Tehnix je vodeća hrvatska, ali i regionalna kompanija u proizvodnji industrijskih tehnoloških rješenja na polju ekologije.

Tvrtka izvozi veliki postotak svojih proizvoda, a sa svojom najnovijom tehnologijom – MBO-T, još uvijek čeka prvi angažman u Hrvatskoj. O planovima Tehnixa govori osnvač kompanije Đuro Horvat.

Tehnix je nacionalni i regionalni lider u sektoru ekološke industrije, no dosad u Hrvatskoj niste uspjeli implementirati svoju tehnologiju zbrinjavanja komunalnog otpada. Zašto?
Nažalost, od pedesetak postrojenja ovog tipa koje smo dosad pustili u pogon nijedno nije u našoj domovini. To nas izuzetno žalosti, ali ne radi toga što nemamo posla, već zato što nam je teško shvatljivo kako u Hrvatskoj nije prepoznato da je lokalna tvrtka razvila vlastitu tehnologiju koja je apsolutni svjetski vrh.  Mi smo sada u apsurdnoj situaciji da sklapamo milijunske poslove za isporuku naših postrojenja u strane države, zainteresirani kupci dolaze kod nas na pregovore ovdje u Hrvatsku, no kad žele razgledati postrojenje vodimo ih u Bosnu i Hercegovinu ili u Rumunjsku. 

Po čemu je to vaša tehnologija toliko superiorna? 
Naša MBO-T tehnologija je 'zero waste' rješenje. Pojednostavljeno rečeno, radi se o tvornici u koju na jednoj strani ulazi mješani komunalni otpad, a na drugoj izlazi 8 vrsta recikliranih korisnih sirovina, kompost i tzv. gorivo iz otpada RDF. Dakle, eliminira se potreba za daljnjim deponijem otpada, dobivaju korisne sirovine, a sve to u zatvorenom procesu, bez ikakvih štetnih utjecaja na okoliš, uz rekordno nisku potrošnju energije, te iznimno nisku cijenu investicije.  

O kolikoj se investiciji radi?
Postoji više tipskih tvornica, no ona najveća – kapaciteta od 20 tona otpada po satu – košta 5,65 milijuna eura. Odgovorno tvrdim da bi četiri takve tvornice, strateški raspoređene na lokacijama na Jakuševcu, u Podsusedu i u Sesvetama bile dugoročno rješenje za sve zagrebačke probleme s otpadom. Slično vrijedi i za sve ostale gradove, no problem je što je nacionalna strategija gospodarenja otpadom odredila da se grade županijski i regionalni centri za gospodarenje otpadom.

Ne slažete se s time?
Gledajte, ta strategija je izrađena prije mnogo godina, a u međuvremenu su stvari promijenile, neke smo stvari naučili, razvile su se neke nove tehnologije. Zašto i dalje inzistirati na nečemu što više nije aktualno? Što se tih regionalnih centara gospodarenja otpadom tiče, s njima postoje dva problema. Prvi je taj što je evidentno da se radi o golemim troškovima, milijardama kuna koji će u njih biti potrošeni. Kako to opravdati, a s druge strane postoji naša MBO-T tehnologija koja vam kroz vrijednost recikliranih sirovina i goriva iz otpada garantira povrat investicije u pet godina. Drugi problem je logistički. Regionalni i županijski centri često pokrivaju veliko područje i nalažu transport otpada, što iz  više razloga nije dobro rješenje. Uostalom, svi europski trendovi idu u smjeru zbrinjavanja otpada što bliže mjestu gdje je nastao. Dakle, to nije dobro, odnosno bilo je dobro nekoć dok nismo imali bolje. Ne govorim to zato što lobiram za svoj posao – u konačnici na regionalnom centru Marišćina Tehnix isporučuje gotovo cjelokupnu opremu, osim one za obradu otpada – već zato što na ovaj način nećemo naći rješenja za probleme koje imamo.

