je mit da je digitalizacija skupa jer je to jednostavno nužnost za opstanak na tržištu kroz implementaciju nužnih tehnologija u društvu koje je sve više digitalizirano.
Adriano Liebhardt iz Siemensa ističe da i Siemens ima problema s pronalaženjem dovoljnog broja kvalitetnog kadra. “IT industrija je široki pojam. I dok za opće ICT tehnologije postoji dovoljno ljudi s dostatnim znanjem, neke niše poput procesnih industrija su područja na kojima treba još puno raditi”, kaže Liebhardt.
“Mnogim tvrtkama nije isplativo imati vlastite odjele razvoja i istraživanja u svim područjima jer postoje vrlo kvalitetni centri znanja na fakultetima i institutima te je nužno naći link i oblik suradnje s njima. Siemens je razvio, globalno i u Hrvatskoj, uspješan model suradnje sa znanošću te smatramo da tu ima još puno prostora za razvoj”, ističe Liebhardt. Drago Cmuk iz Cadcam Grupe ističe da podatak o 23% industrije skriva prave podatke da imamo jako malo industrije, ali ona koja postoji relativno dobro stoji.
“Jedina kategorija u kojoj po digitalizaciji stojimo bolje od EU je produkcija IT kadra. Glavni razlog je Nenad Bakić i njegov projekt informatizacije školskog sustava, koji je drastično povećao interes za IT i dobro prodrmao čitavi obrazovni sustav, a i društvo”, kazao je Cmuk.
U hrvatskoj industriji nedostaje dosta znanja i ljudi koji znaju. Potrebno je još dosta raditi da bi se stvorili ljudi koji mogu raditi u procesnoj industriji. “Najveći problem je da ima malo primjera gdje ljudi, menadžment, mogu vidjeti u praksi kako to funkcionira”, pojašnjava Cmuk. Dejan Dokmanović iz Rittala se slaže da smo po pitanju IT kadrova iznad EU, no da je problem što industrija u RH ne može odgovoriti na njihove potrebe, nema poveznice obrazovnog sustava i gospodarstva.
“Digitalna tehnologija nije samo internet. To je niz procesa u industriji i gdje naši poduzetnici stoje dosta loše”, kaže Dokmanović. Marijan Sever iz Codela upozorava da je kod mnogih tvrtki problem što ne znaju koncentrirati sve znanje u jedan centar – nužno je integrirati kadrove u zajedničke projekte koji će imati efekte na kompaniju.
“Mnoge tvrtke koriste vanjske konzultante kako bi dobili pogled izvana na sustav. No nije dobro sve prepustiti vanjskim suradnicima nego je najpametnije napraviti funkcionalni miks ljudi iz tvrtke i onih izvana”, kaže Sever.
Kao veliki problem je istaknuta i generalna suradnja između realnog sektora i države kod digitalne transformacije. Tu se prije svega radi o nacionalnoj strategiji digitalne transformacije, pravna regulativa, posebice oko primjene umjetne inteligencije u društvenim procesima. Postavilo se i pitanje kakva je uopće digitalna kultura u Hrvatskoj i koliko se radi na njezinom stvaranju u kompanijama.
“Digitalna kultura je posebno zahtjevna za menadžere jer ona podrazumijeva da zaposlenicima date puno više od plaće. Ona traži da radnicima date smisao i uvjerenje u ispravnost i korisnost toga što rade. Plaća više nije jedini, ili barem ključni alat za privlačenje najkvalitetnijih radnika”, zaključuje Drago Cmuk.
