Iako je energetika barem već stoljeće strateška grana globalnog gospodarskog razvoja, zelena tranzicija i rat u Ukrajini su gotovo iz temelja promijenili neke postulate koji su vrijedili zadnjih desetljeća. U zadnjih godinu dana cijene energije, posebice plina i nafte, otišle su u nebo, te je potpuno poremećeno energetsko tržište.

Same energetske kompanije, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, ostvaruju rekordne prihode i dobiti, a s druge strane države se trude raznim intervencijama i subvencijama omogućiti da njihovi građani i gospodarstvo imaju priuštive cijene. Možda ovu praksu najbolje pokazuje upravo hrvatski primjer gdje je Vlada na svojoj nedavnoj sjednici odlučila spasiti HEP, koji je u probleme došao upravo zbog Vladine direktive da mora energiju koju na tržištu kupuje po burzovnim cijenama prodavati po reguliranim, s enormnih 900 milijuna eura.

Naravno, jasno je da Vlada nemo svoj “vlastiti” novac nego su to euri svih hrvatskih građana poreznih obveznika. Stoga je pitanje energetike i njezinog razvoja, prije svega energetske samodostatnosti, stvar nacionalne sigurnosti i više nego što je to nabavka borbenih zrakoplova Rafale ili potencijalna narudžba tenkova i oklopnjaka.

Samo 36 odobrenja

Iako je zbog značajnog udjela električne energije koju dobivamo iz starih hidroelektrana, kao i značajnog udjela građana koji koriste drva/biomasu za grijanje, Hrvatska u gotovo svim statistikama pri vrhu EU po korištenju obnovljivih izvora energije, činjenica je da je u zadnjih desetak godina razvijeno vrlo malo ikakvih energetskih projekata. To je posebno zabrinjavajuće zbog rokova i novca koje nam je na raspolaganju stavila EU putem svojeg programa Otpornosti i obnove i gdje bi Hrvatska mogla ostati bez stotina milijuna eura bespovratnih sredstava.

Kako ističu iz Udruženja Obnovljivih izvora energije Hrvatske pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (OIE HGK), za program potpore OIE za razdoblje 2021.-2023. zaprimljeno je 216 zahtjeva za kapacitete od čak 6000 MW, a obrađeno je svega 69 zahtjeva od čega njih 36 pozitivno. Iako su i u OIE HGK svjesni da je veliki dio podnesenih zahtjeva nerealan i nepotpun, svejedno smatraju da bi za barem 2000 MW moglo i trebalo biti riješeno i odobreno. Posebno jer je za to osigurano 783 milijuna eura iz EU fondova.

“Obnovljivci” upozoravaju da već sedam godina investitori čekaju na donošenje zakonskih propisa koji bi regulirali razvoj projekata obnovljivih izvora energije, a niti s novim zakonima iz 2021. sektor obnovljivaca nije dobio potreban regulatorni okvir. Naime, svi rokovi za donošenje podzakonskih akata predviđenih tim zakonima probijeni su.

”Ako do kraja 2023. godine realiziramo mizernih 100 MW novih kapaciteta obnovljivih izvora energije, uglavnom će se raditi o solarima, možemo biti prezadovoljni”, upozoravaju iz HGK te pozivaju na hitno donošenje Lex OIE, koji bi objedinio na jednom mjestu svu regulativu investiranja u obnovljive izvore energije, a isto tako i formiranje Radne skupine, po uzoru na nedavno poduzete korake nakon trogodišnjeg zastoja obnove od potresa, a koja bi ekspeditivno rješavala sve pristigle zahtjeve.

Zbog toga su u HGK napravili i nedavno predstavili Position Paper u kojem su navedene najznačajnije prepreke u administrativnim postupcima pripreme i razvoja projekata OIE. Kao najvažnije su navedeni zakonodavni okvir, neusklađenost propisa, priključenje na elektroenergetsku mrežu, prostorno planiranje i utjecaj na okoliš i prirodu. Kao ključni razlog dodatnog usporavanja razvoja sektora navode nedonošenje većeg broja podzakonskih akata.

Treba nam hitno djelovanje

”Uredba kojom treba definirati način dodjele energetskog odobrenja (EO), kao prvog i najvažnijeg dokumenta za pokretanje razvoja projekta OIE, pravila o priključivanju na prijenosnu mrežu, pravila o priključenju na distribucijsku mrežu, mrežna pravila te naknada za priključenje na elektroenergetsku mrežu podzakonski su akti čije donošenje kasni od 155 do 430 dana”, kaže Marija Šćulac Domac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK. Aljoša Pleić, zamjenik predsjednika Udruženja OIE HGK, istaknuo je da trenutačna energetska kriza zahtijeva hitno djelovanje kako bi se ubrzalo uvođenje obnovljivih izvora energije.

”Na razini Europske unije u posljednjih godinu dana se intenzivno radi na smanjenju dugotrajnih i složenih administrativnih postupaka koji su prepreka brzom i opsežnom ulaganju u obnovljive izvore energije i povezanu infrastrukturu, a mi u Hrvatskoj još nemamo niti potrebne propise kako bi se uopće moglo ulagati. Svi projekti su zaustavljeni jer nema potrebnih propisa”, kazao je Pleić.

