Početak kalendarske godine tradicionalno je trenutak za podvlačenje svojevrsne crte pod prethodnih dvanaest mjeseci, probiranje dobrog i lošeg, donošenje ocjena i planova za budućnost. U tom duhu osvrnut ćemo se na 2021. godinu i pokušati izdvojiti događaje koji su obilježili domaće gospodarstvo, ali i dati neku opću ocjenu o stanju hrvatske ekonomije u prošloj godini.

Prije godinu dana, na ispraćaju 2020., na naslovnici Poslovnog dnevnika objavljen je članak s naslovom: “Poslovanje u grču, a troškovi rastu. Nema sektora koji ne žudi za oporavkom”. U sad već drugoj godini panedmije, nažalost, situacija se nije bitnije promijenila.

Poslovanje je i dalje u grču – istina, nešto manjem – troškovi i dalje rastu (čak i brže), i nema sektora koji ne žudi za oporavkom, makar barem neki od njih ipak lakše posluju nego prije godinu dana.

Sve se to odrazilo i u brojkama. Nakon sloma u 2020. domaća ekonomija je u drugom i trećem tromjesečju lani doživjela snažan skok. Rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) u odnosu na iste kvartale u 2020. premašivao je 15 posto.

Središnja banka je sredinom prosinca objavila prognoze u kojima procjenjuje da će rast BDP-a u 2021. ukupno iznositi 10,8 posto.

Godinu prije zabilježen je pad od 8,1 posto. No, za 2022. se opet očekuje rast od oko 4 posto pa ćemo se, izgleda, uspješno vratiti vlastitoj prosječnosti. Slična se rezignacija može iščitati i iz trgovanja vrijednosnicama na Zagrebačkoj burzi.

Crobex indeks je u odnosu na kraj 2020. skočio gotovo 20 posto, ali promet je niži. U cijeloj 2020. on je iznosio 3,13 milijardi kuna, a prošle godine 2,54 milijardi.

Općenito se može postaviti pitanje bi li ekonomsku 2021. trebalo uspoređivati s 2020. ili 2019. da bismo imali nešto realniju ocjenu stanja domaće ekonomije? U potrazi za odgovorom na to pitanje prisjetit ćemo se nekih ključnih događaja koji su obilježili gospodarsku 2021.

U biznisu najzvučniji događaj godine je nesumnjivo bilo spajanje Rimac automobila i legendarnog proizvođača luksuznih vozila Bugatti.

Tvrtka Bugatti Rimac je u zajedničkom vlasništvu Rimac grupe (55%) i njemačkog Porschea (45%), a na čelu kompanije se nalazi poduzetnik Mate Rimac. Transakcija je u domaćim okvirima prerasla u pravi mali spektakl, a kompaniju je posjetila čak i predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen tijekom svog srpanjskog boravka u Zagrebu.

Političko petljanje s biznisom nije se zaustavilo na kurtoaznim posjetima već je dosta prašine u javnosti podigla odluka da se Rimčevoj kompaniji po povlaštenim uvjetima u Svetoj Nedelji kraj Zagreba omogući gradnja novoga proizvodno-razvojnog kampusa.

Fijasko s obnovom Zagreba i Banije podsjeća na obnovu gotovo cijele Hrvatske nakon ratnih 90-ih; ponavlja se priča stara 3 desetljeća/M. Lukunić/PIXSELL

Na to se nadovezalo i alociranje 200 milijuna eura iz europskog paketa pomoći za obnovu gospodarstva Rimčevom planu za razvoj autonomnog vozila i taksi službe u Zagrebu do 2024. godine. Rimac je tako lani nastavio puniti novinske stupce umjesto garaža.

Drugi zvučan događaj iz iste kategorije bila je prodaja zagrebačke tvornice smrznute hrane Ledo i njenih podružnica. Fortenova (bivši Agrokor) je krajem rujna objavila da je prodaja Leda britanskoj korporaciji Nomad Foods zaključena, a sama transakcija je bila u vrijednosti 615 milijuna eura.

Uz spomenute dvije velike transakcije prošlu godinu obilježio je i niz nešto manjih među kojima se, primjerice, može izdvojiti i prodaja turističkog lanca Sunce hotela poduzetnika Jake Andabaka koji je svojih 11 hotela prodao investicijskoj grupi Eagle Hills. Interesantna je bila i prodaja domaćeg proizvođača staklene farmaceutske ambalaže Piramida japanskom konglomeratu Nipro.

Treći zvučan događaj prošle godine dolazi iz kategorije izlazaka na burzu, a radi se o inicijalnoj javnoj ponudi dionica Spana i njihovom uvrštavanju u kotaciju Zagrebačke burze.

