Na okruglom stolu drugog dijela konferencije “Kako motivirati djelatnike” gosti su se dotakli teme načina motivacije i zadržavanja radnika u malim kompanijama. Sudjelovali su Željko Ledinski iz Hrvatske voćarske zajednice, predsjednik MBA udruženja Hrvatske Aco Momčilović, direktorica ljudskih potencijala tvrtke FIVE Ana Petrović i Ana Spasojević iz Nanobita. Na pitanje kako motiviraju svoje, Ledinski se osvrnuo na loše stanje u voćarstvu zbog manjka ljudi.

“Ostalo je 20-30% voća na stablima, nedostaje sezonskih radnika. Cijena radnika vani je pet eura po satu, uvozi ih se, a mi si to ne možemo priuštiti. Snalazimo se uz pomoć obitelji i obiteljskih prijatelja. Problem je birokratiziranost našeg sustava, procedura i dozvole koje morate platiti kao poslodavac za samo tri mjeseca rada. Nema ni kvalitetnog otkupa voća, a velike tvrtke sve uvoze”, rekao je i dodao da je potrebno više edukacije u poljoprivrednom sektoru kako bi mladi vidjeli perspektivu.

Aco Momčilović istaknuo je da se danas plaće dižu zbog manjka radne snage te dodao da je problem i manjak kvalitetnog kadra. “Prije su, uspoređujući male i velike tvrtke, u firmama na nižim razinama radili nisko obrazovani ljudi, a problem su bile male plaće. Danas su stvari kompliciranije i plaće se nužno dižu jer nema ljudi. Redovita plaća je legitiman motivator”, dodao je. Smatra da se studenti vani mogu razvijati u više područja.

“Mala smo zemlja koja nikad neće ostvariti 70 posto pozicija koje postoje na svjetskoj razini, a naše ih tržište ni ne traži. No, fakulteti potiču radionice u suradnji s kompanijama za nova znanja radi iskustva”, rekao je Momčilović. Iz FIVE-a kažu da se bave razvojem digitalnih proizvoda na američkom tržištu pa se uspoređuju s njima kao konkurencijom, a u RH zapošljavaju 160 ljudi. Primijetili su problem kod zapošljavanja određenih profila. “Programera ima dosta, no teško je naći projekt menadžere i dizajnere jer nemaju iskustva, a mi radimo drugačije od ostalih tvrtki”, rekla je Ana Petrović koja također smatra da ne proizvodimo kvalitetne kadrove.

“Vještine koje studenti stječu nisu dovoljne, a samom praksom i dalje kaskamo za svjetskim standardima. Morate ulagati u čovjeka i do nekoliko godina kako bi on mogao konkurirati na američkom tržištu”, smatra Petrović.

U Nanobitu, našem najvećem proizvođaču računalnih igara, poručuju da lako pronalaze programere i ilustratore jer se većina educirala kroz obrazovni sustav ili samoinicijativno, no visokokvalificiranu radnu s iskustvom u game industriji na našem tržištu je, kažu, teško naći.

“Stručnjaci izvana našim bi ljudima trebali prenositi svoja znanja kako bi se razvijala znanja i industrije, a bilo bi dobro i da se administrativni procesi pojednostave. U našoj tvrtki imamo budžet za edukaciju radnika, koji uključuje konferencije u inozemstvu i dvomjesečne edukacije sa stručnjacima na svjetskom nivou za djelatnike”, istaknula je Ana Spasojević.

Petrović je usporedila situaciju prije s milenijalcima i istaknula da danas sve mora biti opuštenije, fleksibilnije i s više slobode dok mladi danas sami traže izazov, osobni razvoj, edukaciju i osjećaj da ih se cijeni.

“Prosjek godina u tvrtki je 27,5, fleksibilni smo i pazimo da zadovoljavamo želje različitih grupa ljudi. Bilo koji djelatnik može anonimno napisati svoju želju”, zaključila je Spasojević.

Momčilović je rekao da su crte ličnosti iste, a da se mijenja kontekst vremena, tehnologije i tvrtki, kojem se moramo prilagođavati.

“Potrebno je tretirati ih najnormalnije i biti dobar menadžer da se prilagode i motiviraju i poslodavci i djelatnici”, zaključio je on.