Rast cijene nafte i plina potaknut ratnim zbivanjima i sankcijama Rusiji zbog napada na Ukrajinu, nije i jedini udarac koji potresa svjetsko tržište i zabrinjava gospodarstvenike, posebice one u europskim zemljama koje su više oslonjeni na Rusiju.

I cijene aluminija, važne za niz proizvodnji, od automobila, aviona, jahti i brodova, prozora, krovnih i zidnih panela, roleta, do elektroindustrije i industrije ambalaže za hranu i piće, te folija za kućanstvo, dosegle su povijesno visoku razinu.

Na Londonskoj burzi metala proteklih dana tona aluminija vrijedila je 4000 dolara po toni, što je premašilo i raniju rekordnu vrijednost iz veljače, kada se cijena popela na oko 3340 USD.

Prethodne su rekordne vrijednosti zabilježene još 2008., kada je cijena bila oko 3380 dolara. Cijena je, istina, u porastu već dvije godine, no sankcije Moskvi izazvale su “eksploziju”.

Trgovci su zabrinuti zbog opskrbe ruskih proizvođača s područja Crnog mora, a prema informacijama s aluminijskog tržišta, sankcije su potaknule i obustavu isporuka tereta iz Rusije i to baš u vrijeme kada su zalihe aluminija bile niske.

Čak i bez posebnih sankcija za metale, mnogi kupci ruskih sirovina dobrovoljno su prekinuli poslove, jednostavno su odbili kupovati ruski materijal.

Rusija inače proizvodi 6% svjetskog aluminija, tek nešto manje od Kanade, a konkurente ima još u Indiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Za Europu ruska proizvodnja aluminija važan je izvor te sirovine, a zanimljivo je i da Hrvatska ima značajan uvoz s tog tržišta.

Prema posljednjim dostupnim podacima DZS-a, čak 23% ukupnog uvoza iz Rusije u 2020. bio je aluminij, koji je uz naftu ključna roba koju se nabavlja s tog tržišta.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori kažu kako je u Hrvatsku iz Rusije smo u kategoriji aluminija u sirovim oblicima te godine uvezeno 31,5 milijuna tona u vrijednosti od 60 milijuna dolara. Veći uvoz aluminija zabilježen je samo iz Slovenije, iz koje je stiglo 71,5 milijuna tona vrijednosti 137 milijuna USD.

Koliko je snažan cjenovni pritisak za proizvodnju temeljenu na aluminiju HGK ukazuje i podatkom kako je 2020. završena s burzovnom cijenom od 1800 dolara po toni, što, ističu, pokazuje kako ni korona i rast potražnje tijekom prve godine oporavka nisu toliko drastično utjecali na globalno tržište aluminija kao ruski napad na Ukrajinu.

Zasad hrvatske tvrtke napeto prate preslagivanja na svjetskom tržištu i razvoj događanja. U Impol-TLM-u iz Šibenika, kažu kako srećom ne ovise o nabavi s ruskog tržišta, aluminij nabavljaju iz Afrike, te imaju sustav nabave kojim su pokrili potrebe.

No, potraje li ovakva situacija na tržištu, neminovno će se preliti i na cijene proizvoda. U ovom je trenutku, dodaju, nezahvalno govoriti o procjenama daljnjih kretanja, samo se mogu nadati da se rast cijena neće dugo zadržati.

U njihovu poslovanju u Hrvatskoj zasad sve ide po planu, 2021. je bila iznad očekivanja, a ove godine idu u veliku investiciju i trenutni rast cijena ne ometa realizaciju.

Među najvećim uvoznicima aluminija u sirovim oblicima u Hrvatskoj su Lipovica, LTH Metalni lijev i LTH Alucast, KONČAR – Mjerni transformatori, Metal Product, Ljevaonica Bujan iz Križevaca, Ivanal iz Šibenika, te Werner Metal iz Zlatar Bistrice. U pravilu, cjenovni pritisak lakše podnose veće tvrtke s dobro posloženim odnosima s dobavljačima i kupcima.

Jedna od takvih je i Aluflexpack, hrvatska tvrtka u vlasništvu švicarske grupacije i jedan od vodećih europskih proizvođača visokokvalitetne fleksibilne ambalaže, koja proizvodnju ima na četiri lokacije u Hrvatskoj.

Dragocjena strategija
“Tijekom proteklih godina Aluflexpack je uložio velike napore u stvaranje i razvoj mreže visokokvalitetnih dobavljača i partnera, što je pomoglo tvrtki zadržati prilagodljivost, pouzdanu uslugu i visok standard kvalitete tijekom pandemije.

