Usprkos korona krizi, Europska unija nastavlja sa svojom zelenom agendom i ciljevima koje si je po tom pitanju zadala do 2030. i 2050. godine. Jedna od važnijih stavki svake takve ekološke strategije je i što čišće gorivo te se sve više radi na alternativnim i biogorivima.

Za nas je posebno zanimljivo biogorivo jer su već uvelike krenule pripreme za pretvaranje Rafinerije Sisak u regionalni centar za proizvodnju biogoriva, pod okriljem vlasnika Ine – Mola.

Kakva je trenutno situacija na europskom rafinerijskom tržištu, što se događa po pitanju biogoriva te gdje je u svemu tome Hrvatska, govori Béla Kelemen, predsjednik Europske udruge prerađivača nafte i potpredsjednik Centra poslovne izvrsnosti Mol Grupe

Koliko se globalno rafinerijsko poslovanje promijenilo u posljednjih desetak godina?

Tijekom posljednjeg desetljeća regulatorno okruženje i promjene u ponašanju potrošača snažno su utjecale na naftnu industriju. Svijest o zaštiti okoliša i povećana upotreba alternativnih goriva, kao i globalni napori za smanjenje štetnih emisija značajno su utjecali na poslovanje naftnih kompanija, uključujući i poslovanje rafinerija. Rafinerijska industrija je sada u kontroverznoj situaciji. Globalna potražnja za energijom neprestano raste, što potiče investicije u rafinerije, ali uglavnom na Bliskom Istoku i u Aziji, dok rafinerije u EU zaista pate zbog pada potražnje u Europi pa dolazi do prisilnog zatvaranja rafinerija. Danas u Europskoj uniji posluje samo 75 rafinerija i jasno se vidi da je glavni trend moderniziranje ili zatvaranje rafinerija. U nekim slučajevima modernizacija znači transformiranje tradicionalnih rafinerija u industrijske ili energetske centre. Zbog sve veće svijesti o zaštiti okoliša i pitanjima klimatskih promjena, velik je izazov pronalaženje i povećanje alternativnih izvora energije kako bi se zadovoljile svjetske energetske potrebe, ali i smanjio teret koji CO2 predstavlja za naš planet. Europski rafinerijski sektor poboljšao je svoju prosječnu energetsku učinkovitost za oko 13% u posljednjih 15 godina, usprkos upotrebi energetski intenzivnije tehnologije za proizvodnju čišćih goriva. U tijeku je niskougljična revolucija: industrija nastavlja razvijati svoju imovinu i poslovne modele kako bi odigrala svoju ulogu u energetskoj tranziciji. Primjeri uključuju konverziju rafinerija u biorafinerije, razvoj održivih biogoriva i vodika proizvedenog iz obnovljive električne energije.

Kako je pandemija utjecala na europske rafinerije, a samim tim i na one unutar Molovog sustava?

Cijeli svijet, uključujući naftnu industriju, bio je pod znatnim utjecajem nedavnih događaja. Suočili smo se s neviđenim padom potražnje za proizvodima. Rafinerije su u EU radile s minimalnim kapacitetom, pretpostavljam i rafinerije Mola – potražnja za nekim proizvodima kao što je gorivo za mlazne motore smanjena je za 90%, za benzinom 50-70%, a za dizelom 40-50%. Samo su potražnja za petrokemijskim proizvodima i njihove marže ostali na približno istoj razini kao i lani. Ne zaboravimo da smo uz Covid-19 bili svjedoci i najnižih cijena nafte u novijoj povijesti te značajne prekomjerne proizvodnje sirove nafte, što je utjecalo i na rezultate ‘downstreama’ i ‘upstreama’.

Regulativa za zaštitu okoliša, pogotovu u Europskoj uniji, postaje sve stroža. U kojoj mjeri su se europske rafinerije prilagodile ovom trendu?

