Mjesec i pol dana prošlo je od kada je rebalansom državnog proračuna ovogodišnji planirani iznos potpora za restrukturiranje brodogradnje srezan za gotovo 200 milijuna kuna, trećinu u odnosu na dogovorenu isplatu, no o tome u samim brodogradilištima i dalje nemaju nikakvih službenih saznanja.
Još uvijek, naime, čekaju poziv iz Ministarstva gospodarstva kako bi saznali na koji način će država ispuniti svoje obveze iz ugovora o privatizaciji i restrukturiranju. O svemu, kažu, informacije imaju samo iz medija, a još uvijek ih nitko nije niti kontaktirao, premda se kontinuirano najavljuje sastanak "krajem ovog ili početkom idućeg tjedna". No, sva tri brodogradilišta koja prolaze proces restrukturiranja – Brodosplit, Brodotrogir, koji upravo danas obilježava i prvu godinu restrukturiranja, te riječki 3. maj – još uvijek preživljavaju zahvaljujući potporama države, a ne ugovornim novim poslovima. Tim više im je razvoj situacije s proračunom i dogovorom ministarstava gospodarstva i financija oko načina na koji će im se isplatiti ugovorene potpore itekako važan za drugi dio godine.
200milijuna
kuna smanjen je iznos potpora za restrukturiranje u 2014.
A očito je da na toj razini još uvijek nije usuglašen model kojim će se u 2014. pomoći oporavku škverova. U ovoj godini situacija s ugovaranjem novih poslova nešto je bolja nego u 2013., no s obzirom na cikluse u brodograđevnoj industriji, njihove efekte u radu počet će se osjećati tek koncem 2015. i u 2016., a u 2017. završava njihovo restrukturiranje. To znači, kažu upućeni u ovoj industriji, da će narednih godinu dana biti presudno za hrvatsku brodogradnju. "Što u idućih godinu dana brodogradilišta uspiju ugovoriti, to će im odrediti sudbinu", kaže naš sugovornik iz krugova bliskih Ministarstvu gospodarstva. Ohrabruje donekle što su se nakon lanjskog zaustavljanja višegodišnjeg pada narudžbi na globalnoj razini konačno počeli popravljati trendovi, i u pogledu knjiga narudžbi i cijene brodova, no riječ je o vrlo skromnim pomacima.
Procjene su da će se taj trend nastaviti ove i naredne godine, ali i da će se tek u 2016. i 2017. stabilizirati situacije na svjetskoj brodograđevnoj sceni. Koncem ožujka, inače, 46 posto svih narudžbi brodova imala su ugovorena kineska brodogradilišta, čiji se broj od početka krize 2007.-2008. prepolovio. Brodograditelji Južne Koreje drže 30 posto narudžbi, Japanci 15, a 2,8 posto škverovi u Filipinima. Ukupno Daleki Istok drži 95 posto svjetske proizvodnje brodova, dok se učešće EU spustilo na 1,6 posto, a hrvatski brodograditelji imaju tek 0,13 posto svih trenutnih naružbi. U brodogradnji EU najveće učešće drži Rumunjska, čak 62 posto narudžbi, a slijede Turska s 12 i Hrvatska 8 posto učešća.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Nažalost, budućnost (velike) brodogradnje u Hrvatskoj je prilično neizvjesna. Poslova bi moglo biti za stotine, ali ne i za tisuće radnika. Mala brodogradnja u Hrvatskoj rijetko se spominje, a zapošljava stotine radnika i ne opterećuje državnu blagajnu. U toj državnoj blagajni sve je manje novca pa će se sve manje i izdvajati za (velika) brodogradilišta.
Za Vortaca
Bolje bolan kraj nego bol bez kraja
Potpore su najvjerojatnije odnose na plaćanje dugova. Naša brodogradilišta uopće nisu restrukturirana (sudbina njihovih ogromnih dugova je do danas ostala službeno nepoznata, a to je najvažnije od svega). Dakle ona bi ogovarala kategoriji “zombie” kompanija (koje dobivaju od države subvencionirane kredite da bi vraćala dugove a u istraživanja i razvoj ne ulažu ništa).
S druge strane fizičko radništvo još uvijek smatra da im država mora naći posao (transparenti “Želimo raditi i živjeti od svog rada”); dok s druge strane odbija prihvtiti činjenicu da ne mogu poslovati pozitivno i da više nikome ne mogu konkurirati. No, kako se radi o tisućama ljudi, velika brodogradilišta ne mogu doživjeti sudbinu Kraljevica ili sada Naute na Ugljanu.
Ekonomoska logika vrijedi samo za male i nemoćne!
Rješenje je da se pošteno kaže da Hrvatska više nikada neće imati industriju i da ovaj ostatak treba organizirno ugasiti umjesto da se kultiviraju iluzije.
Država daje potpore za restrukturiranje, a knjige narudžbi prazne? To nije nikakvo restrukturiranje već bacanje novaca u vjetar. Tim novcem se krpaju plaće i tekući troškovi tj. riječ je praktički o socijalnoj pomoći, nema tu govora o nikakvom restrukturiranju i podizanju konkurentnosti. Preostaju samo isprazne fraze tipa “što sada ugovorimo, to će nam odrediti sudbinu” što je otprilike na razini vrača koji plesom doživa kišu.
Uključite se u raspravu