U kutinskoj Petrokemiji prema zadnjim informacijama ponovno je pomaknut planirani početak pokretanja proizvodnje – s 5. kolovoza, kako se čini, prebačen je na 19. kolovoza, a kao s paljenjem pogona jednako nejasna slika ostaje i oko vlasničkih odnosa.

Na skupštini dioničara koja je zakazana za danas, ako je suditi po dnevnom redu iz poziva Uprave, ne očekuje se da će se raščistiti kaos koji je nastao u odnosima između dva glavna dioničara, turskog Yildirima i države.

Predstavnici dioničara glasat će standardno o financijskom izvješću i razrješnicama Upravi i Nadzornom odboru, s tim da turska grupacija predlaže i zamjenu svoja dva člana u NO-u. No, točka o proljetos provedenoj dokapitalizaciji, kojom bi se udjel države s postojećih 45 spustio na 20-ak posto, nije na dnevnom redu.

Protuprijedlog na skupštini?
Ostaje, naravno, opcija da se i na samoj skupštini iznese protuprijedlog. Bilo da se to dogodi ili ne, dobit će se signal u kojoj su fazi dogovor i države i Yildirima oko budućih vlasničkih odnosa. Svi upućeni uvjeravaju da se na ovoj skupštini neće ništa povijesno dogoditi, te da će se čekati sazivanje nove skupštine za potvrde promjene odnosa glavnih dioničara.

Činjenica je, pak, da je s aspekta Yildirima dokapitalizacija gotova priča. Jasno je to i iz Petrokemijinog godišnjeg financijskog izvješća za 2023., o kojemu će se glasati, a u kojemu Yildirimova Uprava konstatira da je u “u trenutku sastavljanja izvještaja proces dokapitalizacije uspješno završio uplatom 128,9 milijuna eura na ime povećanja temeljnog kapitala i 3,5 milijuna eura uplaćeno je u rezerve kapitala”.

No, država zauzima drugačiji stav, što potvrđuju i konstantne poruke premijera i ministara kako dokapitalizacija nije zaključena i upisana u sudski registar, te se još vode pregovori s turskim suvlasnikom Petrokemije.

“Sam proces dokapitalizacije još traje, a usporedno s njim vrše se pregovori o novom modelu korporativnog upravljanja u kojem sudjeluju predstavnici Ministarstva gospodarstva”, zadnja je poruka koju je Vlada krajem srpnja uputila saborskim zastupnicima odgovarajući i odbijajući interpelaciju o postupanju u sektoru energetike i proizvodnje mineralnih gnojiva.

Iz toga je prvi put službeno potvrđeno da Vlada propušteno stjecanje kontrolnog paketa u Petrokemiji namjerava popraviti aneksom međudioničarskog ugovora i regulirati status države ne kroz ulaganja, nego ugovaranje prava neovisno o veličini vlasničkog udjela.

Kako ti pregovori teku i u kojoj su fazi, nema niti neslužbenih informacija, tek se čuje da hrvatska strana intenzivno priprema s odvjetnicima prijedlog s kojim će ići pred Yildirim, s kojim su početni razgovori već obavljeni. Spominje se kako bi država svakako nastojala osigurati da u Upravi dobije jednog člana (što trenutačno s 45% glasova nema), te dva člana u NO-u (toliko ima i sada).

Pravnici specijalizirani za trgovačko pravo kažu da je važno precizno utvrditi pozicije i iznad svega osigurati pravo veta na važne statusne promjene. Jedan član uprave ne znači puno ako u ključnim situacijama nema ovlast preglasavanja. Važno je i da država zadrži postojeći status Petrokemije kao dioničkog društva i osigura da ga se ne transformira u doo.

Negativna financijska slika
Više sugovornika suglasno je da će Turci biti težak pregovarač, jer su do sada jasno davali do znanja da žele biti jedini dioničar, i dosadašnji rad pokazuje da žele biti neovisni i bez obveze podnošenja raporta o svojim potezima, a svoja glasačka prava branit će tvrdnjom da žele steći onoliko glasačkih prava koliko im je osigurao uplaćeni iznos u procesu dokapitalizacije, koji je proveden prema zakonskim okvirima i odluci Skupštine Petrokemije iz ožujka 2024.

Problem je i kojom dinamikom će se odvijati razgovori kojima će Yildirim nastojati zadržati svoju izborenu poziciju u budućoj vlasničkoj strukturi, a država s druge strane korigirati svoje pogreške i doseći kroz ugovor prava koja bi imala s kontrolnim paketom. Inercija koja je zasad prisutna neće ići na ruku kutinskom proizvođaču, koji de facto još od jeseni ne proizvodi.

Iz financijskog izvješća vidljivo je da je još u prošloj godini, u kojoj je bilo daleko više poslovnih aktivnosti nego u ovoj, konsolidirani prihodi pali s 263 milijuna eura iz 2022. na 100 milijuna eura, a gubitak je prešao 63 milijuna eura.

Još negativnija slika nazire se iz nefinancijskog izvješća kojeg je Uprava objavila na kompanijskim stranicama. Načelno ocjenjuju položaj Petrokemije na domaćem tržištu stabilnim, iako pod sve većim pritiskom konkurencije iz EU, te iz istočnih zemalja, no, brojke govore nešto drugačije. Prije 2021. Petrokemija je, kako i sami navode, na hrvatskom tržištu pokrivala između 65 i 70% potreba, u 2022., zbog prekida vlastite proizvodnje pada na 32%, da bi prošle godine njezin tržišni udio bio oko 30%.

Udjel bi, kako kažu, bio još i niži u 2022. da se tvrtka, u uvjetima previsokih cijena plina koje su činile njezinu proizvodnju neisplativom, nije odlučila na trading, te se održava primarno zahvaljujući distribuciji mineralnih gnojiva, no radi problema reeksporta trgovačke robe smanjen je bio izvoz u Sloveniju, BiH i Srbiju.

Kako posluje u ovoj godini, teško je doći do informacija, čak i najkomunikativniji, predstavnik radnika Željko Klaus kaže da nema detaljan uvid, te je uvjeren da su u dosadašnjem dijelu godine brojke slabije nego lani. Za njega je čudno i zašto tvrtka ne trguje emisijskim jedinicama CO2, što je u vrijeme prekida proizvodnje prije dolaska Yildirima uvelike održalo prihode i Petrokemiji osiguralo čak pozitivno poslovanje s dobiti od 10 milijuna eura.