U Hrvatskoj je prije dva mjeseca uvedena obveza uvođenja sustava primarne slekcije otpada. Kako ocjenjujete taj proces?
Primarna selekcija tek je prvi stadij procesa gospodarenja komunalnim otpadom, no  važniji je onaj zadnji stadij – ono što dobijemo iz cijelog sustava. Po mom mišljenju primarna selekcija je bitna iz perspektive podizanja javne svijesti o ekologiji, važnosti gospodarenja otpadom i recikliranju. U tehnološkom smislu primarna selekcija je potpuno nepotrebna. Naše MBO-T postrojenje koncipirano je tako da iz miješanog otpada, bz ikakve prethodne selekcije, vrši reciklažu. Dakle, zašto biste uvodili izdvojeno prikupljanje, što zahtijeva znatna ulaganja, ali i logističke probleme – gdje smjestiti sve te kante i spremnike? – ako za to nema potrebe.

No neki eksperti tvrde kako miješanje s drugim sortama otpada, npr. biootpadom, smanjuje kvalitetu recikliranih sirovina, naročito papira?
To je možda u načelu točno, no naš patentirani sustav izdvajanja sirovina rezultira minimalnim onečišćenjem. Dokaz toga je da se sirovina iz naših već instaliranih tvornica u regiji najnormalnije prodaju na burzama. Prema tome, lako je provjeriti postignute cijene i temeljem toga se uvjeriti kako je kvaliteta recikliranih sirovina na najvišoj mogućoj razini.

Puno se govori i o problemima s plasmanom goriva iz otpada (RDF)?
Nema tu problema s plasmanom, samo je kod nas to tržište još u povojima. Gorivo iz otpada sasvim je uobičajeni nadomjestak za fosilna goriva u svim razvijenim europskim zemljama. Ljudi kod nas još uvijek pogrešno smatraju kako je to otpad. Radi se o nereciklabilnoj komponenti otpada, koja mora zadovoljiti rigorozne kriterije da bi mogla biti termički obrađena i korištena kao gorivo. Najpovoljnija industrija za korištenje RDF-a je cementna industrija, jer se tamo pepeo nastao nakon spaljivanja ugradi u sam cement i tako nema potrebe za ikakvim daljnjim zbrinjavanjem, a može se koristiti u toplanama ili za proizvodnju struje.

Koliko otpada u posjeku završi u RDF-u?
Naše postrojenje konstruirano je tako da se otprilike 30 posto ukupnog volumena komunalnog otpada reciklira putem sekundarne sirovine, daljnjih 30-tak posto biokomponente završi u kompostu, dok 40 posto ide u RDF. To je apsolutno svjetski standard, samo što naše postrojenja ima još i neke specifičnosti, npr. jedini smo koji nudimo automatsko šrediranje i baliranje RDF-a. Općenito, ovakvo postrojenje – tipska tvornica s integriranom zaštitom za vodu, zrak i tlo, te solarnom elektranom u koju se instalira MBO-T postrojenje apsolutni je svjetski novitet.

Spomenuli ste naručitelje iz svijeta. S kim trenutno pregovarate?
U ovom trenutku imamo što potpisane, što u pregovorima, ugovore vrijedne oko 100 milijuna eura. U Ukrajini smo sklopili ugovor vrijedan 20 milijuna eura, a u Gani isporučujemo dvije tvornice za 11 milijuna, a pregovaramo o drugom ugovoru vrijednom 50 milijuna. Također, uskoro ćemo isporučiti u Srbiji, a bilježimo izniman interes iz zaljevskih zemalja. Uvjeren sam kako je to tek početak. MBO-T tehnologija je kruna našeg 20-godišnjeg rada u Tehnixu, 10 milijuna eura uloženih u razvoj i čak 45 vlastitih patenata ugrađenih u naše proizvode. 

Moramo poštovati svoje

Što ako ipak vaša tehnologija ne bude prepoznata u Hrvatskoj?

Ne vjerujem da će se to dogoditi. Mi smo ipak hrvatska tvrtka, zapošljavamo 300 radnika i još 200 kooperanata, plaćamo poreze, uredno poslujemo. Imamo vrhunski proizvod, reference, iskustvo i znanje. Čak 85 posto svojih proizvoda prodajemo u izvozu, no prvenstveno želimo sudjelovati u rješavanju hrvatskih problema. Ne tražimo da nam se nešto pokloni, no nećemo prihvatiti da nas se ignorira. Činjenica jest da je Hrvatska industrijski siromašna zemlja, a dio razloga za to je i što ne poštujemo svoje. To u budućnosti želimo promijeniti.