Za prokuristicu Kraša Maricu Vidaković u poslovnim se krugovima zna da je najvažnija osoba u Krašu iako ona na tu konstataciju odmahuje glavom. "Ne, nikako. Moja je uloga da komuniciram sa zaposlenicima i menadžmentom i da vodim računa o vlasničkoj strukturi Kraša.

Naravno da nakon 36 godina provedenih u kompaniji imam iskustvo zbog kojeg me zaposlenici doživljavaju kao jednog od većih autoriteta u Krašu i ja im na tome zahvaljujem. No, zna se tko kod nas upravlja poslovnim procesima. To je Uprava na čelu s Damirom Bulićem", kaže nam. Kraš je jedna od rijetkih kompanija u Hrvatskoj u vlasništvu malih dioničara i upravo je to ono o čemu 'skrbi' upravo Marica Vidaković. I da, ona otvoreno priznaje da je euroskeptik. S Maricom Vidaković o tome zašto nije oduševljena ulaskom Hrvatske u Europsku uniju te kako je za to pripremljen Kraš, razgovarali smo polovicom lipnja.  

Kako se osjećate uoči 1. srpnja? 
Iskreno, poslovno više nego zabrinuto. Zbog tranzicijskih procesa koji su se događali u Hrvatskoj tijekom 20 godina, naše gospodarstvo još nije dovoljno konkurentno. Ulazak u EU donosi neke pozitivne stvari, no s obzirom na to da je naša ekonomija istraumatizirana zbog svega lošeg što nam se događalo u zadnja dva deseljeća, ne možemo nikako odmah očekivati benefite od ulaska u Uniju.

Vi ste, dakle, euroskeptik? 
Poštujem i pozdravljam volju većine hrvatskih građana koji su se izjasnili za ulazak u EU, ali ja sam euroskeptik, a s obzirom na moju poziciju, to možda i nije pametno javno reći. Reći ću vam i zašto. Stalno slušamo kako nam se s ulaskom u Uniju otvara tržište od pola milijarde ljudi, ali to uopće nije tako. Za nas je zbog ugovora o liberalizaciji ono otvoreno još od 2000. godine i ništa se naš izvoz na to tržište nije povećao. Europsko je tržište zatvoreno i teško. Na njemu ne možemo konkurirati jer je složeno i zahtjevno i to ne samo zbog cijene i kvalitete nego i zato što nam velike multinacionane kompanije neće dozvoliti tako lako da na njega uđemo. 

Ima li Kraš kvalitetan proizvod za europsko tržište? 
Kraš ima izuzetno kvalitetne proizvode, ali za takvu su ocjenu najpozvaniji potrošači. No, oni su to već prepoznali. Ulazak na velika europska tržišta diktiraju velike multinacionalne kompanije koje znaju kako utjecati i zaštititi se na domaćim tržištima, ali i istodobno lobirati kroz političke poluge i državnu administraciju za izvoz. Mi u Hrvatskoj to još nismo naučili.

Kako ocjenjujete spremnost prehrambene industrije za ulazak u EU?
Sektor se posljednjih godina jako dobro tehnološki razvijao, prepoznali su to i potrošači i u tom smislu je imao sreće. To je sektor koji je nacionalno interesantan, hrana je svima važna. No, ima i dijelova koji su izrazito devastirani, pogotovo poljoprivreda. Ona je zapuštena, a unatoč velikom potencijalu, i dalje je neprepoznata, neučinkovita i nekonkurentna. Postala je i teret za državni proračun, a da nije dala nikakve efekte. Umjesto da nama u prerađivačkoj industriji bude potpora i sirovinska baza, mi sve više strateških sirovina moramo uvoziti. Prehrambene su tvrtke u proteklom periodu puno ulagale u znanje, brendove i kvalitetu. 

Je li država dovoljo učinila za prehrambenu industriju?
Nikad vam niti jedan gospodarstvenik neće reći da je dovoljno učinjeno iz jednostavnog razloga što je to ciklus koji mora biti trajan. Ulaganje u bilo koju industriju mora biti stalno i ne možete to činiti kampanjski svakih par godina. Općenito se premalo učinilo za industriju u Hrvatskoj, a prehrambeni sektor ima sreću što puno izvozi. Sve političke opcije su već trebale dosad donijeti strategiju u što će Hrvatska ulagati. No, još nisam vidjela da je država konkretno stala iza neke proizvodne grane. 

