Trend je jasan. Budućnost je u bezgotovinskom plaćanju. Ono postaje sve popularnije razvojem modernih tehnologija i stasanjem generacija rođenih s njima, a potpomognuto je i ograničenjima koja se nameću za plaćanje gotovinom primarno kako bi se spriječilo pranje novca, financiranje terorizma ili svakodnevnije – izbjegavanje plaćanja poreza.

Prema procjeni Europola oko jedan posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Europske unije, a riječ je o oko 190 milijardi eura otkrije se u sumnjivim financijskim aktivnostima. Uniji je cilj u svakoj zemlji ograničiti plaćanje gotovinom na 10 tisuća eura u jednoj transakciji, a da je namjera ozbiljna pokazuje raspoloženje u Njemačkoj koja je ograničenje spremna uvesti iako su Nijemci tradicionalno skloni plaćanju gotovinom.

 

Galić
Potrošači intenzivnije osjećaju psihičku bol kada troše gotovinu nego kada plaćaju karticama i zbog toga je korištenje gotovine povezano s boljom kontrolom troškova.

Žilavost gotovine

Gotovina je još uvijek najučestaliji način plaćanja, u EU se njome obavi 59 posto svih plaćanja, govore posljednji podaci Europske središnje banke (ECB) za 2022. To je ipak značajno manje nego prije pandemije kada se 2019. gotovinom plaćalo u 72 posto slučajeva. Prema anketi ECB-a 55 posto Europljana preferira bezgotovinska plaćanja, ali ih istovremeno 60 posto želi zadržati mogućnost plaćanja gotovinom.

Posljednji podaci Hrvatske narodne banke pokazuju da je u 2022. otprilike svaki četvrti račun plaćen karticom, a preostala tri gotovinom premda potrošači u Hrvatskoj sve češće odabiru plaćanje karticom posebno za veće iznose.

Izgleda da gotovina neće otići bez borbe, štoviše bitka za pravo na plaćanje njome ususret izborima za Europski parlament javlja se i kao dio političkog narativa, uglavnom konzervativnih, desnih opcija. Najglasnije je odjeknuo apel kancelara Austrije Karla Nehammera da se pravo na plaćanje gotovinom mora uvrstiti u Ustav.

Prelazak s kune na euro unio je snažnu promjenu u hrvatske navike plaćanja, uobičajeno sklone gotovini. Zvonimir Galić, profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ističe kako je u jednom istraživanju, koje njegova istraživačka grupa provodi za privatnog naručitelja, 50 posto ispitanika u Hrvatskoj reklo da otkad je euro domaća valuta češće nego ranije plaćaju karticama.

“Vjerujem da idemo prema budućnosti u kojoj se uopće neće plaćati gotovinom”, kaže Galić koji se u svojem znanstvenom radu bavi psihologijom novca.

Međutim, na putu do takve budućnosti ima ozbiljnih prepreka, a neke su posebno sažete u studiji ‘Pravo na plaćanje gotovinom u Europi’ koju je sastavila češka organizacija Iuridicum Remedium (IuRe), članica EDRi-a, europske mreže koja se sastoji od 50 nevladinih organizacija i bavi se pravima i slobodama na internetu.

U nekom budućem svijetu, u kojem bi sva plaćanja mogla biti bezgotovinska, povećava se opasnost da uslijed nekog kibernetičkog napada ljudi ostanu bez pristupa novcu/Shutterstock

Psihologija novca

Studija analizira europske pristupe prema plaćanju gotovinom i u njoj se zaključuje da, iako EU ima pravilo prema kojem je obvezno omogućiti plaćanje gotovim novcem, veliki broj iznimaka može stvoriti stvarnost u kojoj to uopće nije obvezno.

U studiji se ističe kako gotovina igra važnu ulogu u društvu, njome se plaća bez uključivanja treće strane, može biti dostupna svim slojevima društva, neobrazovanima, siromašnima, starima kojima je nužna kako ne bi bili društveno isključeni. Potom se ističe kako je korisna u planiranju potrošnje jer se bezgotovinski načini plaćanja više povezuju s nepažljivim trošenjem, a u konačnici plaćanje gotovinom je anonimno, ne ostavlja digitalni trag i tako se ostvaruje pravo na privatnost i zaštitu podataka.

Dodjeljuju li se važnosti gotovinskog plaćanja racionalni argumenti, pitali smo profesora Galića. “Smatram da su ti argumenti kombinacija racionalnih i iracionalnih. Zanimljivo je da se iracionalni nerijetko pojavljuju u društvu sa skepsom prema cijepljenju, odbojnosti prema migracijama i zaziranju od promjena”, kaže Galić. Ipak, tumači što se može smatrati racionalnim u zazivanju opstanka gotovine kao sredstva plaćanja. Iskovana prije 28 godina, a za nju je zaslužan Ofer Zellermayer, sintagma ‘bol plaćanja’ fenomen je koji omogućuje lakše kontroliranje troškova koristimo li se plaćanjem gotovinom.

59 posto svih plaćanja u EU još se uvijek obavi gotovinom

“Potrošači intenzivnije osjećaju psihičku bol kada troše gotovinu nego kada plaćaju karticama i zbog toga je korištenje gotovine povezano s boljom kontrolom troškova, a plaćanje karticama s povećanom potrošnjom”, tumači Galić kako je doista racionalno vjerovati da nas plaćanje gotovinom čuva od prekomjerne i impulzivne potrošnje. Ne radi se o metafori nego o stvarnosti budući da je ‘bol plaćanja’ nastala kao pojam kojim je Zellermayer radeći na svojem doktoratu znanosti opisao neugodu koju potrošači doživljavaju kada plate svoje kupnje, tumači se u stručnom časopisu “Psihologija i Marketing” pod naslovom “Bol plaćanja: Pregled i istraživački program”.

