'Navedeni članak se poziva na tekst drugog medija, međutim sadržajno ne korelira s njime, te se objavljuje niz neistinitih tvrdnji, kao i insinuacija koje potiču strah i pojačavaju nerazumijevanje materije zbrinjavanja radioaktivnog otpada u Republici Hrvatskoj.

Obveza Republike Hrvatske, kao članice Europske unije, te zemlje koja posjeduje radioaktivni otpad jest na odgovoran i siguran način zbrinuti radioaktivni otpad (RAO) i iskorištene izvore ionizirajućeg zračenja (II). Kako bi se na sustavan način organiziralo zbrinjavanje radioaktivnog otpada, u Republici Hrvatskoj će se uspostaviti Centar za zbrinjavanje RAO-a u kojem će se uspostaviti skladište RAO-a i II-a iz Republike Hrvatske i RAO-a iz Nuklearne elektrane Krško. Za osnivanje i upravljanje navedenim Centrom, kao i komunikaciju s javnošću i informiranje javnosti i medija zadužen je Fond za financiranje razgradnje NEK.

Netočno je da je Republika Hrvatska ignorirala Bosnu i Hercegovinu u procesu odabira lokacije za skladištenje radioaktivnog otpada. Postupak strateške studije procjene utjecaja Nacionalnog programa na okoliš proveden je 2016. godine, uz sudjelovanje javnosti i provedene javne rasprave, a provedene su i prekogranične konzultacije s Bosnom i Hercegovinom i Republikom Slovenijom (travanj i svibanj 2016. godine). Kao jedan od ključnih dionika prepoznati su i predstavnici vlasti Novog grada u Bosni i Hercegovini, te su provedene potrebne komunikacijske aktivnosti, a čitav je proces dokumentiran i javno objavljen na stranicama bivšeg Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost. Nadalje, temeljem Aarhuške i ESPOO konvencije odvijala se komunikacija prema vlastima Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije (travanj i svibanj 2016. godine) putem tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i prirode, odnosno Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Neistinita je tvrdnja da je prilikom donošenja Strateške studije zanemarena ekonomska situacija u kraju, te bavljenje stanovništva proizvodnjom zdrave hrane, poljoprivredom i pčelarstvom. Skladište se mora sagraditi i nadzirati na način da ne predstavlja nikakav utjecaj na okoliš i stanovništvo, a sam radioaktivni otpad prije odlaganja prolazi niz postupaka (obrada, stabilizacija, isušivanje, kondicioniranje, pakiranje i sl.) kojima se postiže da paketi zadovoljavaju najviše razine svih sigurnosnih aspekata, a samo skladištenje mora biti u skladu s najboljim svjetskim praksama. Radioaktivni otpad ne skladišti se u tekućem stanju, što isključuje svaku mogućnost curenja. Svjetska praksa pokazuje nam niz primjera skladišta i odlagališta na poljoprivrednim, voćarskim, vinogradarskim i ostalim područjima.

Insinuacije o malo preostale nade za zaustavljanje procesa su kontraproduktivne i šire strah pri provedbi projekta od državnog i strateškog interesa kojim bi se riješilo pitanje zbrinjavanja radioaktivnog otpada u Republici Hrvatskoj, a izveden mora biti na način da nema utjecaja na okolinu.

Nadalje, neistinita je tvrdnja da se čuju građevinski radovi i da su pripreme objekta u tijeku, jer je VSK Čerkezovac do današnjeg dana i dalje u vlasništvu Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Zbog svega navedenog tražimo da objavite ispravak netočnih navoda i insinuacija na isti način na koji je objavljen i članak na koji se referiramo i u cjelovitom obliku.

S poštovanjem,

direktor Fonda

Hrvoje Prpić, dr. med., MBA'