Donosimo ovaj rebalans jer ne želimo gubiti vrijeme, Vlada ima odgovornost prema biračima. Ide prema ciljevima koje je postavila Europska komisija u sklopu postupka prekomjernog deficita, ali ne na način da se radikalnim mjerama u prvoj godini zatuče rast, svaka čast svakome.

Neke su to od političkih poruka premijera Zorana Milanovića kojima je nakon sjednice Vlade novinarima dodatno obrazložio logiku i pristup izmjenama proračunskih planova za ovu godinu. Kako to izgleda prevedeno na konkretne poračunske veličine? Prihodi se povećavaju za gotovo 4 milijarde kuna ili oko 1,2 posto BDP-a, na oko 117 milijardi, ali usporedo s tim i ovim se rebalansom povećavaju i rashodi. Oni tekući za više od pola milijarde, a ukupni za stotinjak milijuna, na 130,6 milijardi. Tako je i petim rebalansom u svom mandatu Kukuriku koaliciji uspjelo neugodno iznenaditi stručnu javnost, a ostaje vidjeti hoće li Europska komisija imati sluha za teške okolnosti za smanjivanje deficita.  Doduše, veoma brzo nakon prvotnih najava da se za rebalans planira povećanje prihoda za 4,7 i smanjenje rashoda za 3,6 milijardi kuna bilo je jasno da iz tih brojki ne treba mehanički izvoditi razmjere smanjenja deficita.

Mnogi su se ipak nadali da naknadna upozorenja o paralelnom povećanju nekih rashodnih stavki (npr. zdravstvo, indeksacija mirovina) neće premašiti iznos zacrtanih ušteda. To prije što se tu ne radi o izdacima koji se zbog nepredvidivosti nisu mogli ugraditi već u originalni proračun. No, nisu pa je na kraju deficit rebalansom smanjen za manje od 3,9 milijardi kuna, odnosno manje nego što su jednokratnim zahvatima i dodatnim nametima povećani prihodi. Za sam državni proračun Vlada je tako iskazala manjak 4,1 posto BDP-a, dok ga za konsolidiranu opću džavu procjenjuje na 4,5 posto BDP-a. Jezikom odnosno metodologijom EU, međutim, stvari izgledaju drukčije. S prošlogodišnjih 6,5 posto BDP-a fiskalnog deficita ovim bi se rebalansom manjak 2014. mogao svesti na oko 6,1 posto BDP-a, što je daleko od okvira koje zahtijeva korektivni mehanizam EK, smatra Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

Kad se izuzme operacija prijenosa oko 2,8 milijardi kuna mirovinske štednje iz drugog stupa u proračun, dolazimo do fiskalne prilagodbe reda veličine 0,3-0,4 posto BDP-a ili oko milijardu kuna. A to je osjetno manje od efekta s kojim se ove godine računa samo slijedom povećanja zdravstvenih doprinosa. Ono će proračunu donijeti 1,6 milijardi kuna veći prihod, ali će biti i korak nazad u dizanju konkurentnosti gospodarstva. Sve u svemu, skor svih ostalih proračunskih akrobacija u kontekstu fiskalne prilagodbe zapravo je negativan. Za razliku od premijera Milanovića koji je rebalans ocijenio kao jasnu političku poruku Vlade "da su reforme stvarno započele i da je to temelj i početak procesa koji ćemo nastaviti idućih godina", Lovrinčević smatra da će nam ovom dinamikom prilagodbe trebati šest godina da se deficitom vratimo u okvire Maastrichta.

"Javni dug pritom bi se sasvim približio razini 100 posto BDP-a. Ukratko, ovakvi rebalansi uvod su u scenarij koji vodi k tome da za nekoliko godina budemo prisiljeni na restrukturiranje javnog duga, u suradnji s međunarodnim institucijama. Alternativa tome je potpuna demontaža drugog stupa", smatra naš sugovornik.  Vladina vrhuška s njim se nikako neće složiti, a više razumijevanja prema njoj imaju i neki analitičari, poput Alena Kovača, glavnog ekonomista Erste banke, koji kaže kako je "s obzirom na okolnosti i prvu verziju proračuna, ovo zapravo značajna konsolidacija". Premijer Milanović pak uvjeren je da će već dogodine put ka svođenju fiksalnog deficita i stabilizacije javnog duga biti lakši, a teret koji će za poduzetnike značiti povećanje zdravstvenog doprinosa Vlada će, kaže, probati kompenzirati nizom mjera, od daljnjeg ukidanja i smanjenja parafiskalnih nameta i olakšavanja investicija do poticanja izvoza preko HBOR-a.

On se u pogledu strukture rebalansa poziva na stavove MMF-a čije je izaslanstvo pokazalo razumijevanje da se i ove godine zahtijevana fiskalna prilagodba više osloni na povećanje prihoda. Johannes Wiegand, šef Misije, govorio je, doduše o raspodjeli dvije trećine (povećanje prihoda) prema jednoj trećini (rashodna strana). To što su rashodi poslovanja na kraju povećani za pola milijarde kuna u najvećoj je mjeri posljedica povećanja socijalnih izdataka za čak tri milijarde kuna, s tim da je u njih ugrađeno 3,2 mlrd. kn za daljnju sanaciju zdravstvenih ustanova, kao i 232,6 milijuna kuna "nedostajućih sredstava za mirovine" (indeksacija) te 100 milijuna za naknade za nezaposlene. Dakle, rast te kategorije izdataka bio bi i veći od tri milijarde kuna da istodobno nema ušteda na naknadama za bolovanja, redovnim porodiljnim dopustima te rashodima za zaposlene u zdravstvenim ustanovama. 

Tanko niveliranje rashoda

Za plaće manje tankih 108 milijuna kuna

Većina je rashodnih stavaka smanjena. No, kod onih za zaposlene kojima se plaće isplaćuju iz proračuna izdaci su na kraju smanjeni za skromnih 108 milijuna, na 21,3 milijarde, i to unatoč brojnim zahvatima koji bi trebali rezultirati smanjenjem ili nepovećanjem plaća (od uskrate dodataka od 4, 8 i 10 posto 'za vjernost' do 6-postotnog smanjenja plaća državnih dužnosnika i sudaca). Skromno smanjenje tih rashoda posljedica je istodobnog povećanja zdravstvenih doprinosa.