Ambicija je EU da postane klimatski neutralna do 2050.. Istu ambiciju podržava i europska rafinerijska industrija. Da bi se postigli ambiciozni klimatski ciljevi, svi dionici i sektori društva moraju se transformirati i doprinijeti toj tranziciji. Rafinerijska industrija u Uniji već je uključena u tranziciju prema niskoj emisiji ugljika kroz ulaganje u projekte istraživanja i razvoja i ranu primjenu novih tehnologija. FuelsEurope u svom dokumentu Vizija za 2050. (Vision 2050) već je analizirala buduću ulogu tekućih goriva s niskim udjelom ugljika i drugih proizvoda u skladu s klimatskim ciljevima Europske unije i kako rafinerije mogu povećati svoju učinkovitost i biti integrirane u klaster industrija. Smatramo da možemo doprinijeti ispunjenju izazova klimatske neutralnosti do 2050. Na temelju trenutnog tehnološkog znanja i procjene troškova, FuelsEurope predstavio je potencijalni put do 2050. za razvoj tekućih goriva s niskim udjelom ugljika za cestovni, pomorski i zračni promet. Za postizanje tih puteva bit će potrebno ulaganje od 400 do 650 milijardi eura. Veće investicije mogle bi početi sljedećih godina, pogotovo zato što je nekoliko naftnih kompanija objavilo svoje vizije o održivosti do 2050., a ova tema privlači sve više pažnje i investitora. Da bi se odgovorilo na velike tehnološke i tržišne izazove s kojima je industrija suočena, potrebna jedosljedna i stabilna, ali tehnološki neutralna regulativa.

O biogorivu se govori već duže. Kakva je današnja situacija po tom pitanju i zašto se tako malo postiglo do sada u tom pogledu?

Današnjim europskim tržištem biogoriva dominiraju uglavnom biodizel temeljen na usjevima za prehranu životinja i ljudi te etanol (‘prva generacija’ biogoriva). Kada se procjenjuju budući trendovi vezani uz biogoriva, može se zaključiti da kratkoročna i srednjoročna potražnja za biogorivima nije ekonomski motivirana već je rezultat odgovarajuće EU regulative. To biogorivo koje predstavlja gorivo s niskim udjelom ugljika mnogo je skuplje. Tehnologije se neprestano mijenjaju i poboljšavaju, ali da bismo imali komercijalno primjenljivu tehnologiju, nadležna europska tijela moraju stvoriti stabilan okvir dok vlade moraju stvoriti pogodno okruženje i primijeniti sveobuhvatnu energetsku strategiju. Na primjer, mogli bismo proizvesti vodik brzo i efikasno upotrebom za to najbolje dostupne tehnologije, ali ako su vozila koja pokreće vodik izuzetno skupa, sve je uzalud. Treba nam podrška u smislu sveobuhvatne regulative i strategija koje će nam omogućiti da kupcu i proizvođaču prodamo proizvod po prihvatljivoj cijeni.

Što je plan FuelsEurope?

Kao predsjednik Europske udruge prerađivača nafte kojoj pripada i FuelsEurope, mogu reći da su sve naše članice posvećene doprinosu ambicijama EU o klimatskoj neutralnosti te stvaranju stabilne i tehnološki neutralne arene za rad. Nadamo se da ćemo usmjeriti raspravu u smjeru koji će omogućiti razvitak za to pogodnog regulativnog okvira i pojačanje postojeće industrijske suradnje, opremanje europskog transportnog sektora za doprinos cilju o klimatskoj neutralnosti EU-a do 2050. Iz tog razloga pozivamo na dijalog na visokoj razini s Europskom unijom i ključnim industrijama, poput proizvođača automobila koji upravljaju klimatskom neutralnošću u prometnom programu. Put koji je predstavio FuelsEurope u sklopu Vizije za 2050. pokazuje kako rafinerije EU-a mogu doprinijeti njezinim klimatskim ciljevima do 2050. pružanjem tekućih goriva s niskim udjelom ugljika. Tekuća goriva s niskim udjelom ugljika imaju stratešku ulogu u prelasku na klimatski neutralno gospodarstvo do 2050., posebno u sektorima poput zrakoplovstva, te pomorskog i teretnog prometa u kojima trenutno ne postoje istovrijedne tehnološke alternative. Ova su tekuća goriva s niskim udjelom ugljika održiva goriva koja ne dolaze iz naftnih izvora, i čija proizvodnja i upotreba podrazumijeva odsustvo ili ograničenu količinu emisije CO2. Prvotno miješana s klasičnim gorivima, goriva s niskim udjelom ugljika postupno će zamijeniti fosilna goriva bez potrebe za promjenom automobila i cjelokupne prometne infrastrukture.

U kojoj mjeri se ovaj plan podudara sa zahtjevima Europske unije o zaštiti okoliša po pitanju ciljeva do 2030. i 2050?

