Skupo, skuplje, Hrvatska, cinično je stupnjevanje pridjeva čvrsto zalijepljenog za aktualni turistički imidž Lijepe naše, toliko čvrsto da bi se službeni slogan slobodno mogao proširiti i glasiti “Croatia, Full Of Expensive Life” (Hrvatska puna skupog života). Poskupljenja u hrvatskoj turističkoj ponudi, od smještaja preko restorana pa do svih ostalih sadržaja i usluga na domaćim destinacijama dovela su do toga da je iz Londona, jedne od najskupljih europskih prijestolnica s WTM-a (World Travel and Tourist Meet) utjecajnog turističkog sajma održanog početkom studenog poručeno da bi daljnja poskupljenja mogla srušiti hrvatsku turističku konkurentnost. Grčka, u očima Britanaca gotovo jednako blizu, također s morem, otocima i gastronomskim užicima je – jeftinija.
Kratkoročni najam kao uteg
U Londonu predstavljena kao “istinska ljepota koja je uspjela sačuvati svoju autentičnost” Hrvatska se u pripremi iduće sezone bori kako bi zaustavila izgradnju apartmana za kratkoročni najam, ograničila preplavljivanje stambenih zgrada smještajem za turiste i proširila svoju sezonu na proljetne i jesenske mjesece istovremeno smanjujući pritisak na destinacije u sredini ljeta, ali ponajviše kako će omjerom cijene i kvalitete opravdati vlastitu reklamu i imidž skupe destinacije.
S 20 posto udjela u BDP-u turizam kao radno intenzivna djelatnost niske dodane vrijednosti u kojoj povrati na velika ulaganja traju i do dva desetljeća u posljednjih je 30 godina postao značajan izvor prihoda za mnoge hrvatske obitelji, djelomično zbog povoljnog poreznog tretmana, djelomično zbog stalnog rasta potražnje, ali djelomično i radi izostanka kvalitetnih uvjeta za razvoj i značajnije stasanje modernih industrija s većom dodanom vrijednošću. Opterećena globalnom neizvjesnošću, neprestanim strahom od europske recesije sada pojačanim izborom Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, turistička industrija prema relevantnim izvješćima nikad nije bila jača, očekivanja od nje su sve veća, ljudi žele putovati.
Na globalnoj razini međunarodni dolasci koji uključuju noćenje dosegnuti će rekordnih 1,5 milijardi i premašiti vrijednost iz 2019., a rast će i globalna turistička potrošnja koja je u 2024. dosegla 5,5 trilijuna dolara, 24 posto više nego 2019. godine, podaci su iz WTM-ova ovogodišnjeg globalnog izvještaja. Prema podacima Tourism Economicsa potrošnja na putovanjima kao postotak potrošačke potrošnje dosegla je 8,8 posto u 2024., u usporedbi s prosječnih 8,2 posto između 2010. i 2019. godine. Očekuje se da će međunarodna potrošnja na slobodno vrijeme rasti po stopi od 9 posto godišnje sve do 2030. godine. Očekuje se i veći rast međunarodnih putovanja, čak 12 posto godišnje u naredne dvije godine, dok će domaća putovanja rasti 3 posto.
Putnici iznimno osjetljivi
No, istovremeno, putnici su izuzetno osjetljivi na trošenje svojeg novca. Čak 83 posto turističkih stručnjaka u nedavnoj anketi koju je proveo Tourism Economics smatra da će osjetljivost na cijene sve više utjecati na maloprodaju putovanja u 2025. dok se preferencije potrošača pandemije mijenjaju pa oni traže više jedinstvenih i bogatijih iskustava po pristupačnijoj cijeni.
Ususret još jednoj turističkoj sezoni stanje na domaćem terenu nije za zavidjeti. Nakon usporavanja inflacija je u listopadu ponovno ubrzala, iako nisu glavne predvodnice rasta inflacije cijene hrane ipak su ponovno u uzletu s godišnjim rastom u listopadu od 5,2 posto, a do početka iduće turističke sezone energenti će nakon listopadskog rasta još jednom poskupjeti u siječnju zahvaljujući povlačenju države iz snažnog subvencioniranja troškova za struju i plin. Dijelu turističkog sektora, posebno onom privatnom bez domaćina koji dočekuje goste rasti će i porezna davanja zbog uvođenja poreza na nekretnine i mogućeg rasta paušalnih iznosa poreza na turističku djelatnost, ovisno o odlukama lokalnih političkih lidera. Glavno pitanje u sektoru je hoće li biti ikakvog prostora za povećanje cijena ili će se dogoditi upravo suprotno, njihov prinudni pad?
