Više od četiri mjeseca prošlo je od kada je imenovan privremeni direktor i privremeno smirena situacija oko Brodarskog instituta, no račun ove državne tvrtke i dalje je u blokadi, a Vlada i za upravljanje državnim poduzećima resorno Ministarstvo državne imovine ne izjašnjavaju se o daljnjoj budućnosti Instituta.

A da stvar bude složenija, nedavno je Fina pokrenula stečajni postupak zbog neizvršenih plaćanja preko 120 dana, u iznosu od 12,6 milijuna kuna. Hoće li se stečaj i otvoriti, te kakav će stav države biti u raspravi, niti jučer u Ministarstvu državne imovine nemaju odgovora. Štoviše, to ministarstvo koje osmišljava i provodi politiku upravljanja poduzećima iz državnog portfelja u cijelosti se izmiče od slučaja Brodarski institut. To je, kažu u odgovoru na naš upit, tvrtka u 100-postotnom vlasništvu države u kojem prava i obveze s osnove članstva pripadaju ministarstvima znanosti i obrazovanja, obrane, te gospodarstva. U prilog tomu da nemaju ingerencije nad odlučivanjem o daljnjem razvoju događaja oko Brodarskog instituta navode i kako Ministarstvo državne imovine niti nema svog predstavnika u nadzornom odboru tvrtke.

Podsjećaju i na raniju najavu ministra Gorana Marića kako namjerava Brodarski institut biti skinuti s liste strateških državnih tvrtki. U Marićevu ministarstvu ukratko drže kako se sva pitanja o poslovanju Brodarskog instituta tiču menadžmenta, jer, kažu, to je "samostalna i pravna osoba, te sukladno navedenom odgovara za svoje korporativno upravljanje". A Ministarstvo s druge strane upravlja imovinom, dionicama i poslovnim udjelima, te tehnički provodi izbor kandidata za članove uprava i nadzornih odbora. No, iako svojim odgovorima na novinarski upit uporno upućuju na v.d. direktora Brodarskog instituta Igora Tripkovića, odgovore o tomu hoće li opstanak blokirane tvrtke kojoj prijeti otvaranje stečaja vlasnik pokušati riješiti prodajom atraktivne imovine ili nalaženjem strateškog partnera ipak treba doći iz Ministarstva državne imovine.

U njegovoj nadležnosti je i da koordinira ministarstva na koja prebacuje ingerencije za slučaj Brodarskog instituta i pritišće ih da se nađe rješenje. Osim toga, kao ključan u vođenju strategije upravljanja državnom imovinom, Marić je taj koji treba pojasniti razloge zbog kojih smatra da Brodarski institut više nema stratešku važnost za Hrvatsku. Ukoliko ima uvjerljive argumente za to, država treba hitno pokrenuti privatizaciju, budući da tvrtka već djeluje na tržištu. No, iz ministarstva otvoreno kažu da o mogućnosti privatizacije i nalaženja strateškog partnera zasad nemaju informacija. Sudeći prema ovim porukama, Marić se prema problemu Brodarskog instituta ponaša posve suprotno ulozi koju je imao u nedavnom rješavanju slučaja Imunološkog zavoda, gdje je bio itekako angažiran.

Ovako, tvrtka koja ima blokiran račun, koja je prema financijskom izvješću u 2016. ostvarila ukupan prihod od 20 milijuna kuna i gubitak od 14 milijuna kuna, teško uz nezainteresiranog vlasnika može dobiti bilo kakav ozbiljan posao. Troškovi za plaće 100-njak zaposlenih su 15 milijuna kuna, tvrtka ima 28 milijuna kuna dugoročnih i gotovo 19 milijuna kratkoročnih obveza. Tvrtku je lani blokirala Croatia banka, a u ovoj godini pridružile su se i ostale banke s kojima posluje, leasing kuće, te nekoliko dobavljača i radnici kojima nisu isplaćene plaće.

Direktor Igor Tripković u izvješću predanom netom prije Fininog zahtjeva za otvaranje stečaja s optimizmom je najavio kako bi uz napore na osiguranju novčanog toka i izlaska iz blokade tvrtka mogla osigurati nastavak poslovanja. Navodi i kako su u tijeku pregovori s potencijalnim kupcima za realizaciju dva inovativna i financijski vrlo vrijedna projekta, koji bi bili dovoljni za osiguranje tekuće likvidnosti, a osim toga, Brodarski institut ima i nekih ugovorenih poslova s postojećim kupcima.

Prije otprilike godinu dana neslužbeno se iz Instituta čulo kako je u zadnjoj fazi ugovaranja velik posao projektiranja cjelokupne ribarske flote za Ganu, s obukom posade, a koja bi uključivala i četiri do pet hrvatskih brodogradilišta. Projekt je bio vrijedan milijardu eura, a trebala ga je pratiti Deutsche banka. No, kako država diže ruke i pušta Institut da potone, tako i naručitelji odlaze i traže nove partnere za projekt. A izbjegavanje odgovornosti i odugovlačenje s odlukama o budućnosti Brodarskog instituta na kraju samo daje za pravo onima koji sumnjaju da se iza svega kriju interesi za kupnjom atraktivnog zemljišta na kojemu se nalazi ova institucija.