Podaci Fine dobiveni iz godišnjih kompanijskih financijskih izvještaja predanih za prošlu poslovnu godinu pokazuju da je broj zaposlenih u poduzećima konačno prešao dugopriželjkivanu granicu od milijun radnika, a prosječne neto plaće prešle su granicu od tisuću eura.

Kod ukupno 156 tisuća poduzetnika (onih koji su obveznici plaćanja poreza na dobit) zaposleno je bilo 1,03 milijuna radnika, a neto plaće dosegnule su 1028 eura.

Na godišnjoj su razini njihove plaće nominalno porasle za više od 10%, a u odnosu na pandemijsku 2020., u kojoj su također u odnosu na prethodnu godinu bile u laganom ‘plusu’, veće su za četvrtinu. Te 2020. u prosjeku su iznosile 792 eura.

Građevinarstvo i trgovina
Finina analiza plaća po djelatnostima pokazala je da je više od polovice zaposlenih kod poduzetnika koncentrirano u dvije djelatnosti, u građevinarstvu i trgovini, kao i da su plaće u te dvije branše ispod spomenutog prosjeka u gospodarstvu. Inače su prosječne plaće u prosjeku rasle kod poduzetnika u svim djelatnostima, a najveći skok bilježi prerađivačka industrija, u kojoj su u prosjeku zaposlenici mjesečno u 2023. dobivali 1053 eura, 12% više nego prethodne godine.

U prerađivačkoj industriji ujedno je i najviše zaposlenih, ukupno 239 tisuća. Broj poduzetnika u prerađivačkoj industriji nije i najveći u odnosu na druge djelatnosti, ima ih nešto više od 16 tisuća, dok u građevinarstvu broj poduzetnika doseže gotovo 22 tisuće.

No broj zaposlenih kod njih je upola manji, a i plaće su, unatoč godišnjem rastu od gotovo 10% osjetno manji, svega 891 euro. Ispod toga samo su plaće kod poduzetnika u djelatnosti obrazovanja (796 eura), ostalih uslužnih (771 euro) i administrativnih djelatnosti (851 euro), a među djelatnostima s nižim plaćama je i jedan od onih aktivnijih u Hrvatskoj, ugostiteljstvo i pružanje smještaja (911 eura), koja u odnosu na ostale s nižim plaćama jedina ima i značajniji broj poduzetnika i zaposlenih (14 tisuća poduzeća i 86 tisuća zaposlenih).

U trgovini, pak, u kojoj je zaposleno gotovo 198 tisuća radnika kod nešto više od 28 tisuća poduzetnika prosječna neto plaća iznosila 1015 eura. Što se visine neto plaća po djelatnostima tiče, većih odstupanja u odnosu na ranije godine nije bilo, prednjače ICT-a, 1559 eura, te u rudarstvo i vađenje (1321 euro).

Usporede li se lanjske plaće i zaposlenost s podacima unatrag nekoliko godina, pozitivni trendovi najuočljiviji su u svim djelatnostima, s tim da je u odnosu na tadašnju prosječnu plaću kod poduzetnika najviša plaća, također u ICT-u, bila ispod 50% (46%).

Ovu godinu kad su plaće posrijedi u Hrvatskoj obilježava njihov porast u javnom i državnom sektoru, a koji upravo završava povećanjem plaća predsjednicima Republike, Vlade i Sabora, te ministrima i saborskim zastupnicima, a čije su plaće, za razliku od službeničkih, bile zamrznute deset godina, pa je sada mnogima teško progutati da će im se u jednom hipu podići za 60%.

Dinamiku koju trenutno rast plaća bilježi u javnom sektoru privatni će, pak, teško pratiti, dijelom i zbog činjenice da potražnju za radnicima još uvijek uspijeva nadoknaditi ‘uvozom’ iz tzv. trećih zemalja. U odnosu na prethodne godine, lanjski broj zaposlenih znatno raste, 2020. ih je, primjerice, bilo 82 tisuće manje nego lani.

No, za poslodavce su plaće usko povezane i s produktivnošću, koja još uvijek zaostaje za europskim prosjekom. Ekonomski analitičar HUP-a Gordan Stojić u svojoj najnovijoj analizi tako navodi kako su pogrešne interpretacije statističkih brojki po kojima po broju radnih sati Hrvati među onima koji u EU najviše rade, a istodobno imaju ispodprosječne plaće.

Rad i produktivnost
Stojić je izračunao da su radnici u Hrvatskoj u 2023. radili u prosjeku 39,8 sati tjedno, što je gotovo dva i pol sata više od prosjeka EU, ali taj broj u našem slučaju uključuje i stanku za odmor od pola sata, što još imaju samo Slovenija i Portugal, pa bi usporedivo zapravo bilo govoriti o 37 sati tjedno. Na razini EU, kako pojašnjava Stojić, fond radnih sati obrnuto je proporcionalan razini nominalne produktivnosti po radnom satu.

Hrvati pritom odrade jednak, no u praksi manji broj tjednih radnih sati u odnosu na zemlje CEE regije, gdje je nominalna produktivnost po radnom satu (72,4% prosjeka EU) viša nego u Hrvatskoj (68,7% prosjeka EU). Razine realnog dohotka su pak proporcionalne razini produktivnosti, zaključuje Stojić.