S doc.dr.sc. Dariom Rahelićem, pročelnikom Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i kliničku farmakologiju Kliničke bolnice Dubrava, predsjednikom Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora i tajnikom Međunarodne dijabetičke federacije Europe (IDF Europe) pričali smo o raširenosti šećerne bolesti u svijetu, pristupima u liječenju te novim lijekovima koji donose unaprjeđene mogućnosti liječenja bolesti. 

Kakva je danas situacija sa šećernom bolesti u Republici Hrvatskoj?
Hrvatska nažalost prati negativne trendove koji su prisutni u Europi, odnosno u čitavom svijetu. Prema zadnjim procjenama Međunarodne dijabetičke federacije svaka jedanaesta odrasla osoba u svijetu ima šećernu bolest. To je ukupno 415 milijuna oboljelih odraslih osoba ili 8,8% svjetske populacije. Ako se ovaj trend nastavi za otprilike 25 godina imati ćemo 642 milijuna oboljelih. Tada će to biti svaka deseta odrasla osoba u svijetu. Ova bolest, osim što jako narušava kvalitetu života oboljelima, glavni je razlog i preuranjene smrtnosti. Svakih šest sekundi jedna osoba u svijetu umre od posljedica šećerne bolesti. Procjenjuje se da je prošle godine 5 milijuna ljudi umrlo u svijetu zbog šećerne bolesti. U našoj zemlji ukupan broj osoba sa šećernom bolešću premašio je 260.000 oboljelih. Iz godine u godinu bilježimo porast i približno 1% odrasle populacije u Republici Hrvatskoj koja ne boluje od šećerne bolesti godišnje razvije istu. 

Zašto je situacija tako loša i što se može napraviti da se to promijeni?
Pandemijski razmjer šećerne bolesti tipa 2 može se dobrim dijelom objasniti promjenom načina života većine stanovništva; nepravilnom prehranom, tjelesnom neaktivnošću, odnosno sjedilačkim načinom života, te porastom broja preuhranjenih i pretilih ljudi u svijetu. Uz to, bolest se često otkrije u trenutku kada je ona već napredovala i razvile su se komplikacije. Nerijetko osoba bude hospitalizirana zbog srčanog infarkta ili moždanog udara i tada se postavi dijagnoza šećerne bolesti. Nakon postavljene dijagnoze liječenje se provodi kroz cijeli život. Prije svega, to znači da oboljeli mora značajno promijeniti životne navike, pravilno se hraniti i svakodnevno prakticirati tjelovježbu. Uz to mora naučiti vještine samokontrole bolesti, pravilno koristiti lijekove koji su mu propisani te naučiti postupke u savladavanju poteškoća do kojih može doći kao što je primjerice nagli pad koncentracije glukoze u plazmi, odnosno hipoglikemija. Za sve to potrebna je velika motivacija, upornost i podrška okoline. S druge strane, potrebno je postići da liječnici što ranije prepoznaju znakove bolesti, postave dijagnozu šećerne bolesti i započnu liječenje. U današnje vrijeme kada smo svjedoci pretrpanih čekaonica to predstavlja veliki izazov, ali ako smo svjesni veličine problema onda bi to morao biti jedan od prioriteta zdravstvenog sustava. Danas znamo da se samo dijagnosticiranjem u ranim fazama bolesti i intenzivira-nam pristupom u liječenju može postići prevencija komplikacija, a to je uz prevenciju pojave same bolesti način da se uspostavi i preuzme kontrola nad ovim javnozdravstvenim problemom.

Što podrazumijeva intenzivirani pristup u liječenju i što on donosi oboljelima?
Medicinska struka danas ima nedvojbene dokaze da snižavanje koncentracije glukoze u plazmi ("šećera u krvi") prema nižim vrijednostima omogućava odgađanje i manju pojavu komplikacija, posebice onih na malim krvnim žilama koje mogu dovesti do sljepoće ili zatajenja funkcije bubrega u oboljelih. Narav-no, tome treba pristupiti individualno. To znači da ciljeve liječenja i odabir lijekova treba prilagoditi po-jedincu, uzimajući u obzir životnu dob, trajanje bolesti, postojanje drugih bolesti, razvijene komplikacije na krvnim žilama te negativne učinke lijekova za liječenje šećerne bolesti. Tako primjerice u mlađih osoba bez prisutnih drugih bolesti treba težiti nižim ciljnim vrijednostima glukoze u plazmi, dok u starijih koji imaju druge bolesti i oštećenja funkcije nekih organa i organskih sustava valja oprezno i s mjerom pristupiti regulaciji glikemije. Ovim pristupom, ne samo da se podiže kvaliteta života oboljelih jer oni tada imaju samo blaže izražene komplikacije i sveukupno dulje žive, nego se postiže ušteda za cijeli zdravstveni sustav. Razlog je – ma-nje se troši na liječenje komplikacija. Najbolji primjer uštede je manji broj pacijenata koji završe na programu kronične hemodijalize zbog zatajenja funkcije bubrega.