U posljednjih 20 godina znanstveni istraživači su zaključili kako postoje dvije boli plaćanja, ona koju osjetimo čim platimo kupnju i ona koju očekujemo. Znanstvenici Farnoush Reshadi i Paula Fitzgerald su zaključili kako je, da bi potrošači doživjeli bol plaćanja, potrebno da postanu svjesni novčanog gubitka.

“Primjerice, potrošači neće doživjeti bol kada se njihovi mjesečni pretplatnički troškovi na primjerice Netflix ili Zoom automatski terete na njihove kreditne kartice ako ne postanu svjesni da im je iznos naplaćen”, rezultat je istraživanja na što Galić dodaje da osvještavanju troška napravljenog karticom donekle služi bankarska usluga slanja sms poruke nakon obavljene kartične transakcije.

“Mi u Hrvatskoj imamo relativno niske plaće i za naše građane uglavnom vrijedi pravilo da će potrošnjom putem kartica i takvim odgađanjem potrošnje sutra raspolagati s manje novca pa je s te strane razumljiva potreba za plaćanjem gotovinom”, tumači Galić.

Novčanici sve tanji

Dodaje primjer Sjedinjenih Američkih Država gdje bilježe porast potrošnje ljudi putem interneta alatom plaćanja ‘jednim klikom’, a značajan dio takve potrošnje obavljen je u pripitom stanju ili pod utjecajem droga i vrlo vjerojatno predstavlja impulzivnu kupnju.

Koliko Galić racionalnim smatra zadržavanje gotovine radi iskustva boli plaćanja (koja služi kao čuvarica punih lisnica), toliko iracionalnim smatra argument da plaćanjem gotovinom čuvamo našu privatnost.

“Plaćanje gotovinom jest anonimno, ali zanimljivo je da ljudi istovremeno žele tako čuvati svoju privatnost, a osobne podatke dijele na svim društvenim mrežama. To već nije racionalan razlog i postaje sredstvo političke borbe”, kaže Galić. Tumači da je promjena ta koja čini ljude anksioznima, pa i promjena načina plaćanja iz gotovinskog u bezgotovinsko. Stoga će ljudi biti skloni držati se gotovine i uz neke, ne sasvim racionalne, argumente.

Galić ističe da racionalnim u tom kontekstu smatramo ono što nas vodi k cilju, pa se razlogom za zadržavanje plaćanja gotovinom može smatrati i izbjegavanje plaćanja poreza iako, naravno, takav je razlog nelegitiman, a praksa nelegalna.

Prema posljednjim podacima Europske središnje banke, građanin eurozone prosječno je u novčaniku imao 83 eura na početku dana tijekom 2022. godine. Više od 100 eura nosili su Austrijanci, 121 euro, Luksemburžani 120 eura, građani Cipra 113 eura, potom Litve 110 eura, Irske 107 eura, Estonije 102 eura, dok su Nijemci kretali u dan s preciznih – 100 eura.

Blizu tome su Maltežani s 98 eura u novčaniku, potom Belgijanci s 97 eura i Latvijci s 92 eura. Građani su Sloveniji u svojim su novčanicima nosili 89 eura, a Španjolci 84 eura, ujedno su i posljednji su s više gotovine uz sebe od prosjeka eurozone. Talijani su s 82 eura samo malo ispod prosjeka, a slijede Finci s 80 eura, Grci sa 77 eura, Slovaci sa 77 eura, Francuzi sa 61 eurom, Poljaci s 53 eura i Nizozemci, jedini koji su nosili manje od 50 eura u novčanicima.

Hrvatska se eurozoni pridružila 2023. godine pa će u idućem izvještaju ECB-a biti procijenjena debljina i hrvatskih novčanika. Galić potrebu za sigurnošću smatra još jednim racionalnim razlogom za zadržavanje gotovine. Riječ je o prijetnji porastom kibernetičkog kriminala.

“Kada čitate izvješće Nacionalnog obavještajnog vijeća SAD-a o Globalnim trendovima do 2040., tamo se ističe sve veća ranjivost povezanih pojedinaca i institucija u slučaju kibernetičkih napada koji mogu biti usmjereni na financijske institucije zbog čega sve u svijetu ulažu ogroman novac u kibernetičku sigurnost”, kaže Galić objašnjavajući da kada ljudi čuju vijesti o ratnim sukobima ili prirodnim katastrofama reagiraju odlaskom po novac u banku jer se osjećaju sigurnije imajući ga uz sebe.

“Jednako tako u nekom budućem svijetu, u kojem bi sva plaćanja mogla biti bezgotovinska, povećava se opasnost da uslijed nekog kibernetičkog napada ljudi ostanu bez pristupa novcu”, kaže.

Racionalan argument osiguravanja dostupnosti na strani gotovine stoji tako nasuprot argumentu prema kojem je zbog mogućih pljački u fizičkoj trgovini u nekim mjestima gotovinu doista opasno primati kao sredstvo plaćanja.

“Racionalnim i iracionalnim argumentima treba dodati i one kulturološke, a u Hrvatskoj je problem što mi često nekritički primjenjujemo ono što vrijedi za tržišta s kojima nemamo ništa slično”, kaže naš sugovornik. Zaključuje, međutim, da nakon što je 50 posto ljudi u istraživanju reklo kako češće koristi bezgotovinske načine plaćanja otkad je uveden euro – više nema povratka.

“To je civilizacijsko pitanje, nećemo se vraćati gotovini kad se jednom priviknemo na bezgotovinska plaćanja”, ističe.