U potpunosti smo poštovali klimatsku regulativu i propise o obnovljivim izvorima energije. Naše kompanije članice investirale su i razvile mnoge tehnologije za niskougljičnu energiju i snažno podržale određivanje cijena za emisiju ugljika. Rafinerijska industrija EU-a također je odavno podržala klimatske ambicije Unije, priznavanjem da se poslovanje ne može nastaviti na uobičajen način i da je neophodno poduzeti odlučne korake prema klimatskoj neutralnosti. Mi smo podržali Pariški sporazum, komunikaciju ‘Čisti planet za sve’ Europske komisije i ciljeve klimatske neutralnosti do 2050. – ‘Green Deal’ EU-a. Naša Vizija za 2050. , predstavljena 2018., utvrdila je posvećenost naše industrije u doprinosu globalnim naporima u rješavanju problema klimatskih promjena nastavkom smanjivanja emisije CO2 i proizvodnjom goriva s niskim udjelom ugljika koji će Europi donijeti značajnu društveno-ekonomsku korist.

Rafinerija u Sisku gotovo sigurno više nikad neće prerađivati naftu. Koliko ona može postati važan faktor za razvoj biogoriva u ovom dijelu Europe?

S novom regulativom, potreba za biogorivima raste i zato mislim da je biorafinerija u Sisku koja bi mogla proizvesti bioetanol druge generacije iz biomase dobar plan. Takvo postrojenje, iako postoji primjerice u Italiji, trenutno nema veliku konkurenciju na tržištu, međutim investicija od oko 250 milijuna eura može se financirati samo ako će u potpunosti biti profitabilna. Takav proizvod mora biti konkurentan tradicionalnim fosilnim gorivima, usprkos tome što je cijena sirovina veća, a tehnologija još k nije dobro razvijena i nije dovoljno jeftina. Iz tog razloga potrebni su fondovi EU-a, ali i podrška vlasti. Ovaj projekt mogao bi biti od velikog značaja za razvoj biogoriva s obzirom da će ovo biti prvo postrojenje za biogoriva druge generacije regiji i u Mol Grupi. S obzirom na trendove, ulaganje su u takav pogon i njegovo poslovanje neophodni.

Koliko je važna poljoprivreda koja je prilagođena za razvoj biogoriva, npr. kao izvor sirovine i kako procjenjujete situaciju u tom pogledu u regiji i Hrvatskoj?

Izuzetno je važna jer bez nje ne možete očekivati da ćete imati dovoljno sirovine. Koliko znam , u Hrvatskoj postoji dosta zemlje koja se ne koristi ili koja se djelomično koristi. Na sisačkom području napušteno poljoprivredno zemljište moglo bi biti pogodno za uzgoj miskantusa, biljke koja se koristi za proizvodnju biogoriva druge generacije. Ina je prije nekoliko godina posijala miskantus kako bi testirala mogućnosti za razvoj biorafinerije. Dvije žetve već su završene, a rezultati su potvrdili da je ova biljka dobra sirovina za proizvodnju bioetanola druge generacije. Zamislite da se ovo zemljište da u zakup poljoprivrednicima koji bi mogli uzgajati tu biljku i imali bi tržište ili biorafineriju gdje bi je mogli prodavati. S jedne strane to im daje sigurnost jer znaju da će biti plaćeni za svoj proizvod, a s druge otvaraju nova radna mjesta i razvija se proizvod koji je tražen. To direktno utječe na lokalnu zajednicu i kvalitetu života lokalnih ljudi. Dakle, da, poljoprivreda prilagođena razvoju biogoriva jedan je od najvažnijih koraka kada je riječ o proizvodnji biogoriva.

Mislite li da su propisi o proizvodnji, prodaji i upotrebi biogoriva na razini Europske unije te posebno Hrvatske dobro regulirani ili imate prijedloge o tome kako bi ih se moglo poboljšati? Koje su glavne zapreke snažnijoj prisutnosti biogoriva na tržištu?

Potpora kroz propise vrlo je važna za razvoj biogoriva i to ne samo u Hrvatskog nego svugdje. Kako bi se stvorili potrebni preduvjeti za proizvodnju biogoriva, potrebna je adekvatna i sveobuhvatna legislativa koja će pokriti sve aspekte proizvodnje, transporta i upotrebe biogoriva. Legislativa je potrebna i za stvaranje nacionalnog programa za proizvodnju i iskorištavanje biomase te za stvaranje preduvjeta za niskougljično tržište biogoriva. Drugim riječima, propisi na svim područjima i razinama moraju biti stabilni i usklađeni na duge staze kako bi se osigurao povrat ogromnih ulaganja.