Oseka u ponudama novih vrijednosnica na domaćem tržištu jasno je rezultirala velikim interesom ulagača. Poznata domaća informatička kompanija je zbog toga svoje dionice na kraju prodavala po maksimalno predviđenoj cijeni iz ponude, odnosno 175 kuna, a njihova vrijednost je u međuvremenu poskočila i za još dodatnih 33 posto.

Za razliku od Spanovog dolaska na burzu, u suprotnom su smjeru išla delistiranja dionica PBZ-a, Dukata i Magme, nekada vrlo rado trgovanih vrijednosnih papira na domaćem tržištu.

Prosperiraju, ne klone duhom
I dok je Spanov izlazak na burzu kao jedne moderne domaće informatičke tvrtke hvalevrijedna ilustracija novijih vremena, prošla godina tradicionalno nije razočarala niti u događajima vezanim uz kompanije poput sidra omotane oko nogu hrvatske ekonomije i politike.

Nastavile su se agonije bivših brodogradilišta (3. Maj i Uljanik), političkom odlukom završena je agonija Brodarskog instituta u Zagrebu (ali je istovremeno otvorena agonija oko toga što će dalje biti s vrijednim nekretninama).

Uplatom 45 milijuna eura slovačka Tatravagonka je preuzela proizvodnju u zagrebačkom Gredelju i time zaključila dugogodišnji stečaj tvrtke. Slavonskobrodski holding Đuro Đaković je pred sam kraj godine dobio još jednu šansu za preživljavanje kad je EK odobrila Hrvatskoj da Đakoviću dodijeli potporu za restrukturiranje od 57,4 milijuna eura.

Propala je planirana dokapitalizacija Jadroplova, turska korporacija Yildrim pokazala je interes za kutinsku Petrokemiju, a zakompliciralo se i financijsko restrukturiranje odnosno dokapitalizacija Dalekovoda.

Nasuprot toga stajale su dobre vijesti iz informatičkog sektora, tradicionalno ignoriranog u političkim raspravama i igrama pa valjda baš zato vrlo poduzetnog, koji prosperira upravo zbog toga što se politika njime previše ne bavi.

Vodnjanski Infobip je objavio preuzimanje američke kompanije Peerless Network te irske tvrtke Anam Technologies. Istarska kompanija najavila je i vlastiti izlazak na američku burzu. Potkraj godine Konzum je objavio da počinje prihvaćati bitcoin kao platežno sredstvo u svojoj internetskoj trgovini i time se pridružio lancu benzinskih stanica Tifon koji je to kupcima omogućio početkom godine.

Najzvučniji događaj je spajanje Rimac automobila i Bugattija/Grgo Jelavić/PIXSELL

Domaći poduzetnici nisu, usprkos tome što se i dalje ne nazire kraj pandemiji, u potpunosti klonuli duhom. Našički NEXE najavio je investiciju od 123 milijuna kuna u modernizaciju i nove proizvode, a BAT je najavio ulaganje od 200 milijuna kuna u tvornicu u Rovinju.

Sličan iznos investicija u rast kapaciteta objavio je i međimurski proizvođač ambalaže Muraplast, a najavljena je i investicija od čak 200 milijuna eura u izgradnju tvornice laminata u Ogulinu.

Iz lanjskih zvučnijih kadrovskih transfera potrebno je svakako spomenuti dolazak bivše ministrice Martine Dalić na čelo koprivničke Podravke gdje je imenovana početkom veljače.

U istom sektoru, i otprilike istom trenutku, na čelo konkurentske Vindije imenovan je Nenad Klepač koji je na toj poziciji naslijedio preminulog dugogodišnjeg vlasnika Dragutina Drka. Prvi čovjek Hrvatske gospodarske komore (HGK) Luka Burilović u listopadu je izborio i treći mandat na čelu te institucije.

Usput, kao važnu vijest vezanu uz samu gospodarsku komoru, potrebno je spomenuti i izglasavanje zakona kojim je ukinuto obavezno plaćanje članarine za male tvrtke.

Uz HGK je vezana i vijest s ruba ekonomije i politike objavljena pred sam kraj godine, o tome da je bivši dugogodišnji šef komore Nadan Vidošević proglašen krivim za izvlačenje novca iz HGK i kažnjen s osam godina zatvora uz obavezu vraćanja 35,5 milijuna kuna Komori.

S iste rubne ekonomsko-političke pozicije nemoguće je ne spomenuti i smrt Milana Bandića, dugogodišnjega gospodara zagrebačkog gospodarstva u kojem nastaje trećina hrvatskog BDP-a.

Novom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću i novoj zagrebačkoj upravi u nasljeđe je ostala borba s Bandićevom ostavštinom u gradskim poduzećima, koju dodatno otežavaju pandemija i posljedice potresa iz ožujka 2020.

