U sektoru drvne industrije, kao i u ostatku gospodarstva, poduzetnici sa strepnjom dočekuju 2021., za koju globalne prognoze nisu ohrabrujuće i neizvjesno je koliko će trajati oporavak.

Riječ je o sektoru iznimno osjetljivom na “zdravlje” cijelog gospodarstva, koji u Hrvatskoj godinama bilježi rast i izvozno je orijentiran, a prema najnovijoj analizi Hrvatske gospodarske komore kojom detektira izvozne mogućnosti koje na stranim tržištima ima drvna industrija i proizvodnja namještaja, postoji velik prostor za još bolji rezultat.

Analiza je doduše temeljena na podacima prije pandemije, onima za 2019., a metodologijom koja je korištena došlo se do zaključka kako postoji velik neiskorišten izvozni potencijal u 33 zemlje u ukupnom iznosu od 2,3 milijarde kuna.

Uzme li se u obzir postojeći rezultat, onaj iz 2019., u kojemu je ukupna vrijednost izvoza bila 8,1 milijardi kuna, nije zanemariva brojka. Taj prostor HGK-ovom analizom je pronađen prvenstveno na tržištima Slovenije, Austrije, Kine, SAD-a i Njemačke, a najveći potencijal imaju dijelovi sjedala, odnosno stolice u fazi poluproizvoda, te drvo obrađeno po dužini piljenjem ili blanjanjem.

Hrvatski proizvođači iz ovog sektora najprisutniji su, inače, u Italiji, gdje odlazi 21 posto njihovih proizvoda, te u Njemačkoj, u koju plasiraju 13 i Sloveniji 12 posto.

No, u strukturi, premda ima pomaka, još dominiraju proizvodi manje dodane vrijednosti, posebice na glavnom tržištu Italiji, gdje je udjel namještaja u ukupnom izvozu tek 9%. Najveći udjel namještaja u izvozu drvno-prerađivačke proizvodnje ostvaruju u Češku (80%), te u Njemačku (52%).

Europske zemlje najvažnija su tržišta, no među deset glavnih su u 2019. bili i Egipat, koji je čak na četvrtoj poziciji, te Kina.

Glavni izvozni proizvodi su drvo obrađeno po dužini, čiji je udjel čak 47 posto, te ogrjevno drvo (14%). Neobrađeno drvo, zbog kojega je drvni sektor godinama bio na meti kritike u javnosti, sudjeluje s 3 posto u ukupnom izvozu, dok namještaj statistika vodi pod ostali proizvodi, čiji je udjel ukupno 13 posto.

U kategoriji namještaja je, pak, glavni izvozni proizvod iz Hrvatske stolica, s udjelom većim od 50 posto.

Najveći proizvođači u drvnom sektoru u 2019. bili su Prima commerce, potom dva proizvođača madraca iz Preloga LPT i Hilding Anders, tvrtke koje se bave piljenjem i blanjanjem drva Šerif ExportImport i Bauwerk Boen, zagrebački Elgrad, Drvni centar Glina, Kronospan iz Bjelovara, koji se bavi proizvodnjom furnira, vinkovačka Spačva i Decospan Mato Furnir iz Oprisavaca.

Za vodstvo HGK prostor za veći izvoz daje podatak da od 1790 tvrtki iz ove proizvodnje tek 20-ak njih i izvozi. Najveći broj proizvođača, 95 posto, inače su male i srednje veličine. Upravo u tome u HGK i nalaze povod da se traži prostor za jači izlazak naših poduzetnika.

Prioritet na koji ukazuju analizom treba biti finalizacija proizvoda, a pažnja treba biti pridodana nacionalnom i međunarodnom brendiranju naše drvne industrije.

