Iako se stručnjaci na globalnoj razini ne mogu uskladiti kojom dinamikom i opsegom će klimatske promjene utjecati na Zemlju i ljudsko društvo, nepobitno je da se klima mijenja i da postoje sve veće opasnosti od prirodnih nepogoda.

Dok su procjene toga što će se događati na globalnoj razini uglavnom načelne prirode, na mikrorazini, regije ili grada, postoji itekako značajna potreba da se naprave modeli ranjivosti.

Upravo je to bila tema ovotjedne hibridne konferencije Udruge gradova – Energetski samoodrživi otoci. Sanja Polonijo, stručnjakinja za komunalno gospodarstvo, ističe da prirodni ekstremi – hladnoće, vrućine, oluje, bujične poplave i promjene mora – postaju sve češći i traju duže.

‘Uobičajene’ poplave
“Mediteran se zagrijava 20 posto brže od ostatka svijeta te se očekuje da mu do 2040. prosječna temperatura poraste za 2,2 stupnja Celzijusovih. Isto tako projekcije govore da će do 2100. rast razine mora iznositi između 65 i 110 centimetara.

Očekivanja su da ‘stoljetne’ poplave od 2050. mogu postati uobičajene godišnje pojave, a većina gradske komunalne infrastrukture je napravljena za ‘stare’ razine mora”, navodi Polonijo.

Pojašnjava da se gradska infrastruktura mora, osim kroz tradicionalni pristup tzv. Siva infrastruktura, a koja obuhvaća kvalitetnu vodovodnu i odvodnu mrežu, mora temeljiti i na tzv. Zelenoj i plavoj infrastrukturi koja predstavlja interdisciplinarni pristup koji imitira hidrološki režim.

Na taj način se dugoročno rješavaju problemi koji nastaju – primjerice, ako su odvodni sustavi napravljeni za kišu, a dođe do podizanja razine mora kod njihovih ispušnika, u čitav sustav ulazi i morska voda.

Predlaže modele tzv. spužva gradova gdje bi se nepropusne površine pretvarale u propusne kroz drvorede, zelene krovove i zidove, kišne vrtove i bioretencije. Na taj način se mogu rješavati i problemi s rastom temperatura tijekom ljetnih mjeseci koje u gradu mogu biti i 10 stupnjeva više nego u predgrađu.

“Najugroženija područja s malo zelenila se mogu ozeleniti kroz tzv. Urbani toplinski otok – stabla pružaju hlad, štite od vjetra, zasjenjuju građevine, hlade isparavanjem, smanjuje poplavni rizik te buku.

Lakši odgovor na izazove
Profesor Mario Vašak sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva upozorio je na važnost digitalne transformacije gradova kako bi postali Pametni gradovi jer će tako puno lakše odgovoriti na izazove koje nose klimatske, ali i društvene i tržišne promjene.

“Nužno je donositi neke odluke već i prije početka investicije po pitanju upravljanja zgradom – koji kapacitet solarne elektrane odabrati za zgradu, koliki treba biti kapacitet spremnika, kako isplanirati crpljenje vode u vodospreme dan unaprijed, koliku fleksibilnost ponuditi potrošačima, a posebno je bitno da se čitav sustav upravljanja zgradom može odvijati u stvarnom vremenu te trenutno djelovati u skladu s potrebama”, kazao je Vašak.

Dodaje da će to sve dovesti do smanjenih operativnih troškova, veće energetske učinkovitosti te podignute razine udobnosti korisnika. “Možda je najbolji primjer zgrada FER-a koja je površine oko 10.000 četvornih metara i ima 248 ureda i gdje je implementiran cjeloviti IT nad postojećim sustavom za automatizaciju zgrade.

Nakon uvođenja sustava, troškovi grijanja pali su za 10 posto, s 336,9 eura na 302,6 eura dnevno, a za hlađenje čak 18 posto, s 176,6 eura dnevno na 144,8 eura”, ističe Vašak.

Dodaje da se slični modeli mogu postaviti i za veće cjeline, poput ulica, četvrti ili čitavih gradova kroz SmartCity rješenja, a najbrže se implementira i najveće trenutne efekte daje modernizacija i upravljanje javnom rasvjetom.