Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković najavio je uskoro rješenje za prevladavanje razlike između enormno povećanih cijena građevinskih radova, odnosno, materijala i proizvoda u odnosu na ugovorene fiksne cijene u javnoj nabavi nakon 1. listopada 2020., koji je uzet kao deadline kad kreće globalni poremećaj.

Vladin manevar
Kako je i naručiteljima i izvođačima ovo već dugo sve veći uteg u poslovanju, rješavanje ovog problema dočekano je s olakšanjem, ali ne bez pitanja kad će se sklapati aneksi.

Vlada je prije pola godine dala okvir za izlaz iz situacije – na sjednici 30. rujna 2021. donijela je Zaključak o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda, pa je potom pri Butkovićevom resoru osnovana Radna skupina za izradu metodologije i pravne podloge za eskalaciju cijena građevinskih radova.

Cilj je pronalazak pravnih mogućnosti smanjenja utvrđenih izazova i rizika nastalih uslijed poremećaja cijena u građevinskom sektoru.

Od siječnja tako radi širi tim koji uz predstavnike ovog resora i Ministarstva gospodarstva, uključuje i one Hrvatskih cesta., HŽ Infrastrukture, HAC-a, Hrvatskih voda, HGK, Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, HUP-a i DZS-a.

“Radna skupina trebala bi izraditi metodologiju, koja je pri kraju, a koja bi trebala indeksacijom na tržištu definirati tu razliku koja će se trebati pokriti od strane države”, pojasnio je Butković.

Radna skupina ima dva zadatka. Prvi je izrada Metodologije priznanja razlike u cijeni na temelju ugovora o građenju u slučajevima porasta cijena pojedinih građevinskih materijala i proizvoda, dok se u izradi Mišljenja bave mogućnostima primjene Metodologije kao dozvoljene izmjene sklopljenih ugovora o javnoj nabavi.

Kako navode u odgovoru na naš upit, ovaj dokument u svom pravnom dijelu u osnovi daje mišljenje na pravo izvođača radova na korekciju cijene radova zbog povećanja elemenata od kojih je cijena sastavljena. I to, kažu, s obzirom na primjenu članka 627. Zakona o obveznim odnosima te Zakona o javnoj nabavi u dijelu članaka od 313. do 321., a nastavno na Vladin Zaključak.

Stoga, kako će zapravo taj dokument obvezivati naručitelje, ostaje za vidjeti, jer će se ove aktivnosti pokazati uspješne tek ako već u svibnju, umjesto zastoja radova, krene sklapanje aneksa ugovora. Sukladno navedenome zadatak naručitelja bit će da prihvate zahtjeve izvođača za dodatni novac i sklope anekse ugovora.

Ako se pritom primjeni indeksacija, kao jedina metodologija – bez da se istodobno traži i dokumentiranje, kao dokaz stvarnog povećanja troškova, bit će to dodatni izazov u pogledu raspolaganja javnim novcem.

Smjernice HGK
Za razliku od toga u Smjernicama koje je HGK-a izradila za provedbu Vladinog zaključka, a objavljene su početkom veljače te su podloga za ovaj dokument, predviđene su obje metode istodobno.

Usto kako izlaz svi traže kroz legalno rješenje, za korekciju cijena u dodacima ugovorima bitan alat postaje indeks cijena dominantnih građevinskih materijala koji će HGK uskoro dovršiti te će ga na mjesečnoj razini objavljivati.

Trenutno uspostavljaju metodologiju i indekse kretanja veleprodajnih cijena građevinskog materijala i u kontaktu su s proizvođačima i trgovcima građevinskog materijala s ciljem prikupljanja najnovijih podataka.

Odaziv je odličan, navodi potpredsjednica HGK-a za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj, posebno kod dijela koji vjeruje da će ovo potaknuti prodaju domaćih proizvoda. Tako da će upravo ti indeksi koje Komora priprema, tvrdi, omogućiti naručiteljima provedbu postupaka priznanja razlike u cijeni.

Nova uloga Komore definirana je u novim Uzancama o građenju koje su donesene na kraju 2021., pa dio poznavatelja smatra da je indeks cijena već mogao biti objavljen. No, problem koji je stvorio enormni porast cijena materijala – za naručitelje se otvaraju rizici zbog mogućeg zastoja projekata, a izvođačima rastu troškovi zbog poskupljenja materijala, kod najavljenog rješenja mogao bi dovesti i do žalbi na anekse ugovora.

Izvođači s lani odbijenim ponudama kao nepovoljniji navodno bi se našli u toj situaciji, ako se cijene kroz anekse korigiraju npr. iznad njihove ponude koja je bila viša na osnovu tržišnih cijena, ali je odbijena, što znači škakljivu poziciju u odlučivanju Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabava, a nejasno je kako će na sve reagirati kontrolna tijela u vezi EU sufinanciranja.