Je li Kraš spreman za EU? Koje ste korake poduzeli, koliko i kako ste se pripremali? 
Kraš je spreman. Ne samo da smo se pripremili za Europsku uniju već i za način poslovanja za neka nova vremena koja dolaze. Bez obzira na konkurentski pritisak koji nas očekuje zbog pristupanja velikom europskom tržištu, ulagali smo sve ove godine i u tehnologiju i u znanje, ljude i brendove. Posljednja aktivnost kojom smo se intenzivno bavili je upravo cjenovno prilagođavanje koje nam konkurencija vrlo agresivno diktira posljednjih pola godine.

Je li to teško?
Je, jer s jedne strane imate pritisak trgovaca, s druge konkurencije, a s treće je ono što zovemo hvatanje koraka s modernim trendovima. I sve to ide nauštrb profitabilnosti. U ovom trenutku najviše nastojimo sačuvati tržišne udjele. Kroz kvalitetu i ulaganje u brendove želimo sačuvati svakog potrošača. 

Kako ste se prilagodili za promjene na tržštima Cefte po našem ulasku u EU?
Kraš ima nešto bolju poziciju od ostalih u branši jer smo još 2003. godine kupili Miru u Prijedoru, koja je nekad i poslovala u sklopu Kraša. Već neko vrijeme tu tvornicu prilagođavamo za potrebe svih tržišta Cefte. Sad, neposredno pred ulazak Hrvatske u EU, taj je proces dovršen. Mira će dio asortimana od 1. srpnja proizvoditi pod licencom Kraša. 

Je li to veliko ulaganje? Jeste li se suočili s viškom kapaciteta u zagrebačkim pogonima?
Najveći dio ulaganja odnosio se na znanje i ljude, manje u samu tehnologiju jer sva tri naša pogona – Zagreb, Prijedor i Osijek imaju istu tehnologiju, gotovo identičnu osnovu za proizvodnju svih proizvoda. Naravno, kvaliteta i receptura te know-how su različiti, zbog čega su timovi iz Zagreba upravo na tome radili s ekipama iz Prijedora. Veći dio problema oko Cefte je tako i riješen. Naravno, za sve naše pogone želimo što veću iskoristivost kapaciteta. Paralelno smo u posljednje tri, četiri godine radili na restrukturiranju Kraša d.d. Radili smo na smanjivanju troškova na svim pozcijama, selili dio aktivnosti i proizvodnih linija u Osijek i Prijedor. Prirodnim odljevom smo riješili i višak ljudi u Zagrebu. Bio je to naš unutarnji rebalans. 

Hoćete li morati dodatno snižavati cijene nakon ulaska u EU?
U zadnjem tromjesečju 2012. Kraš je odradio snažno ulaganje u niže cijene što se na koncu i odrazilo na naš rezultat.  Isto smo napravili i ove godine i na svim se tržištima prilagodili multinacionalnim i regionalnim konkurentima. Posljednjih tjedana dodatno smo snizili cijene dijela proizvoda za oko 25 posto. To će se sigurno odraziti na ulaganja, naš razvoj i na profit, ali smo to morali napraviti. To je cijena koju Kraš plaća kako bi zaštitio svoje tržišne udjele. 

Koliko računate na lojalnost hrvatskog potrošača?
Potrošači će nam biti lojalni, ali jedino ako imaju ekonomske mogućnosti za to. Ako ćemo biti u cjenovnom razredu s konkurencijom, jako računam na njihovu odanost. Već su pokazali da su nam lojalni, ali znate, oni nisu krivi zbog sve lošije ekonomske stuacije. 

