Bi li turizma uopće bilo bez stranih radnika? ‘Ja sam bogat na Filipinima, kada dođem kući’

Autor: Poslovni.hr , 19. kolovoz 2024. u 08:35
Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL

U Hrvatskoj je trenutačno oko 135.000 stranih radnika, najviše u građevinskom i turističkom sektoru. Prednjače oni iz susjednih zemalja te s Dalekog istoka. Tako je i u Istri gdje se poslodavci u turizmu u znatnoj mjeri oslanjaju upravo na strance.

Bi li našeg turizma uopće bilo bez stranih radnika? Poslodavci iskreno kažu – ne.

– Mislim da bi trenutno možda čak i bio zatvoren, rekao je Tedi Bašić, vlasnik ugostiteljskog objekta.

Tedi i njegova obitelj u nekoliko objekata zapošljavaju 130 radnika. Polovina njih su stranci. Uglavnom iz BiH i Srbije.

Na pitanje kolika je prosječna plaća u ugostiteljstvu za konobara Bašić odgovara da je trenutno blizu čak 2000e eura.

Kada dođu, strani radnici polaze desetodnevnu edukaciju o ponudi vina i jela.

– Trebalo mi je dobrih 15-ak dana, ali imala sam dobre kolege i dobru radnu atmosferu tako da su mi pomogli, navodi za HRT Ivana Stojković iz Banja Luke.

– Sam sam poslao osnovne dokumente, kroz mjesec dana sam bio u Hrvatskoj i počeo raditi, naveo je Stevan Matičić iz Banja Luke.

Velike hotelske kuće u Istri, pak, oslanjaju se na radnu snagu s Dalekog istoka koje u ukupnom broju zaposlenih ima dvadesetak posto.

– Najveći broj je Filipinaca, slijede Indonezija, Ukrajina, Makedonija i ostale susjedne države, rekla je Sani Jelčić, voditeljica zapošljavanja, Arena Hospitality Group.


Filipinci uglavnom rade u kuhinji i kao sobari. Uvjetima su zadovoljni.

– Ja sam bogat na Filipinima, kada dođem kući. Šaljem novac obitelji za svoju kćer, naveo je Lorenz s Filipina.

– Nadam se da ću se vratiti raditi ovamo, da ću produljiti svoj boravak jer mi se sviđa ovdje raditi s ljudima, rekao je Edmar s Filipina.

– Plaća je dobra, bolja nego što mi je bila prije kada sam radio u Kataru. Uvjeti su ovdje dobri, istaknuo je Romel s Filipina.

Govori se da stranci ruše cijenu rada. No plaće su im jednake kao domaćima. A na godišnjoj razini, stranac poslodavca stoji od 3 do 5 tisuća eura više nego domaći radnik.

– Ne bih rekao da s postocima koje mi imamo u hrvatskom turizmu da oni utječu na cijenu rada. Mislim da je to propisano sa strane zakonodavca te da ti ljudi dobivaju iste isplate i iste kondicije kao i domaći djelatnici, naglasio je Alex Živković, direktor Grand Hotela Brioni, Pula.

Dodaje i da se, ako želimo zadržati prepoznatljivost destinacije, udio stranih radnika više ne bi trebao povećavati.

No, procijenjuje se da bi bez stranaca, u građevinarstvu i turizmu na razini Hrvatske nedostajalo oko 40 posto radne snage.

Novinarka Jasminka Kalčić u Rovinju je razgovarala sa Stanislavom Briškoskim, predsjednikom Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Istarske županije.

– Moj sugovornik još je prije nekoliko godina rekao: imali smo radnu snagu, ali je nismo znali cijeniti, rekla je Kalčić i upitala Briškoskog što to znači.

– To znači da smo imali dobru radnu snagu, situacija se mijenjala, granice se otvaraju i naši su otišli jer možda u tim trenutcima nismo znali prepoznati kvalitetnu radnu snagu. Što se tiče plaćanja uvijek su bile plaće prilično dobre u gospodarstvu, nego nismo znali prepoznati. Mislili smo da ćemo proći bolje ako nemamo domaću radnu snagu. Mislim da nismo prošli bolje, sad smo to i vidjeli i pogriješili smo, ali uvijek postoji inovacije, uvijek mislimo da možemo bolje, idemo gledati drugačije, rekao je Briškoski.

Smatra kako je sada situacija promijenjena jer i svijet se mijenja.

– Mislim da mi moramo početi razmišljati o novom razvoju turizma, da više ne budemo ovisni o samo turističkoj sezoni. Ne opterećujemo infrastrukturu, nego gledamo da radimo cijelu godinu. Samim time potaknut ćemo da naši djelatnici ostanu u našim restoranima i tako ćemo sačuvati radnu snagu, istaknuo je Briškoski.

Dodao je da nisu ljudi odlazili jer im ugostitelji nisu dozvoljavali da ostanu.

– Problem je bio što je turizam trajao četiri mjeseca. Imao si svog dobrog radnika, a kad je to završila sezona svi smo htjeli nekako i uštedjeti. I onda su ti ljudi morali otići “trbuhom za kruhom”. A sada je drugačije, bavimo se održivim razvojem turizma, bavimo se cjelogodišnjim turizmom. Budimo inovativni, odradimo bolje i kvalitetnije uvjete našim djelatnicima i vidjet ćete da je to budućnost i kako ćemo ostati s našom radnom snagom i naši djelatnike čuvati, imati blizu i biti ekspozicija za daljnji razvoj turizma, poručio je Briškoski.

Komentirajte prvi

New Report

Close