Iz Udruženja naglašavaju da iako su izrađena, Pravila o priključenju na prijenosnu mrežu i Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu već nekoliko mjeseci čekaju suglasnost HERA-e i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Uredba kojom se trebaju definirati natječaji za energetska odobrenja, ključni dokument, bez kojeg investitor ne može uopće krenuti u razvoj projekta, kasni 384 dana.

Prije gotovo pet mjeseci, navode, HERA je trebala donijeti cijenu priključenja na mrežu. Bez poznavanje te brojke, nemoguće je planirati investicije, jer priključenje na mrežu čini značajan udio u trošku razvoja projekta. Isto tako, čeka se i na izmjene Uredbe o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija.

Ivo Čović, predsjednik Udruženja OIE HGK, koji i sam već 10-ak godina razvija jedna OIE projekt u Dalmaciji, navodi da su novi projekti potpuno zaustavljeni stupanjem na snagu novog Zakona o tržištu električne energije. “Čak i na privatnim zemljištima nije moguće razvijati projekte, dok se ne donese spomenuta Uredba. Izgubljeno je jako puno vremena na čekanje propisa, i to u godini kada bi pitanje energetske neovisnosti trebalo biti stavljeno na vrh liste prioriteta.

Umjesto da uvozi skupu električnu energiju, Hrvatska bi ju, zahvaljujući velikim potencijalima obnovljivih izvora kojima raspolaže, mogla izvoziti te smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima”, navodi Čović, trenutno na poziciji direktora Končar – Obnovljivih izvora energije, a svojedobno je bio i predsjednik Uprave HEP-a.

Hrvati svjesni ozbiljnosti situacije

Hrvatska je iz Mađarske u osam mjeseci uvezla električnu energiju u vrijednosti 592 milijuna eura, dok je HEP samo u šest mjeseci potrošio 345 milijuna eura više zbog rasta cijena električne energije za 255 posto. Ivan Strunje, član Vijeća Udruženja OIE, pojašnjava da se za 600 milijuna eura moglo izgraditi 600 MW novih OIE postrojenja. Za usporedbu, navodi, Hrvatska danas ima samo 140 MW instalirane snage svih sunčanih elektrana. Umjesto da je taj novac uložen u desetke sunčanih elektrana koje će dugoročno omogućiti proizvodnju električne energije, on se nepovratno potrošio, navodi Strunje.

Odluka o gotovo milijardu eura upumpavanja u, ne svojom krivnjom, posrnuli HEP, i nije izazvao previše bure u javnosti što svjedoči da su Hrvati manje ili više svjesni ozbiljnosti situacije. Analiza norveške tvrtka Statkraft, koja je najveći europski proizvođač obnovljive energije, zaključuje da su građani Hrvatske svjesni problematike vezane uz opskrbu energijom te ih 75% želi vidjeti pojačane napore na području obnovljivih izvora energije.

Suočeni s problematikom opskrbe energijom i rastućih cijena, ispitanici u Hrvatskoj u velikoj su većini rekli da značajno širenje proizvodnih kapaciteta u području obnovljivih izvora energije mora postati prioritet. Građani Hrvatske pretežito se slažu s pozitivno intoniranim izjavama vezanim uz obnovljive izvore energije – asociraju je s čistoćom (39%), rješenjem problema klimatskih promjena (37%), sigurnim izvorom energije (35%) i dobrim ulaganjem u budućnost zajednice (24%).

Uglavnom suglasni

”Ukupno gledano, većina hrvatskih građana ne bi imala ništa protiv izgradnje vjetroelektrane u svojoj blizini: 52% njih podržalo bi projekt i na njega bi gledali pozitivno, dok sljedećih 33% ispitanih nema niti pozitivno niti negativno mišljenje o tome kako bi reagirali na prijedlog izgradnje vjetroelektrane u krugu od pet kilometara od svojeg prebivališta.

U konačnici se tako može zaključiti kako je 85% ispitanih načelno suglasno s izgradnjom vjetroelektrana na svojem području. U drugim zemljama ovaj se ukupni postotak također kreće između 80 (Francuska, Španjolska) i 92 posto (Italija)”, naglašavaju iz Statkrafta.

Podrška izgradnji solarnih elektrana na nešto je višoj razini: 63% hrvatskih građana podržalo bi izgradnju solarne elektrane u krugu od pet kilometara od svoje kuće ili stana, što je ujedno i najviši postotak direktne podrške u svim zemljama uključenim u istraživanje. Sljedećih 27% građana nije imalo niti pozitivno niti negativno mišljenje, što u konačnici čini ukupni postotak od 90% građana koji bi bili suglasni s projektom izgradnje solarne elektrane.

Za razliku od tehnologija proizvodnje struje iz energije vjetra i sunca, hrvatski građani imaju najslabije definirano mišljenje o tehnologiji zelenog vodika – 33% ispitanih nema formirano mišljenje dok se u ostalim slučajevima pretežito slažu s pozitivnim izjavama vezanim uz ovu tehnologiju, no i dalje u nešto manjoj mjeri nego u slučaju energije vjetra i sunca.