U konkurenciji 3,2 tisuće tvrtki koje su se natjecale za Microsoftovu nagradu partnera godine Algebra je odnijela titulu najboljega obrazovnog partnera na svijetu za 2014. godinu.

Mislav Balković, član Uprave Algebre i dekan Visokog učilišta Algebra, kaže da im je to jedan od najvećih uspjeha u posljednjih 16 godina. To je prvi put da najkvalitetniji obrazovni partner Microsofta postane netko iz malih zemalja, kaže Balković, koji je aktivno uključen i u poboljšanje kvalitete cijelog obrazovnog sustava u Hrvatskoj.

Iako ste dekan, propitkujete kvalitetu cijelog obrazovnog sustava, počevši od osnovne škole. Zašto?
Obrazovanje je put i početak tog puta nije u visokom obrazovanju. Zato je važno analizirati kakve rezultate postižu djeca već u osnovnoj školi. Nedavno su se svi digli zbog nove kategorije PISA testova, koje kao mjeru uzima OECD, gdje je Hrvatska za 2012. po znanjima i vještinama svojih 15-godišnjaka ispod svjetskog prosjeka. No, promaknulo je da i unutar postoji i kategorija PISA testova, gdje se analiziraju znanja iz matematike, kao osnove za daljnji razvoj inženjera i time gospodarski razvoj, te da Hrvatska i tu zaostaje.

Koliko zaostajemo?
Samo 7 posto naših 15-godišnjaka u matematici je na PISA testiranju riješilo testove za dvije najviše kategorije, a čak 30 posto ih je svrstano u najlošiju skupinu. Nama susjedne zemlje u prosjeku imaju dvostruko veći postotak djece u najvišim kategorijama. Singapur ima čak 55 posto djece u najvišim kategorijama.

Zašto je to važno?
Teško je vjerovati da su Mađari gluplji od Hrvata ili Nijemci pametniji od Francuza. Biološki potencijal zasigurno je ravnomjerno raspoređen po svim narodima, odnosno u svakom narodu ima sličan postotak djece koja su talentirana. Ipak, u Hrvatskoj nakon osnovne škole imamo duplo manje djece koja odlično vladaju matematikom u odnosu na svjetski prosjek, dok ih je u Singapuru tri do četiri puta više. To je zabrinjavajuće. Mala zemlja u startu ima manje ljudi i time manje mogućih talenata.

Kako preokrenuti taj trend?
Mali napredak postoji, ali on je u odnosu na druge zemlje zanemariv. Taj se problem ne rješava suštinski. Mislim da se bubanjem činjenica uništavaju analitička i matematička znanja. Treba potaknuti djecu na razmišljanje, znači mijenjati kurikulum. Uz to, treba uvesti državne ispite.

Nije li djeci dovoljan stres i državna matura?
Svi moramo preskočiti barem jednu prepreku dnevno da bi uspješno nastavili dalje. S tim se svi nosimo relativno uspješno. No, da vam netko sve te prepreke u posljednjih 18 godina života svede u jednu veliku prepreku, kao što je matura, svi bismo se našli u problemu. Upravo zato je nužno uvesti državne ispite, jer nije pošteno prema djeci da se cijeli njihov obrazovni uspjeh mjeri samo jednim ispitom. Usto, matura može biti više od samo pokazatelja uspješnosti završetka srednje škole.

Što može još biti?
Ideja svih ispita je ponajprije da daju povratnu informaciju učeniku, roditelju, profesoru i obrazovnom sustavu kako se učenik razvija i koliko je svog potencijala iskoristio. Na taj se način učeniku koji nije savladao sve što je trebao može pomoći kroz dodatnu nastavu, a onome tko pokazuje da može više, može se organizirati dodatne izazove i pomoći da ostvari svoj potencijal. To je posebno bitno jer je prema ustavima mnogih zemalja dužnost obrazovnog sustava da pomogne izgraditi maksimum potencijala sve djece.

