Kad je epidemija koronavirusa izbila u proljeće, postavila je pred poduzetnike nezahvalno pitanje: “Što sad?”. Treba li rezati plaće, otpuštati, tražiti nove izvore prihoda, zaustavljati projekte i odgađati investicije? Ili, nastaviti po planovima, prilagođavajući se ‘novom normalnom’?

U neizvjesnosti bez presedana svaka je odluka potencijalni “game changer”: Otpustite li radnike i zaustavite investicije, a korona se pokaže privremenom preprekom, konkurencija će vas prestići, a odluka potencijalno stajati ključa u bravu.

Opet, nastavite li po starom, a situacija izbjegne kontroli, investicije u koje krećete mogu se pokazati promašene i neisplative i opet – ključ u bravu.

Ništa od ‘oluje’

Konzultantska kuća Deloitte još tijekom lockdowna napravila je tri scenarija kako bi se situacija mogla razvijati prigodno nazvana Oluja, Tornado i Tsunami.

Kao najbolji scenarij, Oluja predviđa kraj pandemije kroz 2-3 mjeseca, tek srednjoročne promjene na strani potražnje i nabave uz smanjenje privremene radne snage. Srednje loš scenarij u kojem virus postaje kroničan i vraća se na jesen vizualiziran je u Tornadu.

On za ekonomiju podrazumijeva da poticajne mjere nisu dovoljne pa dolazi do dugotrajne krize na strani potražnje i nabave.

“Nažalost, sada možemo sa sigurnošću reći da Oluja kao najbolji  scenarij bila u klasi optimist i više nije realna. Kako je sada izgledno, čeka nas Tornado, u smislu da je vjerojatnost 80-90 posto da još najmanje pola godine imamo problema s koronavirusom. Uz najave testiranja cjepiva stvari se kroz 4-6 mjeseci mogu relaksirati uz ograničena očekivanja daljnjih lockdowna”, kaže partner iz Deloittea Zlatko Bazianec. Njega je, dodaje, iznenadila brojka od 15,1% minusa BDP-a u drugom kvartalu jer je očekivao više.

“Tolik pad imali smo samo zbog izdašnih potpora, bilo bi i puno gore od toga. Iako je nezahvalno prognozirati, dobra vijest je da je sezona bila iznad očekivanja, no pitanje je hoće i nas dovoljno ‘pogurati’. Zasad sam bliži u očekivanjima pesimistima, mislim da bismo mogli vidjeti pad i veći od – 10 posto”, kaže.

Za tvrtke Tornado znači potrebu za novom procjenom utjecaja na poslovanje u idućih 12 mjeseci, zaustavljanja važnih kapitalnih projekata, blokirane regije i granice, krize zbog bolovanja i izostanka s posla. Kad su financije u pitanju, izrazito negativan novčani tijek u srednjem roku, kraj određenih vrsta poslovanja i otpuštanje dijela zaposlenika.

“Scenarij Tornado znači da ćemo dugoročno imati loš rezultat kao nakon 2009. i ekonomija će se oporavljati barem 6-8 kvartala prije nego se vratimo na razine prije korone”, kaže naš sugovornik. A jesu li tvrtke strateški pripremljene na takav razvoj situacije?

“Ono što sada vidim u strateškim razmišljanjima je da svi traže Covid analize, ali očekuju da će se situacija prije ili kasnije vratiti na staro. To nije realno, puno toga će se zauvijek promijeniti. Treba tražiti prilike, koliko god da je loše. Hrvatska je dio EU i kao autodestinacija može, ne samo u turizmu, profitirati. Mi možemo biti alternativa, neki sektori, poput IT-ja, imaju snažnije prilike u jačanju naglaska na digitalizaciju”, kaže Bazianec.

Najcrnje prognoze

Najcrnji, Tsunami scenarij pak oslikava vizuru ekonomije u kojoj poticajne mjere ne uspijevaju zaustaviti depresiju, a situacija s Covidom tek dolazi pod kontrolu za godinu i pol.

Za tvrtke to znači promišljanje o poslovanju u naredne tri godine, neuspjeh u pokrivanju fiksnih troškova, potrebu za rasprodajom imovine i obustavom dijela aktivnosti te potpuni zaokret poslovanja.

Premda takav scenarij ima (trenutno) tek 5% šanse da postane stvarnost, nije loše imati ga u pripremi jer prije samo godinu dana pandemiji koronavirusa ne bismo dali ni jedan posto vjerojatnosti da je moguć scenarij u kojem ćemo živjeti i poslovati.