Jedina zdravstvena profesija u kojoj, za razliku od liječnika i medicinskih sestara, nema manjka ponude jesu stomatolozi. Stomatologija je istodobno jedina medicinska djelatnost u kojoj dominira privatna praksa i većinu troškova plaćaju sami pacijenti. Štoviše, u zubarstvu vrlo se rijetko mogu čuti pritužbe na kvalitetu usluga i korupciju, što pokazuje da tržišni mehanizam može efikasno djelovati i na području nekih zdravstvenih usluga, te da veće oslanjanje na tržište može smanjiti i možda čak ukloniti neuspjeh države u zdravstvu. To je primijetio Dubravko Mihaljek, viši ekonomist u Monetarnom i ekonomskom odjelu Banke za međunarodna plaćanja u Baselu, u svom radu objavljenom nedavno u izdanju Instituta za javne financije pod nazivom “Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: izazovi sudjelovanja”.

Specijalista 15 posto
Stomatologija se, uz ginekologiju, kao privatna djelatnost razvila i prije nego što je u Hrvatskoj zaživjela tržišna ekonomija, a izmjenama zakona i uvođenjem novih oblika vlasništva do danas je došlo do toga da postoje čak četiri vrste stomatološke prakse – čisti privatnici, privatnici izvan prostora domova zdravlja, ali s ugovorom s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, zakupci domova zdravlja te djelatnici u javnim službama (domovima zdravlja, bolnicama, poliklinikama, klinikama, fakultetima ili u vojsci). Prema registru Hrvatske stomatološke komore u našoj zemlji ima ukupno 3942 aktivnih stomatologa, od čega 85 posto općih stomatologa i 15 posto specijalista. Po statusu zaposlenja 7 posto su zaposlenici u javnoj ili državnoj službi, 10% zaposlenici kod privatnika, a 73% ima privatnu praksu. Pritom čistu privatnu praksu bez ugovora s HZZO-om ima 24% stomatologa, dok su ostali zakupci ili privatnici s ugovorom. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti ugovor s HZZO-om imaju 904 ordinacija, od čega njih samo 14% (268) kao zaposlenici domova zdravlja, dok su 63% zakupci prostora domova zdravlja, a 23% privatnici u vlastitom prostoru s ugovorom s HZZO-om. Zubari koji rade u domovima zdravlja imaju prosječno 1744 opredijeljenih osiguranika, dok privatnici imaju prosječno 1992 osiguranika. Zlobnici će kazati da su u domovima zdravlja ostali neradnici, dok se pravi zubari bacaju na tržište jer tamo samo kvaliteta može preživjeti. No situacija ni izdaleka nije crno-bijela, pogotovo ako se uzmu u obzir uvjeti koji vladaju u hrvatskom sustavu zdravstva, odnosno sve teškoće koje proizlaze i iz suradnje s HZZO-om, odnosno ovisnosti o (siromašnom) sustavu. Prednosti doma zdravlja su sigurna fiksna plaća koja ne ovisi o obavljenom poslu niti o broju pacijenata, odnosno glavarini. Jedan od nedostataka je da zaposlenici nemaju mogućnost dodatne zarade, barem ne na legalan način. Prednosti zakupaca i privatnika s ugovorom s HZZO-om su mogućnost legalne dodatne zarade izdavanjem računa za obavljanje privatnih usluga, uz sigurnu glavarinu koja ovisi o broju pacijenata. Konačno, prednost čiste privatne prakse bez ugovora s fondom odabir je pacijenata bolje platežne moći za koje ste sigurni da će vam platiti uslugu, a kvaliteta rada jedini je mamac. Nedostatak je financijska nesigurnost, a svaka naplaćena kuna mora se odraditi, kao uostalom i u svakom poduzetničkom projektu.

Velike razlike
Velike razlike u načinu i uvjetima obavljanja prakse, sasvim logično, razjedinile su struku u kojoj već godinama jedni druge optužuju da su povlašteni. Izjednačavanje prava i obveza svih stomatologa stoga je prvi zadatak stomatološke komore u kojeg se zaklinje svaki predsjednik, no dosad to nije nikom pošlo za rukom. Dakako, stomatolozi koji nisu zaposlenici domova zdravlja ili zakupci u njihovim prostorima u prednosti su pred stomatolozima koji praksu obavljaju u prostoru izvan doma zdravlja jer u startu nisu morali ulaziti u kredite da bi opremili ordinaciju. To je glavna zamjerka koju stomatolozi u vlastitom prostoru predbacuju zakupcima u domovima zdravlja i stomatolozima u javnim službama. Privatna praksa stvara veću odgovornost za skrb o pacijentu jer nezadovoljni pacijent uvijek može potražiti konkurenciju odnoseći sa sobom i iznos svoje glavarine ili (kod čistog privatnika) smanjuje prihod ordinacije.

U Hrvatskoj do 9, u Švicarskoj do sto tisuća kuna

Prosječna plaća ugovornog stomatologa u domu zdravlja u Hrvatskoj je u rasponu od šest do devet tisuća kuna mjesečno, ovisno o godinama radnoga staža. To je više nego kod stomatologa u javnom sektoru u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Litvi, Letoniji (Latviji) i Češkoj, no znatno manja nego u ostalim razvijenim europskim državama. Prema podatcima Komore, stomatolozi u javnim službama u Njemačkoj zarađuju oko 30 tisuća kuna, u Sloveniji od sedam do dvanaest tisuća, a u Švicarskoj mogu dosegnuti mjesečnu plaću od čak stotinjak tisuća kuna.