Ako je vjerovati službenim obećanjima pretočenim u Nacionalni plan razvoja biciklističkog prometa pred biciklistima u Hrvatskoj je znatno bolje sutra – i u pogledu ukupne infrastrukture i sigurnosti. U prijedlogu Nacionalnog plana, naime, definirani su ciljevi za čiju se provedbu u programskom razdoblju 2023.-2027. predviđa gotovo 167 milijuna eura ulaganja..

Uz modernizaciju postojeće i izgradnju nove biciklističke infrastrukture, čime se namjerava osigurati povećanje korištenja bicikala pri svakodnevnim putovanjima, dio planiranih ulaganja su i ona u povećanje njihove sigurnosti u prometu, u što bi se u idućih četiri-pet godina trebalo uložiti 1,82 milijuna eura..

Sve skupa bi trebalo rezultirati porastom udjela vožnje biciklom na području Hrvatske. Prema ispitivanjima putnih navika provedenim za potrebe izrade Nacionalnog prometnog modela (2016.), on je bio oko pet posto i ujedno ispod prosjeka EU.

Prema usporednim podacima na koje se referiraju autori analize, u tzv. načinskoj (modalnoj) raspodjeli putovanja svakodnevno korištenje bicikla za zemlje članice EU iznosilo je za referentnu godinu oko osam posto, a u Hrvatskoj šest, dok su najveći udio korištenja bicikala imale Nizozemska (36 %) i Danska (23 %).

Za dostizanje europskog prosjeka potrebna je ulaganja u sve segmente biciklističkog prometa, od infrastrukture kao preduvjeta za sigurno kretanje u prometu i proširenja ponude usluga (sustav javnih bicikala, parkirališnih i ostalih popratnih sadržaja), pa do promocije i edukacije budućih sudionika u prometu.

Javni bicikli u 33 grada
Nacrt prijedloga Nacionalnog plana razvoja biciklističkog prometa 2023-2027. za nadležno je ministarstvo (prometa) izradio zagrebački Fakultet prometnih znanosti u suradnji s partnerima, a od ovog je četvrtka u jednomjesečnoj javnoj raspravi.

Za potrebe njegove izrade išlo se na prikupljanje podataka o “načinskoj raspodjeli putovanja biciklom”. Ona u Zagrebu čine 3%, u Slavonskom Brodu 8,3, Sisku 8, Zadru 6, a najveći udjel, 26 posto, ima Varaždin. No, već činjenica da su na kraju dobiveni podaci za samo 5 od 29 najvećih gradova (s više od 20.000 stanovnika) koji su bili u fokusu ispitivanja autorima ukazuje na izazove u sustavnom prikupljanju, obradi i analizi prometnih pokazatelja u većini gradova.

Nacionalni plan naslanja se na strateške ciljeve EU u području zelene i održive mobilnosti te ciljeve više strategija RH u području prometa, turizma, zaštite okoliša, zdravstva i sporta (npr. za prometni razvoj, prostorni razvoj, niskougljični razvoj). I u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti na više se mjesta navodi poticanje biciklističkoga prometa.

Tržište bicikala u Hrvatskoj općenito je u porastu. To konstataciju u analizi se potkrjepljuje podacima DZS-a o broju uvezenih/izvezenih bicikla od 2010. do 2020. koji pokazuju da je posljednjih godina uvoz bio oko 100 tisuća klasičnih bicikala (bez elektromotora), a izvoz oko 30 tisuća.

Posljednjih godina rastom se ističu bicikli s elektromotorom. Primjerice, u 2020. je uvezeno 38 tisuća e-bicikala, a izvezeno 13 tisuća, dok ih je 2016. uvezeno oko 5 tisuća a izvezeno 700. Potražanja za biciklima dosta govori i o potencijalu za veće korištenje bicikla kao prijevoznoga sredstva, zaključuju autori.

Među ostalim, sustavi javnih bicikala odlična dopuna autobusnim, tramvajskim, željezničkim i ostalim sustavima javnog prijevoza, napominju te dodaju kako je njihova uloga i činjenje tih sustava dostupnijima korisnicima. Početkom 2021. usluga javnih bicikala bila dostupa u 33 hrvatska grada, s 219 stanica i preko 1350 bicikala.

Unaprjeđenije mobilnosti u gradovima podrazumijeva i poticanje tzv. multimodalnosti, u sklopu koje se predlaže i provedba pilot projekta opremanjem vozila i plovila sustavima koji omogućuju prijevoz bicikala.

U urbanim središtima općenito se smatra da je potrebno poboljšati integraciju sustava javnih bicikala u javni gradski prijevoz s ciljem rješavanja problema posljednjeg kilometra u javnom gradskom prijevozu putnika. “Terminali za javne bicikle trebali bi biti u sklopu terminala javnog prijevoza kako bi se mogla ostvariti multimodalnost”, naglašava se u dokumentu.

U Nizozemskoj npr. oko 40 posto putnika u vlakovima/željezničkom prometu na stajalište dolazi biciklom, a njih 10 posto putovanje i nastavlja biciklom.

Međimurci ulažu najviše
Kad je riječ o biciklističkim prometnicama u većim hrvatskim gradovima, od njih 29 s više od 20 tisuća stanovnika 21 je resornom ministarstvu dostavio tražene podatke o trenutnom stanju i planiranim ulaganjima u izgradnju novih do 2027. godine, kao i modalnoj raspodjeli putovanja te izgrađenosti edukacijskih poligona. Prema tim podacima, zaključno s 2021. ukupna je duljina postojećih biciklističkih staza i traka iznosila oko 849 km, a u planu aktivnosti izgradnje novih od 2023. do 2027. su oko 384 kilometra, što predstavlja povećanje za oko 45 posto. Za to su predvidjeli financijska ulaganja od ukupno oko 37,3 milijuna eura.

Šira analiza stanja mreže biciklističkih prometnica na razini RH sugerira i pojačane aktivnosti njihova unaprjeđenja od strane upravitelja javnih cesta. Tako županijske uprave za ceste i Hrvatske cesta do 2027. uz postojećih 714 kilometara planiraju izgradnju oko 536 km novih biciklističkih prometnica (241 + 295 km). Dakle, u planu im je povećanje za oko 75 posto u odnosu na stanje 2021., a vrijednost tih investicija nešto je veća od 50 mil. eura.

Procijenjeni ukupan investicijski trošak ulaganja u cjelokupnu mrežu glavnih državnih biciklističkih ruta iznosi oko 113 milijuna eura, od čega se glavnina (90 mil. eura) odnosi na unapređenja i izgradnju ruta u koridoru državnih cesta, a ostatak na koridor županijskih i lokalnih te na nerazvrstane ceste. Najvećim dijelom investicije bi išle u izgradnju nove biciklističke infrastrukture, a manji dio u unaprjeđenje postojeće. Pojedinačno najveći iznos (53 mil. eura) predviđa se za državnu rutu D4 (Jadranska ruta).

U koridoru županijskih i lokalnih cesta ulagačke planove (26,8 mil. aura) za biciklističke prometnice u prometranom razdoblju ima 11 od 20 ŽUC-ova. Mjereno po stanovniku, najambiciozniji su u Međimurskoj županiji (12,4 eura).