Potencijal za daljnje povećanje financiranja države kod domaćih je banaka više-manje potrošen, još su jednom upozorili bankari. Slične poruke iz njihovih se redova sporadično čuju već nekoliko godina, a u medijskim se interpretacijama to se nerijetko pretvori u prijetnju zatvaranja pipa, pa onda slijede umirujuća objašnjavanja kako će banke i dalje osiguravati nastavak urednog financiranja države, ali da se ne računa s iole značajnijim daljnjim povećanjem njihove izloženosti sektoru države.

Udjel plasmana državi na razini od oko 25 posto imovine osjetno je veći nego što je to slučaj u usporedivim zemljama, a novi direktor HUB-a Zdenko Adrović s tim u vezi je istaknuo kako daljnje povećanje tog udjela zapravo nema smisla. Međutim, i opaske o strukturi izvora finaciranja u konačnici imaju ishodište u nužnosti obuzdavanja rastućeg javnog duga i deficita. Novi šef HUB-a to je i izrijekom rekao ističući kako je za povećanje izloženosti "neophodno da se rast javnog duga obuzda, da deficiti počnu padati". Tada bi, kaže, i vlasnici ovdašnjih banaka vjerojatno bili spremni ponovno povećati svoje limite za Hrvatsku.

Koliko god se posljednjih mjeseci iz Vlade maše znatno boljim podacima o izvršenju državnog proračuna i znatno nižom razinom deficita državnog proračuna, prema europskoj metodologiji (ESA2010) na razini opće države deficit se i za ovu godinu procjenjuje na oko 14-14,5 milijardi kuna, odnosno oko 4,5 posto BDP-a. Toliki manjak sigurno ne vodi obuzdavanju javnog duga koji se približava razini od 90 posto BDP-a. A čak i ako se sastavljanje nove vlade ne bi oduljilo i ako bi se nova vladajuća garnitura relativno brzo mogla uhvatiti u izradu fiskalno održivijeg proračuna za 2016. treba imati na umu da javnim financijama u narednom razdoblju visi i rizik da se na proračun svali i trošak konverzije kredita u 'švicarcima' od barem dva posto BDP-a.

Sve to, kao i podatak da nam troškovi kamata danas godišnje odnose oko 12 milijardi kuna ili 3,6 posto BDP-a samo ilustrira razmjere fiskalnih izazova. U apsolutnim brojkama, pak, jednako upečatljivo zvuče i procjene o visini otplata dugova. Za ovu godinu one se procjenjuju na oko osam milijardi eura, iduće godine taj će se pritisak smanjiti na nešto više od sedam milijardi eura, ali već 2017. se ponovno računa s više od osam milijardi eura dugova koje će trebati refinancirati.

Prema projekcijama koalicije Hrvatska raste, dogodine će za otplate i deficit na razini središnje države trebati oko 59 milijardi kuna, od čega se na novi deficit odnosi 12,2 milijarde. Uz planiranih milijardu kuna od privatizacije, ostatak od 58 milijardi kuna trebat će osigurati zaduživanjem. Uz domaće refinanciranje kratkoročnog duga po trezorskim zapisima, na koje se odnosi nešto više od polovice tog iznosa, dugororočno financiranje središnje države dogodine se planira podjednako na domaćem i inozemnom tržištu – po približno 13 milijardi. 

Izloženost kao i dosad
Ako je suditi prema iznosima domaćih i inozemnih dospijeća obveznica i kredita, dogodine bi se trebalo dogoditi upravo ono što banke i najavljuju – da izloženost banaka državi približno ostane na postojećoj razini. Gdje je ona danas? Primjera radi, od ukupno 256 milijardi kuna ukupnih kredita banaka na središnju državu danas otpada oko 40 milijuna, na lokalne jedinice daljnjih 4,2 milijarde, a na javna poduzeća oko 20,3 milijarde. Usto, u portfeljima banaka je i 13,5 milijardi kuna trezorskih zapisa, više od 20 milijardi kuna državnih obveznica te oko 830 milijuna kuna vrijednosnih papira javnih poduzeća.

Usporedbe radi, prije pet godina u vrijednosnim papirima središnje i lokalne države te javnih poduzeća banke su imale uloženo 23 milijarde (danas oko 35), a krediti javnom sektoru bili su na nepunih 51 milijardu, odnosno 13 milijardi manje nego danas. I unatrag godinu dana bankovni plasmani državi, za razliku od ostalih sektora, bilježe porast; međugodišnja stopa rasta plasmana državi u srpnju je iznosila 7 posto, dok su sektoru poduzeća pali više od tri posto, a blago negativnu stopu bilježi se i kod stanovništva. 

Rastuća spirala
Možda još i iduće godine banke više-manje zadrže postojeće politike prema financiranju države. Ali rastuća spirala duga koju već danas plaćamo kroz najviše tražene prinose u EU čini nas sve ranjivijima za vrijeme manje izdašnih financijskih tržišta.