Proljetos ste imali napete pregovore s Kauflandom o komercijalnim uvjetima za ovu godinu. Je li to riješeno? Bojite li se da će vas moćni strani lanci izbaciti s polica?
Bez obzira je li riječ o domaćem ili stranom tržištu uvijek na njima imate velike trgovce koji diktiraju cijene i tržišnu politiku. Kraš je s Kauflandom zaključio ugovor za 2013. godinu, a moram priznati da nakon početnih trzavica sad imamo konkretnu i korektnu suradnju. Uistinu mislim da je to jako dobro okončano. No, moram još nešto istaknuti: ako ja očekujem da Agrokor tj. Konzum, ili sad i Mercator, budu moji ambasadori na stranim tržištima, onda je jasno da i strani lanci u Hrvatskoj na taj način daju potporu svojim nacionalnim proizvođačima. Na te izazove mi moramo odgovoriti visokim ulaganjima u našu proizvodnju. No, očekujem i da država odigra aktivnu ulogu. Ne tražimo da nas država štiti, ali želimo da stvori iste uvjete i da svi imamo isti režim. Zašto je u hrvatskoj politici problem 'štititi' privatne firme dok se, s druge strane, bez problema saniraju javni gubitaši? Zašto nemamo gospodarsko-diplomatsku ofanzivu koja bi transparentno podupirala zdrav privatni sektor?  U zadnje vrijeme primjećujem strah i paniku kod određenih institucija i vlasti da pomogne privatnom sektoru i to je apsurd apsurda! Velike multinacionake su isto privatne, ali njihove matične države itekako stoje iza njihovih interesa. Smatram da bi naša gospodarsko-diplomatska aktivnost trebala biti usmjerena u proizvodnju i ekonomiju bez obzira tko je vlasnik. Svi zajedno moramo težiti većoj produktivnosti, zaposlenosti, konkuretnosti i potrošnji jer se samo tako i proračun može drugačije puniti.  

No, dojam je da je među vama u privatnom sektoru izostalo udruživanje. 
U nekoliko sam navrata pokušala okupiti hrvatsku prehrambenu industriju. Bilo da je riječ o pregovorima sa trgovcima, nastupu prema Vladi i ministarstvima oko poticaja za naš sektor ili za pripremu industrije za ulazak u EU. Ta je suradnja u jačem smislu izostala. Zašto? Možda stoga što nisu svugdje samo domaći prsti nego ima jako puno interesa stranog kapitala pogotovo banaka koje diktiraju situaciju, pa onda i suradnju među nama tvrtkama. 

Kraš je jedna od rijetkih tvrtki u većinskom vlasništvu malih dioničara. Je li vas strah da to nećete uspjeti zadržati? 
Kraš je puno uložio u edukaciju svojih dioničara koji znaju zašto su uložili baš u njegove dionice. Jer nije samo riječ o dividendi, nego i radnim mjestima i budućnosti njihove djece. Ne sumnjam da će Kraš i dalje biti u rukama malih dioničara. Imaju aposlutnu većinu potrebnu za sve važne odluke i lojalni su dioničari. Sve ove godine dionice su prodavali samo u slučaju prijeke nužde. U našoj dioničkoj strukturi više je od 5000  pravnih i fizičkih osoba, a malih dioničara tj. sadašnjih i bivših zaposlnika je oko 2200. Kraš je na tržištu, u našoj su vlasničkoj strukturi i fizički ulagači, ali i oni institucionalni i uvijek je moguće da netko kupi dio dionica. Imali smo i dosad nemoralnih ponuda. U jednom je trenutku Kraševa dionica dosegla 900 kuna, ali radnici ih nisu prodavali. Zašto bi onda sad, kad je cijena dionice oko 400 kuna? Svjesni su i da nakon 20 godina privatizacija nije rezultirala razvijanjem biznisa nego nerijetko samo preprodajom atraktivnih nekretnina i gašenjem radnih mjesta. Ima uspješnih i časnih koji su u privatizacijskim procesima ulagali i razvijali tvrtke i njima svaka čast, ali Hrvatska je od svega toga istraumatizirana.

Što je s Pivcem?
On je dioničar kao i svaki drugi.

Ali sad već ima više od 10% dionica. 
Nije ih kupio nauštrb malih dioničara, zaposlenih i menadžmenta već na tržištu. Pretpostavljam da su vlasnici Pivca prepoznali Kraš kao vrijednu kompaniju u koju se isplati ulagati, ali ja ih za razloge nisam pitala niti smijem jer prema Zakonu o tržištu kapitala raspolažem cjenovno osjetljivim informacijama. 

Iako euroskeptik, jeste li optmist? 
Uvijek. Jako volim ljude, volim 'moving'. Nisam Zagorka, ali znate onu njihovu: nigdar ni bilo, da ni nekak bilo. Vjerujem u hrvatski narod jer smo prošli svašta, od rata, neimaštine do političkih pritisaka da izrazimo ono što mislimo. Prošli smo razne torture, ali smo ostali zdrav i pametan narod, znamo stvarati. Nešto bih ipak savjetovala: treba nam više sloge! To je moja poruka hrvatskim građanima.