Inflacija je pokrenula lavinu nezadovoljstva radnika u Europi njihovim plaćama, čemu svjedočimo i u Hrvatskoj, dok s druge strane poslodavci traže prostor i pritišću svoje vlade da im se smanji pritisak poreznih davanja i oslobodi dio bruto plaće radnicima.

Kroničan manjak radnika već je duže vrijeme posvuda u Europi problem i glavni razlog za povećanje troška rada, a poslodavce je na razini EU lani po satu u prosjeku stajao 30,5 eura. Hrvatska je i dalje značajno ispod europskog prosjeka – prije oporezivanja i plaćanja doprinosa sat rada poslodavca je u Hrvatskoj stajao prosječnih 12,1 euro.

Samo tri zemlje lošije
Manje od nas satnice su imali radnici samo u nekoliko zemalja, u Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, dok je Latvija, koja je donedavno imala nižu bruto satnicu, sada ispred Hrvatske. Najviše, standardno, sat rada u EU plaćaju poslodavci u Luksemburgu, Danskoj i Belgiji.

Bruto satnice su veće u starim članicama EU, a od svih postsocijalističkih zemalja koje su pristupile u članstvo, Slovenija ima najviše plaće po satu, gotovo dvostruko veću od onih kod hrvatskih poslodavaca (23,1 euro).

Još u vrijeme korone, inače, bruto plaće po satu u Hrvatskoj su bile veće nego u Litvi i Latviji, a sada se i to promijenilo, i te zemlje imaju veće iznose bruto plaća po satu.

U svim zemljama u protekle tri godine plaće su rasle, a izuzetak je Švedska u kojoj je lani prosječna bruto satnica pala sa 40,8 iz 2021. na 40,1 euro, a najznačajniji skok bilježi Irska, u kojoj je u tri godine cijena sata porasla za 4,4 eura, na 37,9 eura. U Hrvatskoj je trošak bruto sata 2020. iznosio 10,8 eura, a u 2021. 11,2 eura.

Češljajući strukturu troškova rada po sektorima, analitičari HZZ-a uočavaju velike razlike između članica, no u pravilu stare članice EU, i to one sa sjevera imaju najviše plaće, a Rumunjska, Bugarska i Mađarska najniže.

Primjećuju, primjerice, da su u Njemačkoj, za razliku od ostalih zemalja, plaće građevinskih radnika značajno manje od plaća industrijskih radnika. U prerađivačkoj industriji njemački poslodavci lani su plaćali u prosjeku 44 eura po satu, dok ih je u građevinskoj branši sat rada stajao 34,8 eura.

U Hrvatskoj su plaće u industriji bile neznatno više, 11,2 eura po satu naspram 11 eura u graditeljstvu, no u oba sektora bile su ispod prosječne satnice na nacionalnoj razini.

U slovenskoj su industriji, pak, prosječne satnice iznosile 23,6 eura i bile su više od prosjeka u toj zemlji, te znatno više nego u graditeljstvu (19,3 eura).

Inače, na razini EU u građevinskom sektoru plaće više od 40 eura po satu imaju samo u Danskoj i Nizozemskoj, a nižu prosječnu satnicu od Hrvatske imaju, uz Bugarsku i Rumunjsku, još samo poslodavci u Poljskoj.

To što su plaće građevinskih radnika u Njemačkoj značajno skromnije od plaća industrijalaca HZZ-ovi analitičari dovode u vezu s utjecajem relativno velikog broja stranih radnika, što je povećalo ponudu rada i smanjilo plaće.

U Sloveniji 23 eura
Ispod prosječne satnice u Hrvatskoj su, inače, još u sektorima prijevoza (10,3 eura), administrativnih poslova (9,3 eura) i u ugostiteljstvu i turizmu, u kojemu u prosjeku plaća po satu iznosi 9,6 eura. Međutim, bruto plaća kod ugostitelja i u turizmu niža je u odnosu na druge djelatnosti i u drugim članicama EU.

Najviše “turističke” satnice tako imaju u Luksemburgu (30,3 eura) i Belgiji (29,8 eura), dok su plaće u našem turističkom sektoru više nego u Litvi, Latviji, Malti, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. Zanimljivo je da je istodobno satnica u turizmu u Sloveniji čak 22,7 eura.

Najviše su plaće već standardno u sektoru financija, a lani su se kretale u rasponu od 11,3 eura u Bugarskoj do 88,3 eura u Luksemburgu. Hrvatska je plaća financijaša iznosila 16,5 eura po satu.

Po visini slijede bruto plaće u ICT sektoru, a u EU su one najizdašnije u Švedskoj (59,5 eura) i Irskoj 57,8 eura). I u Hrvatskoj su prosječne bruto plaće najviše u ovoj djelatnosti, no sa 17,8 eura zaostaje čak i za Rumunjskom (18,9 eura). U Sloveniji u ovom sektoru, pak, satnica iznosi 30,3 eura.