Analiza HGK polazi od podataka UN-ova FAO-a7, prema kojima su proizvodnja i trgovina proizvodima drvne industrije na globalnoj razini najvišu vrijednost zabilježile u 2018. godini, a SAD dominira u svjetskoj drvnoj industriji kao proizvođač, dok Kina postaje sve važniji proizvođač i po pojedinim skupinama proizvoda preuzela je i vodeću poziciju.

Gledano po vrstama proizvoda, dijelove sjedala domaći proizvođači mogu još više plasirati u Sloveniju, Poljsku i Mađarsku, dok drvene stolarije i proizvoda za građevinarstvo dodatno mogu prodati u Italiji, Austriji i SAD-u. U SAD također ima prostora za izvoz blokova, lamela i daščica za parket, kao i drveno pokućstvo.

Ono što izostaje u ovoj analizi su i prijedlozi kako ostvariti snažniji prodor. Navodi se preporuka da se više pažnje posveti nacionalnom i međunarodnom brendiranju naše drvne industrije, te jačanju sektora kroz povezivanje s građevinskim i turističkim.

Iz sektora zamjeraju i što se u analizi ne naziru aktualne prilike, jer, kažu, situacija prije ožujka i danas stubokom se promijenila i više se ne govori o istom sektoru. Sve što poduzetnici iz drvne industrije trenutno poduzimaju je “one-man-show” i nedostaje promišljanje kako mu u krizi od koje je iscrpljen pomoći organizirano, od strane države.

O neizvjesnosti koja je pred sektorom govori i analiza Hrvatskog drvnog klastera, prema kojoj zbog novog vala pandemije i lockdowna u mnogim europskim zemljama, sektoru drvne industrije donosi novu dozu pesimizma.

Većina drvoprerađivača u Europskoj uniji računa s pretpostavkom pogoršanja poslovanja u sljedećih šest mjeseci, a loše prognoze dolaze iz Njemačke, glavnog europskog tržišta, gdje se očekuje pad od 26 posto u pilanskom sektoru, industriji drvenih ploča i ambalaže, te pad od 4% u sektoru namještaja.

Loše procjene dolaze i iz SAD-a gdje se očekuje kako će cijene drvnih proizvoda padati sve do svibnja 2021. Analitičari očekuju da će se trenutne njemačke ocjene i tržišni dojam preliti na poslovanje dobavljača.

Drugim riječima, teško je u uvjetima takve neizvjesnosti imati optimizam, a proizvođači su već ove godine imali pad prihoda, ali i narudžbi. U prvih deset mjeseci prerada drva u Hrvatskoj pala je na godišnjoj razini za 7 posto, a proizvodnja namještaja više od 14 posto. Sajmovi, na kojima se u ovoj proizvodnji najviše poslova i ugovara, odgođeni su do daljnjega.

Donekle još optimizam imaju oni koji su iskoračili na daleko tržište Kine, poput Bjelina, koji već dvije godine uspješno prodaje svoj vrhunski parket i ima s tamošnjim parterom tvrtku u Kini.

U 2019. su, kaže direktor Bjelina Stjepan Voijnić, prodali 70 tisuća kvadratnih metara parketa, a ove godine prodaja je dva i pol puta veća i narudžbi imaju i za narednu godinu, te očekuju još bolji rezultat. Treba se orijentirati na Kinu, no to bi trebala sustavno organizirati država za veći broj proizvođača, jer je to pojedinačno velik i zahtjevan zadatak koji iziskuje i vremena i poznavanja pravila.

U njihovu slučaju korona nije predstavljala problem, no to je doista potentno tržište za koje, smatra Voijnić, potrebna ruka države.

“Sad je velika prilika da država pomogne sektoru, jer pokazalo se s koronom da ima novca, a važno bi bilo da se osim za održavanje na životu zaduživanje i europske fondove iskoristi i za pomoć za unapređenje proizvodnje, ulaganja u tehnologije, inovacije, čime možemo spremni dočekati trenutak kada korona prestane biti prijetnja, a za koji se drugi već pripremaju”, poručuje Vojinić.