S obzirom na eskalaciju krize u Ukrajini, Uprava Aluflexpacka uvjerena je da će ista pouzdana mreža dobavljača i partnera omogućiti Grupi da nesmetano nastavi uspješno zadovoljavati potrebe kupaca i isporučivati visokokvalitetnu fleksibilnu ambalažu”, poručuju iz Uprave, na čijem je čelu odnedavno Johannes Steurer.

Ističu kako trenutna situacija ne utječe na njihovo poslovanje jer se ne oslanjaju na opskrbu iz pogođenog područja, niti imaju tvornice ili lokacije u bilo kojoj od uključenih zemalja, kao ni dobavljače podrijetlom iz Rusije.

Uprava Aluflexpacka uvjerena je da će pouzdana mreža dobavljača i partnera omogućiti Grupi da nesmetano nastavi poslovati/Wolfram Schrollran

“Kao jedan od lidera u industriji možemo reći da je naše poslovanje iznimno fleksibilno, ne oslanjamo se na opskrbu sirovinama iz bilo koje određene regije, te imamo osigurane opcije koje omogućuju nesmetani tijek našeg poslovanja”, zaključuju u Aluflexpacku.

Govoreći o svom iskustvu Igor Vrdoljak, predsjednik Uprave Metal Producta, kaže kako u toj tvrtki zasad osjećaju promjene u rokovima isporuka, koje su s 3 do 4 tjedna već od studenoga otklizali na 6 do 8 tjedana. Cijene, kaže, ugovaraju kvartalno, no dođe li do promjene, izgledno je da će se one korigirati i da slijedi ne baš ugodno razdoblje.

Lančana reakcija
“Već vidimo da naše dobavljače pogađa cjenovni rast, jer se prije ruske invazije očekivalo da će cijene početi padati, a nažalost nisu. Nadali smo se da će se nakon dvije godine korone početi normalizirati cijene metala, jer osim aluminija rastao je i čelik i bakar, no sada je problem ne samo što se to nije dogodilo, nego što divlja i sve ostalo.

Rasle su cijene energije, iako mi smo donekle taj udar ublažili ulaganjem u solare, no za našu proizvodnju plin nema zamjenu i kada istekne rok u kojem imamo ugovorenu fiksnu cijenu, pitanje je kako ćemo organizirati poslovanje i očuvati visoku točnost u isporukama”, kaže Vrdoljak, dodajući da Metal Product već počinje s ugovaranjem “na upit”, što je po njemu najgori oblik rada.

“Optimistično je za nas samo to što doista imamo puno narudžbi, ali ako potraje ovakvo divljanje cijena, otvorit će se novi krug povećanja cijena”, zaključuje Vrdoljak.

I Dušan Šešok, vlasnik slovenske Iskre, koji u Hrvatskoj ima brodogradilište Iskra u Šibeniku i kabelsku industriju Elka, kaže kako cjenovni pritisak za aluminij, ali i druge sirovine već osjećaju, no zasad nisu stali s proizvodnjom.

Sirovinu nabavlja na europskom tržištu, a stabilnost čuvaju osiguravanjem dovoljnih zaliha. No, marže su male i sigurno će se, nastavi li se, teret većih cijena prebaciti na sljedeće u lancu, do krajnjeg korisnika.

“Nismo ovisili o ruskom tržištu ni u pogledu sirovina ni plasmana, no sigurno je da će ova situacija puno toga promijeniti i da će se karike u proizvodnom procesu sve više zatvarati unutar EU”, kaže Šešok.

Analitičari HGK ukazuju kako rat i sankcije produbljuju jaz, te se čini izvjesnim da će se problemi u dobavnim lancima i visoke cijene nastaviti i u 2023. Promjena dobavljača i uspostavljanje novih kanala dobave traže vrijeme, što također iziskuje dodatne troškove, promjene logističkih operacija i uvođenje novih ruta, uz dodatno produljenje rokova isporuka.

A, smatraju i da će se poduzeća suočiti s velikim problemom prebacivanja rasta cijena sirovina i energenata na kupce. “Potencijalni rast kamatnih stopa u kombinaciji s nestašicom ključnih sirovina ugrožavaju rast, naročito europske ekonomije ovisne o uvozu”, ocjenjuju u HGK, podvlačeći kako smo sigurno zakoračili u novi ekonomski ciklus, koji nosi brojne opasnosti.