Ali ocjenjivanje u školama, koje je učestalije od mature, stvorilo je inflaciju odlikaša?
Da, zato što se ne provodi na isti način kao i matura, na državnoj razini, već je ostavljeno na prosudbu profesorima. Inflacija ocjena je iznimno loša. Roditelji na taj način ne dobivaju objektivnu ocjenu o znanju svoje djece, djeca su prepuštena sama sebi, profesori su pod pritiskom da daju petice, a u konačnici svi imaju nerealna očekivanja. Tako se djecu ne potiče da budu najbolja u onome u čemu bi mogla i taje od njih informacije u čemu su možda stvarno talentirani. Strategija obrazovanja predviđa uvođenje više državnih ispita i to će pomoći i djeci i poboljšati kvalitetu obrazovnog sustava.

Koristite li vi takve ispite?
Mi smo interno uveli takav sustav, koji je, naglašavam, naš interni ne državni. Konkretno, na Visokoj školi za primijenjeno računarstvo uveli smo vrlo transparentan sustav bodovanja kojem je cilj jasno definirati sve ishode školovanja. Većina ima definiranu samo minimalnu količinu znanja koju treba imati za dvojku. Mi imamo vrlo točno definirano i koliko je potrebno znanja pokazati i za pet. Znači, u potpunosti smo implementirali ishode učenja, što je zapravo najveća vrijednost u osiguranju kvalitete. Za svaki kolegij postoje tri međuispita i nakon svakog ispita studentu možemo osigurati dodatnu nastavu iz točno određenog područja ako je to potrebno ili motiviramo da se više fokusira na pojedinu temu i iskoristi svoj potencijal u cijelosti.

Bolonja bi ostala, ali bi postala bolja. O čemu je riječ?
Već za godinu dana u Hrvatskoj će postojati dvije kategorije diploma.Obje će biti odobrene od Ministarstva, ali neke će dodatno isticati i logotip Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF). Diplome s potvrdom EQF-a imat će zasigurno veću težinu jer će takvi studijski programi biti značajno rigoroznije usklađeni sa smjernicama kvalitete i potrebama tržišta rada. Zakon i pravilnik su doneseni, a radna tijela se finaliziraju. Usklađivanje studijskih programa s HKO neće biti obvezno, ali studentima treba dati do znanja da će se diplome koje će imati tu dodatnu razinu kvalitete lakše priznavati u svijetu i biti značajnije u očima poslodavaca. Znači, potiče se studije koji su administrativno postali bolonjski da to postanu i sadržajno.

Je li moguće reći današnjim prvašićima kakva će pravila za upise u srednju i fakultete imati i koje kriterije prolaznosti?
To što se to sada ne može nije samo hrvatski već problem cijele EU koja je pod pritiskom poboljšanja kvalitete obrazovanja na istoku. Sustav se kontinuirano poboljšava.

Kad se očekuje usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta?
Čini mi se da država na tome užurbano radi. Opisat ću jedan detalj koji je novi u odobravanju obrazovnih programa: ankete za poslodavce. Treba naglasiti da će biti i obrazovnih programa koji nisu usmjereni na tržište rada, poput gimnazijskih.

Kad će građani moći polagati ispite za znanja koja su samostalno učili i tako stjecati formalne potvrde?
Najvjerojatnije od 2018. Neće vrijediti za sve, kirurgiju, primjerice. No, to će potaknuti cjeloživotno obrazovanje i prekvalificiranje. 

Ključ razvoja obrazovani su građani

Imamo između 300 i 400 tisuća nezaposlenih, a manjak programera. Zašto država interventno u jednoj godini ne odškoluje 20-30 tisuća programera? Ili imamo manjak od tisuću do dvije farmaceuta. Zašto ih se interventno ne obrazuje barem 500?

Razumijem pitanje, ali time se bave ministarstva nadležna za rad i obrazovanje. Ne bi bilo korektno s moje strane komentirati njihove poteze. Jedino što mogu reći jest da je Hrvatska uvijek imala više nezaposlenih nego slobodnih radnih mjesta. Na žalost, kriza je to pogoršala i za to je primarni krivac taj što se gospodarstvo dobrim dijelom nije prilagodilo tržišnoj ekonomiji. Obrazovanje ima tu svoju ulogu jer više kvalificirane radne snage utječe na rast konkurentnosti.Singapur, Izrael i Južna Koreja su to prepoznali. Za njih ključ razvoja nisu sirovine, već dobro obrazovani građani.