Dok inflacija na papiru pumpa prihode državne blagajne istovremeno rušeći kupovnu moć obaranjem realnih plaća i mirovina, Vlada najavljuje rast potrošnje u idućoj godini. Proračunski izdaci penju se za sedam milijardi kuna u odnosu na 2022. pa će dosegnuti 143,3 milijarde, od čega se 4,2 milijarde planira za indeksaciju mirovina.

Hvatanje koraka penzija s plaćama i povećanim troškovima života prvi je korak razbijanja iluzije o ‘tranzitornoj’ pojavi i priznavanje da postaje trajna. Stručnjaci uvjeravaju da zasad nema straha od inflatorne spirale, međuovisnog podizanja plaća i cijena, no što će biti najesen s cijenama energije i hrane, nitko se ne usudi prognozirati.

Loše, jako loše

Guverner HNB-a: U idućoj godini moguća recesija

Prema prošlog tjedna usvojenom proračunskom okviru za naredne dvije godine, ukupna visina rashoda porast će u 2023. za 5,2% ili 7,1 mlrd. kuna više od tekućeg plana za 2022. U kojoj će mjeri prihodi pratiti to povećanje još nije poznato, no kako se porezi i neporezni prihodi najvećim dijelom obračunavaju na (nabujale) cijene, jasno je podebljavanje i prihoda.

Ministar financija Zdravko Marić najavio je najveće povećanje rashoda zbog očekivane indeksacije mirovina koje je na rasporedu do kraja ove godine, a koja će prema svim parametrima “biti rekordna” s efektom koji će se preliti i na iduću godinu.

Izdatke za mirovine pogurat će i promjene propisa vezanih za obiteljske mirovine. Mirovine se danas, podsjetimo, usklađuju prema troškovima života (inflaciji i rastu plaća), odnosno njihovim šestomjesečnim stopama u odnosu na prethodnih pola godine.

Formula 70:30 podrazumijeva da se zbraja 70% većeg faktora, dakle inflacije ili rasta plaća, a 30% je doprinos manjeg faktora. Iako je u apsolutnoj brojci riječ o pozamašnom iznosu rasta rashoda, ekonomist Željko Lovrinčević napominje da je u Hrvatskoj zapravo nepoznat udar inflacije na pojedine skupine društva unatoč konsenzusu da ona najviše pogađa najsiromašnije.

Godišnji rast cijena u svibnju dosegnuo je 10,8%, a HNB očekuje da će prosjek na razini godine iznositi oko 9 posto. “Inflacija je jedan od najpodlijih poreza za koji se nitko ne osjeća odgovornim. Puni proračun, a obara realne fiksne dohotke”, kaže Lovrinčević.

Problem vidi u činjenici da Hrvatskoj nedostaje strukturirani indeks inflacije za pojedine dohodovne skupine koji nije nikad razvijen. Potrošačka košarica onih s višim primanjima razlikuje se od onih koji raspolažu s nižim dohocima, a u kojima su proizvodi s najvećim porastom cijena, poput hrane i energenata.

Koliko je to u Hrvatskoj, nitko ne zna, no indikativno može biti i to da je percipirana inflacija premašila nevjerojatnih 24 posto u vrijeme kada ju je službena statistika u prosincu bilježila na 5,5 posto.

Može se lako dogoditi da je inflacija za siromašne i dvostruko veća od one koja pogađa bogatije. Prvi korak za obranu standarda umirovljenika je da vidite otkuda treba krenuti, a mi to nemamo”, kaže naš sugovornik.

“Uz postotak rasta rashoda od 5,2 posto u 2023. nema govora o pokretanju inflatorne spirale i bilo kakvim paralelama s početnim godinama hrvatske neovisnosti kada smo se borili s naslijeđenom inflacijom koja je u jednom trenutku dosegnula gotovo 40 posto na mjesec”, rezolutan je ekonomist Velimir Šonje.

Dodaje da će “priprema proračuna sada tek započeti, u međuvremenu će se još puno toga izdogađati i tek ćemo u listopadu i studenom vidjeti prave konture proračuna, pa ne bih žurio s bilo kakvim ocjenama”.

Što Vlada može učiniti?
Složan je s ocjenom da Hrvatska narodna banka ne može puno učiniti na obuzdavanju inflacije “kao što niti jedna centralna banka male i otvorene zemlje ne može o čemu svjedoče visoke stope inflacije na istoku Europe, u zemljama koje još nisu uvele euro”. Ipak, instrumente spašavanja standarda vidi u rukama izvršne vlasti.

“Vlada može više učiniti kroz fiskalnu politiku, ali treba odabrati strategiju. Jedna je kontrolirati cijene kao što pokušava činiti, ali ako već to čini tako da suspendira tržište, onda to treba činiti drugačije. Treba jače rasteretiti cijene energenata od nameta i također ublažiti pritisak na rast troškova energenata za poduzeća, a ne kao do sada, svaliti sav teret povećanja na njih”, kaže Šonje.

Prednost takve strategije jest da se umanjuje opasnost od usporavanja i recesije u kratkom roku. S druge strane, loše je to što potražnja za energentima dalje može rasti, a moguće je da energenata u budućnosti neće biti u dovoljnim količinama, pa bi nas u jednom trenutku dočekao još veći šok i cijene bi se morale naglo prilagoditi prema gore, smatra.

“Alternativna strategija je ostaviti tržištu da formira cijene i transferima pomagati socijalno najugroženije od energetskog siromaštva. Ne očekujem da će se Vlada jasno opredijeliti za jednu ili drugu strategiju, po svemu sudeći pokušat će neki pragmatičan srednji put na kojem se kombiniraju jedne i druge vrste mjera”, zaključuje Šonje.

Lovrinčević smatra da će blagi rast nominalnih plaća pod valom ubrzavanja inflacije donijeti pad mase realnih plaća u javnom sektoru i većini poduzeća vezanima za proračun “od 5 do 6 posto” pa pritom potpisivanje kolektivnog ugovora s rastom osnovice “neće značiti ništa”.

“U nekim zemljama nezadovoljstvo se već izražava štrajkovima, ljudi su shvatili da inflacija nije prolazna već se trajno ugrađuje u gospodarstvo. Hrvatska u svemu kasni pa i u tome, no vjerujem da od jeseni polako kreće val štrajkova”, kaže.

Prema proračunskom okviru, usklađenom s programom konvergencije, granica proračunskih rashoda iz općih prihoda i primitaka za 2024. iznosi 144,2 milijarde kuna ili 0,6 posto više nego za 2023. godinu, a za 2025. godinu Vlada projicira limit od 146,26 milijardi kuna, 1,4 posto više nego za 2024.

Unutar makrofiskalnog okvira
“Cijeli se taj okvir uklapa u naš makrofiskalni okvir zadan i u Programom konvergencije deficit za iduću godinu planiran na razini 1,6 posto BDP-a, isti i 2024. godine odnosno 1,2 posto u 2025.”, rekao je ministar Marić najavivši projekcije kretanja javnog duga za drugu polovinu godine nakon izdanja obveznice na domaćem tržištu kapitala.