Većini bivših radnika Dina Petrokemije u stečaju početku godine su isplaćene, a uskoro će i preostalima biti isplaćene četiri plaće, što je ukupno oko tri milijuna kuna za tri minimalne plaće za razdoblje uoči stečaja te za plaću u razdoblju otkaznog roka, istaknula je u srijedu stečajna upraviteljica Marija Ružić.

Bivšim radnicima Dine, njih 173, bit će isplaćene tri minimalne plaće za razdoblje uoči otvaranja stečaja, koji je pokrenut u srpnju 2015. godine, te plaća za otkazni rok do kraja kolovoza 2015. godine.

Po riječima stečajne upraviteljice, plaće se isplaćuju iz iznosa od 23,6 milijuna kuna koje je, nakon prijeboja, tvrtka Adria Polymers iz Rijeke uplatila za kupnju Dininih nekretnina. 

Ta je tvrtka, naime, kupila oko milijun četvornih metara ograđenog zemljišta Dina Petrokemije u stečaju, za što je na javnoj dražbi ponudila 194 milijuna kuna.

Tu je ponudu Gasfinova tvrtka Adria Polymers dala na drugoj dražbi te je predložila prijeboj kupovnine i osiguranog prava odvojenog namirenja.

Trgovački sud u Rijeci je u srpnju prošle godine odredio da se Adria Polymers, koji se iz kupovnine namiruje prije ostalih vjerovnika, oslobađa polaganja kupovnine u iznosu od 170,3 milijuna kuna, a mora uplatiti razliku u iznosu od 23,6 milijuna kuna.

Kako je kazala stečajna upraviteljica Marije Ružić, s 23,6 milijuna kuna podmirit će se četiri plaće bivših radnika, troškovi stečaja, odnosno troškovi dobavljača tijekom stečaja, čuvarske službe, obaveze za komunalije, energiju i drugo.

Bude li novca, naknadno će biti isplaćen i dio radničkih plaća koje su iskazane kao njihove tražbine u stečaju. U početku stečaja utvrđene su ukupne tražbine radnika od 126 milijuna kuna.

Stečaj nad Dina Petrokemijom otvoren je u srpnju 2015. godine. Stečajna masa nije bila dovoljna za namirenje vjerovnika pa je stečaj 2016. zaključen, ali je lani ponovno aktiviran.

Dio zemljišta u Dininu kompleksu bio je u vlasništvu Dininih tvrtki-kćeri – Pirosa i Ćufa. Oko 266.000 četvornih metara zemljišta u tom kompleksu, koje je bilo u vlasništvu Pirosa je u ovršnom postupku prodano Adria Polymersu, dok je oko 300.000 četvornih metara zemljišta na kojemu se predviđala gradnja kopnenog LNG terminala, još u vlasništvu Ćufa, u kojemu traje stečajni postupak.