Barbara Marković, predsjednica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja koja se posljednjih mjeseci bori da argumentira razliku između smještaja s domaćinom i ‘običnog rentijerstva’ kaže kako obiteljski iznajmljivači turističkih kreveta razmišljaju o podizanju cijena za 10 posto budu li im porezi rasli.
“Naš je stav kao udruge da iznajmljivači ne bi trebali podizati cijene jer nam je već štetno što mediji pišu da smo skupa destinacija, ali ne možemo diktirati cijene koje su vrlo raznolike i kreću se od 50 do 400 eura za noć iako preporučujemo da se ne podižu” kaže Marković koja smatra da Hrvatska ne bi trebala biti destinacija masovnog turizma te da ni jedna cijena nije previsoka, ako je prati odgovarajuća kvaliteta. Nemoguće je naime uopćiti ocjenu o prostora za podizanje cijena.
“Dobra lokacija smještaja koja gostima omogućuje uštedu na lokalnom prijevozu omogućuje podizanje cijene. Jedna ciljana skupina gostiju bit će spremna više platiti smještaj iz kojeg se do plaže može doći pješke, ako ciljate na goste koji putuju s kućnim ljubimcima također su spremni platiti više, a gosti iz Skandinavije cijene održivost pa ako smještaj ima ekološke certifikate i minimalan utjecaj na okoliš može i više koštati ili ako podižete cijenu bilo bi dobro da gosti u smještaju mogu koristiti bicikle ili jacuzzi” nabraja Marković tumačeći kako su investicije u kvalitetu i specifičnost ponude nužni za povećanje cijena.
Mogući cjenovni pritisci
U razdvajaju obiteljskog smještaja i apartmana za turistički najam Marković tumači kako je potrebna nova kategorizacija koja bi omogućila turističkoj djelatnosti kojoj su obitelji posvećene kao svojem osnovnom poslu da se brendira kao autohtoni. Na pitanje kako potencijalni gosti osjetljivi na cijenu mogu dobiti povoljniji smještaj Marković kratko kaže: ‘Javljanjem obiteljskom iznajmljivaču direktno bez posredovanja platformi, naš je cilj da nam se gosti vraćaju i da nas kontaktiraju direktno za što možemo dati popuste”.
Boris Žgomba, vlasnik agencije Uniline i predsjednik Udruženja putničkih agencija pri HGK kaže da ostane li sve kao što je bilo i ne bude li investicija u kvalitetu nema niti prostora za rast cijena, dapače, mogao bi se dogoditi pritisak na njihov pad.
“Veliki dio naših gostiju dolazi u kampove i apartmane gdje nemaju osigurani hranu pa je cijena hrane trgovačkim lancima značajan trošak, a slijede ugostitelji među kojima su mnogi dosegli gornju granicu u cijenama, te dio privatnog smještaja koji je bio slabije popunjen što su primarno vile i na koncu nautički turizam” nabraja Žgomba u kojima segmentima ponude nema prostora za rast cijena, te ocjenjuje da će popunjavanje smještajnih kapaciteta u narednoj sezoni biti kompliciranije jer je Hrvatska dosadašnjim ponašanjem u turističkom sektoru etiketirana kao preskupa.
Uz ponavljanje da se Hrvatska ne bi smjela pozicionirati kao “jeftina destinacija” Veljko Ostojić, predsjednik Hrvatske udruge turizma (HUT) kaže: “Moramo napraviti dodatan napor u smjeru pružanja adekvatne vrijednosti za novac koji gosti plaćaju.” Ostojić tumači kako u cjenovnoj politici treba biti oprezan radi složenosti lanca vrijednosti u turizmu.