Da li postoje neke novosti u liječenju šećerne bolesti?
Zadnjih godina napredak je velik. Imamo brojne nove lijekove koji drugačijim mehanizmima djelovanja postižu regulaciju glikemije. Time su značajno unaprijeđene mogućnosti liječenja jer je priroda bolesti promjenjiva i progresivna, a svaki pacijent je različit uz ograničenja koja nameću njihova dob, socioekonomski status, psihološki profil i druge prisutne bolesti.  S novom generacijom oralnih i ostalih neinzulinskih lijekova za šećernu bolest, kao i novom generacijom inzulina mi danas možemo puno učinkoviti-je regulirati šećernu bolest bez rizika pojave hipoglikemija i porasta tjelesne mase. Upravo rizik od hipoglikemije i porasta tjelesne mase kod lijekova starije generacije predstavljali su veliki izazov u liječe-nju. Uz to imamo nove spoznaje o učinkovitosti i sigurnosti primjene lijekova koji su već na tržištu što nam je posebno važno u onih osoba koji imaju pridružena stanja kao što je debljina, povišeni arterijski tlak, povišene vrijednosti kolesterola i kardiovaskularna bolest. Sva ova stanja i bolesti značajno utječu na uspješnost liječenja šećerne bolesti tipa 2, odnosno ako se ne liječe povećavaju rizik nastanka oz-biljnih komplikacija i smrtnost u oboljelih. Postoji, također, napredak vezan uz tehnologiju uređaja za samokontrolu. Uređaji za samokontrolu glukoze u plazmi nove generacije precizniji su i točniji te više ne zahtijevaju kodiranje uređaja, čime je značajno povećana sigurnost i mogućnost postizanja dobre regulacije šećerne bolesti. 

Kako se liječnici, posebice oni koji nisu specijalisti ovog područja, snalaze u svemu tome?
Sukladno povećanom broju dostupnih lijekova i drugim navedenim spoznajama, ukazala se potreba za obnovom postojećih smjernica za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2 u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora objavilo je početkom ove godine dopunjene smjernice s ciljem pomoći svim liječnicima koji skrbe o osobama sa šećernom bolešću u njihovom svakodnevnom kliničkom odlučivanju. Navedene smjernice izrađene su po najvišim standardima i kao predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a s ponosom mogu reći da smo i ovim smjernicama potvrdili status koji hrvatska dijabetologija ima u Europi i svijetu. S druge strane, sveobuhvatan pristup u liječenju šećerne bolesti tipa 2 podrazumijeva i edukaciju, samokontrolu, prevenciju i liječenje komplikacija šećerne bolesti, a zahtjevnost svakog od ovih područja također opravdava da se o njima izrade pojedinačne smjernice. 

Moramo se osvrnuti i na cijenu lijekova i općenito novih tehnologija. Kakva je situacija obzirom na dostupnost terapija i mogućnosti liječenja našim oboljelima?
Svjesni smo da šećerna bolest u Republici Hrvatskoj predstavlja veliko financijsko opterećenja za zdravstveni sustav, ali jednako tako želimo ukazati na činjenicu da se glavnina tog opterećenja odnosi na troškove liječenja komplikacija šećerne bolesti odnosno posljedice loše regulacije glikemije. Stoga smatramo da je nužna suradnja stručnih društava s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kako bi se omogućilo uspješno liječenje šećerne bolesti i dugoročno smanjili troškovi liječenja. Mi s naše strane brojnim projektima i aktivnostima u kojima sudjelujemo svakodnevno dokazujemo svoju spremnost za suradnju u rješavanju svih otvorenih problema.