James Roaf, viši stalni predstavnik Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) u središnjoj i istočnoj Europi, smatra da bi zemlje u recesiji trebale postupno stezati fiskalnu politiku.

U intervjuu za Poslovni dnevnik Roaf, koji će u petak održati predavanje na trećoj Financijskoj konferenciji Zagrebačke škole ekonomije i managementa Emerging Markets After the Quantitative Easing, kaže kako je u euriziranoj ekonomiji deprecijacija problematična strategija te da postoje i drugi načini postizanja konkurentnosti gospodarstva.

Za ulaska Bugarske u EU izjavili ste da je posrijedi proces, a ne čudo preko noći. Hrvatski proces ulaska u EU trajao je dugo, a kad je ušla, ekonomski nije previše dobila. Mislite li da su hrvatski građani pretjerali očekujući da im ulazak u EU riješi probleme?

Moj je dojam da su građani Hrvatske svjesni iskustva ostalih novih članica EU, pa su imali realna očekivanja od EU. Ulazak u EU vremenom donosi velike prednosti,  ali to se ne događa preko noći i ne rješava sve probleme neke zemlje.

MMF je nedavno neizravno priznao da stroga politika štednje u Grčkoj nije donijela očekivane rezultate. Cijela EU, pa i Hrvatska, i dalje u štednji vidi jedini izlaz. Smatrate li da je politika štednje u recesiji dvosjekli mač?

Savjeti MMF-a ovise o situaciji. Tamo gdje postoji fiskalni prostor – kada javni dug nije pod snažnim pritiskom – MMF savjetuje zemljama u recesiji da postupno stežu fiskalnu politiku, kako ne bi naudile vlastitom gospodarskom rastu. No, zemlja poput Hrvatske u kompliciranoj je situaciji, s produljenom recesijom uz istodobno velik proračunski deficit i brzorastuću zaduženost.

Fiskalno je pooštravanje neizbježno, ali tempo treba pravilno dozirati, kako bi se rast i fiskalni ciljevi uravnotežili. Vjerujemo da postupna fiskalna prilagodba može donijeti rast od iduće godine, kao i postupni zaokret u kretanju javnog duga.

U nas se svake godine spominje potreba za pomoći MMF-a, što svaka Vlada pokušava izbjeći. MMF-ovi programi povlače određene obveze, najčešće privatizacije i smanjivanje socijalnih prava i standarda građana, pa je politički opasno pozvati MMF. Je li MMF ikada pokušao promijeniti takav imidž?

Moj posao regionalnog predstavnika uključuje putovanja u sve zemlje srednje i istočne Europe, koje su, smatram,  najviše odmaknule od takvog stereotipiziranja Fonda. Zemlje obično zatraže financijsku pomoć MMF-a kad se suočavaju s ozbiljnim ekonomskim problemima, a njihovo rješavanje često zahtijeva teške politike, primjerice, rezanje javnih troškova, smanjenje subvencija energetskom sektoru ili provedbu strukturnih reformi kako bi se poboljšao proizvodni potencijal. Ne možete, međutim, kriviti liječnika za bolest. Fond nastoji ublažiti udar na siromašne. Prema novom gospodarskom programu Ukrajine, primjerice, cijene plina za kućanstva morati porasti u skladu s troškovima opskrbe plinom kako bi se smanjili gubici u proračunu. No, kućanstva s niskim primanjima bit će zaštićena subvencijama.

U Hrvatskoj se vode rasprave o deprecijaciji kune kao jednom od glavnih rješenja za poticanje izvoza. Je li u euriziranom gospodarstvu moguće postići povećanje izvoza deprecijacijom kune?

Slažem se da visoka razina euroizacije čini strategiju koja se temelji na deprecijaciji prilično problematičnom. No, postoje i drugi načini za postizanje povećanja konkurentnosti, kako poboljšanjem tržišta rada tako i poboljšanjem produktivnosti, uključujući i bolje poslovno okruženje i povećanje investicija.

Kako povećati izvoz kod malih država kad sve zemlje istodobno pokušavaju isto?

Ponavljam da savjeti MMF-a ovise o situaciji u nekoj državi. U nekim zemljama, poput Njemačke i Kine, naglasili smo potrebu za modelom rasta temeljenim više na domaćoj potrošnji, a ne izvozu.

Globalno, trgovinska bilanca mora doći na nulu. Dakle, postoji prostor za zemlju poput Hrvatske da unaprijedi konkurentnost u donosu na ostatak svijeta.