Kad je početkom prošle godine Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izašao iz sustava državne riznice, iz Vlade su poručivali da će se u slučaju da operativni rezultat HZZO-a u 2015. ne opravda taj potez Zavod već 2016. vratiti u državnu riznicu. Je li se izdvajanje Zavoda pokazalo opravdanim?

Odlazeći ministar zdravlja Siniša Varga uvjeren je da se to potvrdilo kao dobar potez. Ovih dana to je potkrijepio s ostvarenih 250 milijuna kuna operativnog plusa HZZO-a u prošloj godini. Najveći mu oponent u vrijeme donošenja te odluke, ministar financija Boris Lalovac, ovih je dana pak izjavio kako i dalje smatra da je bio u pravu kad se protivio tom potezu. Sad je to izvanproračunski fond o kojemu se posebno ne raspravlja ni u Saboru. Živi organizam s više od 20 milijardi kuna sveden je na nekoliko stavki, a to nije dobro , rekao je Lalovac.

Kad je o izdvajanju HZZO-a riječ, dodaje, više se je slagao s HDZ-ovim Ivanom Šukerom. Ni Varga ni Lalovac nisu u posljednjim istupima detaljnije elaborirali svoje tvrdnje, no ostaje primjetiti da je Varga rekao da je spomenuti višak HZZO-a iskorišten za pokriće dijela dugova preuzetih prilikom izlaska iz državne riznice. Međutim, tada je zacrtano i da će oko 2,8 milijardi kuna dugova HZZO kroz efikasnije raspolaganje raspoređenim im novcem (od doprinosa i transfera prihoda po posebnim propisima) sanirati do 2017. pri čemu je za 2015. bilo predviđeno smanjenje dugova za 900 milijuna.     

Kako bilo, o statusu HZZO-a odlučivat će nova vlada i budući ministar zdravstva (trenutno kao glavni kandidati slove Ante Ćorušić i Krešimir Luetić) pa će do daljnjega HZZO ostati izvan proračuna. To, čini se, ima veću podršku u medicinskim negoli u ekonomskim krugovima. U priči o nužnosti reformiranja sustava zdravstva ekonomisti inzistiraju na cjelini. To što HZZO s proračunom od 22 milijarde lani nije zabilježio operativni gubitak ne govori o cjelini sustava, postoji i potrošnja mimo HZZO-a, ističe se među najvećim dobavljačima zdravstva. U ukupnim plaćanjima stanje danas nije ništa bolje nego prije godinu dana, tvrdi nam predstavnik iz te skupine kompanija.

Dodaje kako su dugovi prema njima i dalje na razini oko 3,5 milijarde kuna. Ministar Varga, kaže, govori samo o HZZO-u (gdje su ugovori na 180 dana). A da u ostatku sustava zdravstva stvari ni približno nisu pod kontrolom pokazuju, pak, i podaci o izvršenju državnog proračuna po ministarstvima. Kliničke su bolnice, naime, pod Ministarstvom zdravlja, a u prvih jedanaest mjeseci većini njih rashodi su već probili cjelogodišnji plan. S krajem studenoga sedam je KBC-ova i specijaliziranih klinika probilo cjelogodišnji plan za 562 milijuna kuna. Tim tempom planirani bi rashodi s krajem prosinca mogli biti premašeni za više od 900 milijuna kuna.

Primjerice, za najveći među njima, KBC Zagreb (Rebro) plan rashoda za 2015. bio je 1,12 milijardi kuna, a već mjesec dana prije kraja godine potrošeno je više od 1,38 milijardi, odnosno gotovo 270 milijuna više od cjelogodišnjeg plana. Splitski KBC je do kraja studenog ostvario 775 milijuna kuna rashoda, a plan za cijelu 2015. bio je 695 milijuna. Slična je situacija i u KBC-u Rijeka koji je već u studenom probio plan za gotovo 73 milijuna, ili u KBC-u Sestre milosrdnice koji je godišnji plan (od 659 milijuna) premašio za 64,5 milijuna.

Desecima milijuna kuna mjere se i premašaji godišnjih planova u KB-u Merkur (planiranih 241 prema potrošenih 282 milijuna u 11 mjeseci) te KB Dubrava (godišnji plan 376, a mjesec dana prije kraja godine otišlo 416 milijuna). Lovranska klinika za ortopediju je probila plan za samo milijun i pol, ali u njezinu je slučaju i proračunski plan bio daleko manjih 48 milijuna. Samo KBC Osijek, Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević te klinika za dječje bolesti Zagreb na kraju studenoga bile su još u okvirima planirana budžeta. No, lako je moguće da će se i KBC-u Osijek proračunski plan pokazati pretijesnim (s krajem studenoga izdaci premašili 590 milijuna u odnosu na 604 milijuna plana za 2015.). Samo u slučaju preostalih dviju zagrebačkih klinika (dječje i Fran Mihaljević) izgledno je da će uspjeti ostati u okvirima planova (135 i 202 milijuna kuna).

Kako se spomenute brojke o proračunskim izdacima državnih bolnica uklapaju u tvrdnje ministra Varge koji je sredinom prošle godine rekao, među ostalim, da su bolnice za 2015. dobile 18 posto više sredstava te da je predviđeni rast rashoda oko 1,5 posto, teško je provljerljivo. Za početak, u proračunskim brojkama ne vidi se prihodna već samo rashodna strana državnih bolnica, i to samo za prošlu godinu, kada su izravno uključene u državni proračun. Iako je cjelina sustava zdravstva i dalje jako nepregledna, nema sumnje da na njegovoj konsolidaciji ima još mnogo posla. Pogotovo na nacionalnom planu razvoja bolnica koji je, čini se, budućoj vladajućoj garnituri jedan od važnijih fokusa.