Udaljenost Danske i Hrvatske nije samo fizička, velika je i u društvenom smislu. Tome najbolje svjedoče danski izbori iz 2019. Bili su to “klimatski izbori” na kojima su prevladavale klimatske teme i prijedlozi rješenja klimatske krize.

Te je godine Danska, među prvima u svijetu, donijela i klimatski zakon kojim se obvezala da emisije ugljičnog dioksida smanji 70% do 2030. te da zemlja bude klimatski neutralna do 2050.

Na izborima u Hrvatskoj 2024. bavili smo se kršenjem Ustava i korupcijom, a onda kada je trebalo formirati Vladu, hoće li srpska nacionalna manjina biti njezin dio ili neće. U siromašnim državama, gdje dobar dio građana, posebno starije i mlade, muče egzistencijalna pitanja, nije teško nametati ideološke i potpuno nebitne teme. One druge tako, nažalost, ostaju postrani.

Bioplin iz – smeća
Svima koji su vidjeli snimku koja prikazuje promjene u temperaturi na našoj planeti od početka prošlog stoljeća do danas, a koja jasno pokazuje da se posljednjih par desetljeća naš planet ubrzano žari, jasno je da bi tema klimatskih promjena i njezinih posljedica trebala imati mnogo značajnije mjesto.

Danci su to shvatili još 1970-ih, otkrila je Connie Hedegaard, bivša ministrica danskog ministarstva zaštite okoliša, pa ministarstva klime i energije te bivša europska povjerenica za klimatsku akciju, na konferenciji Greencajt u Zagrebu. Da trebaju biti energetski učinkovitiji i neovisni shvatili su kada im je tih sedamdesetih Saudijska Arabija prestala isporučivati naftu. Tada se okreću razvoju vjetroturbina, u čemu su danas neke od njihovih kompanija među najvećima i najboljima na svijetu.

Bioplin proizvode iz smeća, rade na proizvodnji energije iz vodika. Ukratko, ova mala zemlja koja broji nešto manje od šest milijuna stanovnika danas je najodrživija zemlja na svijetu u kojoj 50 posto energetske potrošnje dolazi iz obnovljivih izvora energije.

Čak 50 posto novo prodanih automobila je električno, a u građevini primjenjuju održive standarde i principe ponovne upotrebe. Slijede još akcije u sektoru poljoprivrede, najavljuje Hedegaard.

Kako su to postigli? Političkim konsenzusom te podrškom svih dionika, od industrije, investitora do građana, poručuje bivša ministrica. Primjerice, klimatski zakon 2019. podržale su gotovo sve političke opcije. No, naravno, svi navedeni od ovog prijelaza moraju imati koristi. Građani već danas imaju čistiji zrak, more i prirodu.

Zbog toga bilježe, kaže Hedegaard, porast broja turista. Industrija, uz pomoć sveučilišta, razvija nove tehnologije koje izvozi i koje je čine konkurentnijom. Posljednjih je godina industrija, koja se temelji na energetskoj učinkovitosti, otvorila 60 tisuća novih radnih mjesta, i to uglavnom u ruralnim dijelovima zemlje, a 10 posto svojih proizvoda i usluga izvoze. Potencijal su s vremenom prepoznali i investitori, posebno mirovinski fondovi i velike banke, koje više ne dvoje oko financiranja takvih projekata.

Quo vadis EU?
Od ove bi države, čiji građani mjesečno zarade u prosjeku 2700 eura, mnogi mogli učiti. “Važno je postaviti ekonomske i porezne politike zbog kojih će biti isplativo i atraktivno razvijati energetski učinkovite i održive projekte. Zagađenje mora biti skupo. U svemu tome važna je i dobra komunikacija”, ističe Hedegaard. Dodaje i da mora postojati dobra suradnja javnog i privatnog sektora.

Smatra i da je Europska unija napravila dobre i važne pomake po pitanju energetske tranzicije, posebno s obzirom na probleme s kojima je bila suočena. No na kontinentu koji će, prema projekcijama znanstvenika, najviše stradati zbog rasta temperatura, javlja se sve više glasova koji propitkuju energetske politike i njihovu efikasnost.

“To je jako glupo”, smatra Hedegaard. Posebno u situaciji kada SAD i Kina, ubrzano prestižu Europu. Sve zemlje Europske unije moraju se ujediniti u razvoju novih tehnologija koje će ubrzati energetsku tranziciju te smanjiti zagađenje, smatra.