Sanacijska tijela procjenjuju banke kroz sedam ključnih dimenzija kako bi osigurala da su sposobne učinkovito provesti sanaciju u slučaju potrebe.

Zašto je planiranje sanacije banaka postalo toliko važno nakon globalne financijske krize?
Prošla globalna financijska kriza pokazala je koliko je važno imati čvrste financijske regulatorne okvire, uključujući spremnost na krizu i efikasno planiranje oporavka i sanacije. Cilj sanacijskog mehanizma je osigurati da se banke mogu stabilizirati ili reorganizirati na uredan način, bez značajnih troškova za porezne obveznike i bez izazivanja sistemskog rizika za gospodarstvo.

Što je zapravo sanacija banke i po čemu se razlikuje od stečajnog postupka?
Sanacija banke odnosi se na proces u kojem sanacijska tijela interveniraju kako bi stabilizirali i restrukturirali banku koja se suočava s ozbiljnim financijskim problemima, poput insolventnosti ili nedostatka likvidnosti kako bi se izbjegao njen bankrot i zaštitili deponenti, povjerioci i širi financijski sustav.

Cilj sanacije je da se banka vrati u stabilno poslovanje ili, ako to nije moguće, da se njeni ključni dijelovi očuvaju i osiguraju kontinuitet poslovanja, održi financijska stabilnost te smanji javni trošak, dok se ne isplativi dijelovi banke restrukturiraju ili likvidiraju.

Kako bi se osiguralo da se sheme sanacije mogu provesti, banke i tijela za sanaciju provode takozvano planiranje sanacije. Ovaj proces uključuje planiranje sanacije banke u slučaju njenog propadanja, kako bi se osigurala provedivost sanacije banke, što znači da je ista operativno sposobna provesti sanaciju.

Koji su glavni alati koje sanacijska tijela mogu koristiti prilikom sanacije banke?
Sanacija banaka obično je regulirana zakonima i propisima koji određuju kako se proces treba provesti, tko je odgovoran i kako se štite prava deponenata i vjerovnika. U okviru tih pravila, uvodi se termin sanacijski alati, što, u osnovi predstavlja mehanizme i strategije koje financijski supervizori koriste kako bi upravljali financijski nestabilnim bankama ili drugim financijskim institucijama s ciljem da se utjecaj na financijski sistem, porezne obveznike i širu ekonomiju, minimizira.

Sanacijska tijela imaju nekoliko alata na raspolaganju, među njima prodaju poslovanja, koja omogućava prodaju kroz transfer imovine, obveza ili oboje zdravom kupcu, drugoj banci ili financijskoj instituciji i sanacija vlastitim sredstvima, koja uključuje rekapitalizaciju banke kroz konverziju duga u kapital ili otpis vrijednosti duga prema utvrđenoj hijerarhiji vjerovnika.

Također, prijelazna banka, što uključuje djelomičan ili potpun prijenos imovine, obveza i/ili udjela na privremeni kreirani subjekt koji će upravljati kritičnim funkcijama propadajuće banke. Konačno, alat može biti odvajanje imovine, primjerice odvajanje imovine npr. “loših” ili non-performing kredita na posebno kreiran subjekt zadužen za upravljanje procesa likvidacije ili naplate takve imovine.

Koje informacije sanacijska tijela trebaju uzeti u obzir pri izradi planova sanacije?
Planovi sanacije moraju uključivati širok raspon informacija, kao što su organizacijska struktura banke, kritične operacije, informacijski sustavi, međuovisnosti unutar financijskih tržišta i potencijalne mjere za olakšavanje sanacije. Te informacije sanacijska tijela dobivaju putem godišnjih ili ad-hoc izvješća te im one omogućuju da procijene provedivost sanacije kroz sedam ključnih dimenzija.

Možete li detaljnije objasniti sedam ključnih dimenzija koje sanacijska tijela procjenjuju kako bi osigurala provedivost sanacije banke?
Sanacijska tijela procjenjuju banke kroz sedam ključnih dimenzija kako bi osigurala da su sposobne učinkovito provesti sanaciju u slučaju potrebe. Te dimenzije uključuju upravljanje, što znači da banke moraju imati snažne upravljačke procese koji olakšavaju pripremu i provedbu sanacijske strategije, osiguravaju pravovremeno i točno pružanje informacija, učinkovit nadzor i donošenje odluka u kriznim situacijama.