Obnova Zagreba i Banije godinu i pol, odnosno godinu dana nakon potresa tema je priče o ulozi hrvatske politike u domaćoj ekonomiji koja se ponavlja već i treće uzastopno desetljeće. Fijasko s obnovom Zagreba i Banije podsjeća na obnovu gotovo cijele Hrvatske nakon ratnih devedesetih.

I dok je onda zbog loše politike i političara propuštena prilika da se hrvatska ekonomija obnovi istovremeno i od zaostataka socijalizma i od zaostataka rata, sada se ponavlja slična priča.

Razlika je u tome što su prije dva i pol desetljeća političari bili nesposobni stvoriti okvir u kojem bi se iskoristili potencijali, tada izraženi u brojci nezaposlenih koja se povremeno primicala i razini od 400 tisuća ljudi, dok su danas političari nesposobni stvoriti okvir u kojem bi se iskoristio potencijal financijske pomoći koju nam pruža Europska unija.

Zlato na hrđi
Premijer Andrej Plenković i ostatak političke vrhuške ipak je tijekom prošle godine u više navrata pokušao pozlatiti ulogu Vlade u hrvatskoj ekonomskoj hrđi. Među njima ćemo za ovu priliku izdvojiti dva trenutka.

Prvi je izrada famoznog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Iscrpni dokument s više od 1200 stranica Vlada je izradila kao opravdanje za povlačenje novca iz Mehanizma za oporavak i otpornost koji je uspostavila EU.

Dokument koji djeluje kao da ga nitko nije pročitao u cijelosti djeluje kao samo još jedna hrpa projekata, želja i floskula nalik na bezbrojne neprovedene strategije i planove napisane i bačene u prašinu u posljednjih dvadeset godina.

Drugi svijetli trenutak za domaću politiku stigao je sredinom studenog kad je agencija za kreditni rejting Fitch Ratings objavila da je ocjenu hrvatskog rejtinga podigla na razinu ‘BBB’.

Premijer Plenković i ministar financija Zdravko Marić požurili su pozdraviti dobru vijest koja je uključivala i euforičnu napomenu da se radi o najvišoj ocjeni hrvatskog rejtinga u povijesti.

Ono što je izostalo iz likovanja je činjenica da je ta ocjena samo za jednu jedinu razinu viša od ocjene ‘BBB-‘ koju je Hrvatska imala kad je 1997. godine – samo dvije godine nakon rata – prvi puta dobila rejting. Ovim tempom do najviše ‘AAA’ kategorije stići ćemo za samo 192 godine.

Je li stoga sve i dalje tako crno? Nije, ima i dobrih vijesti. Za početak, turistička sezona je koliko-toliko uspjela. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je lani od početka srpnja do kraja rujna bilo 9,36 milijuna turističkih dolazaka i da su gosti ostvarili 57,3 milijuna noćenja.

U usporedbi s pretpandemijskom 2019. godinom to je desetak posto manji broj noćenja i 16,5 posto manji broj gostiju. Za jednu pandemijsku godinu vrlo dobro.

Izvozni rezultati još su bolji. U prvih deset mjeseci robni izvoz je premašio 15,1 milijardu eura, očekivano više nego u cijeloj 2020. godini (14,9 milijardi), ali i na pragu cjelogodišnjeg izvoza iz 2019. kad je iznosio 15,2 milijardi eura.

Nema sumnje da je do kraja godine i taj iznos premašen i ako nas nešto može veseliti to je uspjeh izvoznika. Radi se mahom o manjim i srednjim kompanijama o kojima se ne čuje puno, ali koje usprkos politici nastavljaju ulagati u kapacitete i modernizaciju kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti članstva u EU.

Time se, uz IT, u barem jednom dijelu domaće ekonomije prekida s tradicijom neefikasnih, letargičnih, ekonomskih mastodonata izgubljenih u vremenu i prostoru, i daje nada u svjetliju budućnost.

U tom duhu ćemo i mi ovog puta odustati od tradicionalnog čestitanja nove godine poduzetnicima i čestitat ćemo im prošlu. Bravo! Svaka čast! Uspjeli ste, vi koji jeste, opstati još jednu godinu usprkos epidemiji i birokroaciji. Izdržali ste napade kineskog koronavirusa i domaćih političkih bakterija.

Uspjeli ste preživjeti još jednu godinu borbe sa zahtjevima, prohtjevima, molbama, pravilnicima, zakonima i odlukama, formularima, upitnicima, obrascima, poreznim karticama i uredskim krticama. Uspjeli ste usprkos hirevima i zamislima lokalne i nacionalne politike.

Čestitamo vam staru, a želimo vam i dobru i uspješnu novu godinu.