Iako je Hrvatska formalno uskladila Zakon o prijevozu u cestovnom prometu s EU, nisu zaživjela i ključna rješenja kojima se trebao aktivirati novi model cestovnog prijevoza, a to su definiranje i potpisivanje ugovora o javnoj usluzi te pojednostavljenje i ubrzanje procesa usklađivanja mreže linija. To dovodi do neizvjesnosti poslovanja prijevoznika u cestovnom prometu te narušavanja dostupnosti cestovnog prijevoza u dijelovima zemlje, rečeno je su na konferenciji “Spojena Hrvatska” u organizaciji HUP-Udruge prometa. Prema podacima prijevoznika, 80% javnog linijskog prijevoza u RH odvija se na županijskim i međužupanijskim linijama do 100 kilometara, na tim se linijama prevozi oko 200.000 ljudi svakog dana, a prijevoznici na tim linijama naprave godišnje čak 61,5 milijuna kilometara godišnje. Većinom se radi o prometu u rubnim i ruralnim dijelovima Hrvatske bez alternativnog oblika javnog prijevoza te je čak 80% njih nerentabilno. Rentabilne linije su u pravilu one koje povezuju udaljenija urbana središta, sezonske linije prema moru i međunarodne linije.

Na Fakultetu prometnih znanosti (FPZ) pojašnjavaju da je Hrvatska zemlja s niskom gustoćom naseljenosti (69 stanovnika po km2), oko 30% populacije živi u općinama koje su izvan županijskih središta, a prosječan broj stanovnika po općini je 3000, što predstavlja velik izazov za osiguranje dostupnosti cestovnog prijevoza. Stoga, ističe Marko Šoštarić, dekan FPZ-a, želi li se jednaka dostupnost cestovnog prijevoza za sve, nužno je kvalitetno definiranje nužne mreže linija na razini županija i potpisivanje ugovora o javnoj usluzi.