Drugo je kapacitet apsorpcije gubitka i dokapitalizacije što podrazumijeva da banke moraju imati dovoljno kapitala za apsorpciju gubitaka i sposobnost dokapitalizacije na točki ulaska u sanaciju. Ovo je ključno za stabilizaciju banke, ispunjavanje uvjeta za regulatorna odobrenja, i povratak povjerenja tržišta nakon sanacije.

Potom, likvidnost i financiranje u sanaciji jer banke moraju uspostaviti procese i sposobnosti za procjenu potreba za likvidnošću i financiranjem tijekom sanacije. To uključuje mjerenje, izvješćivanje o likvidnosti, te mobiliziranje raspoloživog kolaterala za dobivanje sredstava.

Slijedi operativni kontinuitet u sanaciji i pristup financijskim tržišnim infrastrukturnim uslugama (FMI). Banke moraju osigurati kontinuitet usluga koje su neophodne za očuvanje kritičnih funkcija i ključnih poslovnih linija, kao i potrebnih procesa i aranžmana za maksimiziranje vjerojatnosti održavanja pristupa, prije, tijekom i nakon sanacije, financijskim tržišnim infrastrukturnim uslugama, uključujući usluge plaćanja, kliringa, namire i skrbništva koje pružaju posrednici.

Također, tu su i zahtjevi za informacijske sustave i podatke, što znači da banke moraju imati odgovarajuće informacijske sustave (MIS) i tehnološku infrastrukturu za pružanje potrebnih podataka, vrednovanje imovine i provedbu sanacijskih mjera u uvjetima koji se brzo mijenjaju. Naposljetku, komunikacija koja podrazumijeva da banke trebaju razviti planove kako bi osigurale pravovremenu i dosljednu komunikaciju s dionicima, što je ključno za provedbu sanacijske strategije i upravljanje krizom.

I konačna dimenzija je odvojivost i restrukturiranje što znači da struktura i složenost banaka ne smiju biti prepreka provedbi sanacijske strategije. Banke trebaju biti organizirane na način koji omogućava brzo i učinkovito restrukturiranje ako je potrebno, čime se podržavaju sanacijski ciljevi.

Ove dimenzije zajedno omogućuju sveobuhvatnu procjenu sposobnosti banke da izdrži i odgovori na krizne situacije bez ugrožavanja financijske stabilnosti.

Koji su prioriteti Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) za banke u 2024. i kako oni utječu na njihove operativne zahtjeve i troškove?
SRB je za 2024. godinu postavio pet ključnih područja koja banke trebaju prioritetno adresirati, a koja povećavaju regulatorne zahtjeve i operativno opterećenje. Primjerice, banke će trebati dodijeliti dodatne resurse za upravljanje odnosima sa sanacijskim tijelima, uključujući organizaciju radionica, pripremu izvješća i raznih drugih dokumenata, što vodi do većih troškova za bankarsku industriju ali i većoj otpornosti.

Detaljnije, tih pet ključnih područja koje je postavio SRB uključuju nastavak provedbe plana rada za 2023. da nastave ispunjavati zahtjeve iz prethodnih ciklusa sanacije, s fokusom na strategije odvojivosti, prijenosa i reorganizacije poslovanja.

Banke trebaju testirati svoje MIS sustave do kraja 2024. kako bi dokazale operativnu spremnost za agregiranje podataka o vrednovanju. Izvješća o rezultatima moraju biti podnesena internom sanacijskom timu (Internal Resolution Teams, IRT). Također, banke trebaju razviti transferne priručnike koji će detaljno opisati kapacitet za provedbu strategija odvojivosti, uključujući upravljanje, rokove i komunikaciju.

SRB i ESB su zajednički razvili template za likvidnost koji se također koristi u planiranju sanacije i u kriznim situacijama. Kao i 2023. godine, i u 2024. godini provodit će se vježbe prikupljanja podataka o likvidnosti. Naknadno, banke trebaju dostaviti samoprocjenu u kojoj će opisati prepreke s kojima su se suočile i korektivne radnje koje treba poduzeti.

Banke će razviti priručnike za sanaciju koji su u skladu s Operativnim smjernicama SRB-a i provesti vježbe testiranja s fokusom na MIS sposobnosti, strategiju komunikacije i izvršenje bail-ina. Ti prioriteti zahtijevaju dodatne resurse za upravljanje odnosima sa sanacijskim tijelima i provođenje potrebnih aktivnosti, što povećava operativne troškove banaka.