Cijene plina u Europskoj uniji su ovih dana dosegle svoj 13-godišnji maksimum, a europski analitičari se boje da bi geopolitička koškanja na relaciji Rusija – Zapad mogla dodatno poremetiti opskrbu i dići cijenu.

Kako analizira Financial Times, cijena je skočila prvenstveno zbog povećane potražnje za plinom u Europi uslijed oporavka industrije od korona krize te sve strožih energetskih mjera zbog kojih mnoge termoelektrane prelaze s ugljena na plin.

S druge strane, Rusija, procjenjuju britanski energetski analitičari, ne želi povećati isporuku plina Zapadu kroz postojeće plinovode kroz Ukrajinu već najavljuje da će to napraviti s finalizacijom Sjevernog toga 2 koji bi trebao biti završen do rujna.

Oporavak od pandemija

Hrvatski energetski analitičar i profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, Igor Dekanić, smatra da je povećana cijena plina više uvjetovana tržišnim nego geopolitičkim razlozima.

“Europa se oporavlja od pandemije korone, a energent je takva roba da već i sama najava oporavka i povećane potražnje dovodi do rasta cijena. Ne očekujem da bi geopolitika mogla igrati neku značjanu ulogu, osim verbalnog prepucavanja, u svemu tome jer koliko s jedne strane EU treba ruski plin, toliko i Rusija treba devize od od izvoza toga plina”, kaže Dekanić.

Dodaje da ne očekuje da bi moglo biti nekih ozbiljnijih problema i kašnjenja oko zavšretka Sjevernog toka 2 jer je čitavi projekt usklađen s energetskom regulativom EU, a čemu se prilagodio i Gazprom. Istovremeno, navodi, u projekt su, uz Ruse, uključene velike tvrtke iz Njemačke, Francuske i Nizozemske te da je teško očekivati da bi se postojeća američka administracija na čelu s predsjednikom Joe Bidenom išla zbog toga ozbiljnije konfrotirati sa svojim ključnim europskim saveznicima.

Na istom tragu je i energetski analitičar te bivši ministar i direktor Ine, Davor Štern, ali koji ipak smatra da bi neka eskalacija političkih i vojnih dimenzija mogla poremetiti situaciju na tržištu.

“Činjenica je da Rusi više ne računaju na plinovode kroz Ukrajinu od ta zemlja ima velike financijske koristi. No, situacija poput ovotjednog incidenta kad je navodno na britansku fregatu otvorena vatra s ruskih položaja na Krimu i Crnom moru, mogle bi dovesti do eskalacije koja bi se onda teško kontrolirala”, ističe Štern.

Važnost diverzifikacije

Oba analitičara se slažu da ovaj rast cijena ne bi trebao imati trenutnih efekata na hrvatsko tržište plina i gospodarstvo generalno. “Ovaj rast cijena plina na tržištu, a posebice ako se nastavi, će biti pravi test za hrvatski LNG terminal na Krku.

Vidjeti ćemo kako će se kretati razlika u cijeni plina između onog iz ruskih plinovoda i ovog u LNG-u, no činjenica je da se tek sada vidi koliko je ovaj projekt diverzifikacije bio važan za našu zemlju i čitavu EU. Činjenica je da trenutnih efekata rasta cijena plina u Hrvatskoj ne bi trebalo biti jer izvan ogrijevne sezone kućanstva malo troše plin, a industrija nam je na niskim granama”, kazao je Štern.

Dekanić pak upozorava da je Hrvatska sve ovisnija o uvozu plina i događanjima na globalnom tržištu. “Mi smo u pretkriznoj 2019. potrošili oko 2,9 milijardi kubika plina, a od toga je dvije milijarde uvoznog s tendencijom rasta.

Domaća proizvodnja se kontinuirano smanjuje, no LNG terminal nam ipak daje sigurnost da ćemo moći vagati koji plin ćemo i kada kupiti”, zaključuje Dekanić.