“Svaki restoran ili hotel ima pravo i treba definirati cijene usluga koje pruža, no svi su dio lanca vrijednosti pojedine destinacije u užem i širem smislu pa tako posljedice pogrešnih poslovnih odluka pojedinaca trpi cijela destinacija koja može biti proglašena preskupom u odnosu cijene i kvalitete” kaže Ostojić te savjetuje dobro promišljanje o tome pružaju li vrijednost za novac koji od gosta traže. Prije svega Ostojić misli na ugostitelje za koje smatra da su cijenama dosegli gornju granicu prihvatljivosti. “To bi moglo predstavljati problem u budućnosti” kaže Ostojić koji dosadašnji rast cijena hrvatske turističke ponude tumači rastom troškova, ali i inercijom zasnovanom na dosadašnjoj potražnji.
Luksuzni, hotelski smještaj s pet zvjezdica u protekloj sezoni imao je prema podacima HUT-a popunjenost 96 posto u špici sezone uz najviše cijene dok su kampovi bili popunjeni 100 posto pa Ostojić ponavlja kako je najveći izazov hrvatskog turizma promjena smještajne strukture u kojoj hoteli koji stvaraju najveću dodanu vrijednost imaju svega 9,5 posto udjela. Novih 110 tisuća kreveta za koliko je u dvije godine narastao apartmanski smještaj uspoređuje s izgradnjom 220 hotela poput Ambasadora u Opatiji ili Olimpije u Vodicama za koje smatra da bi imali veći pozitivan efekt na gospodarstvo od apartmana. Dok se vlasnici apartmana i obiteljskog smještaja brane od naleta novih zakonskih propisa i nameta Ostojić na njih gleda kao na prvi korak u promjeni turističkog poslovnog modela koji potiče gradnju nekretnina za kratkoročni najam.
“Smatram da bi određene odluke u smjeru zaustavljanja tog trenda trebalo donijeti i na nacionalnoj razini jer je izvjesno da će proces na lokalnoj razini trajati dugo s neizvjesnim ishodom” kaže Ostojić propitujući tako spremnost lokalnih dužnosnika da batinama koje im novi propisi daju u ruke zapravo provedu ono što nacionalna vlast promovira.
Buking zasad dobar
S potrebom ulaganja u kvalitetu ponude slaže se i Šime Klarić, predsjednik Udruge obiteljskih i malih hotela.
“Dio obiteljskih i malih hotela se izjasnio da baš i nema prostora za dizanje cijena, unatoč očekivanom rastu ulaznih troškova rada, hrane, usluga, energije i drugih troškova za 2025, a mnogi će biti sretni ako pronađu prostora za s čime bi pokrili očekivani rast ulaznih troškova.” kaže Klarić podsjećajući da mali hoteli rade između devet i 12 mjeseci te surađuju s partnerskim agencijama i njihova je ponuda cjelogodišnja. Rani buking za predsezonu i postsezonu 2025. je u malim i obiteljskim hotelima, tvrdi Klarić započeo znatno ranije nego inače već na proljeće ove godine dijelom zbog nastojanja agencija i partnera da zadrže cijene na razini ovogodišnjih, a dijelom zbog sve bolje ponude u pred i post sezoni te većeg broja zrakoplovnih linija i bolje povezanosti.
“Buking ide jako dobro i bolji nego prošle godine za predsezonu i post sezonu, a što se tiče same sezone uglavnom se bukira online i pretpostavljamo da će biti sve kasnije u odnosu na prethodne godine što će tržište cijena učiniti dinamičnijim i neizvjesnijim.”
Rast troškova energije, hrane, usluga kao i troškova rada u malim hotelima kaže Klarić dijelom će kompenzirati povećanjem obima posla u predsezoni i posezoni te investicijama u energetsku transformaciju, ali i partnerskim ugovorima s dobavljačima kako bi smanjivali ulazne troškove. Tumačeći što sve čini kvalitetu o kojoj se sve češće govori u ponudi malih hotela Klarić nabraja da je riječ o gostoljubivosti, individualnom pristupu gostu, autentičnoj gastronomiji s naglaskom na kvalitetne namirnice lokalnih proizvođača, izravan kontakt vlasnika hotela s gostima i mogućnost upoznavanja lokalnog života i kulture. Kreatori hrvatske turističke ponude uglavnom se slažu da prostora za rast cijena bez ulaganja u podizanje kvalitete nema, a pad cijena nastojat će izbjeći.
